Najsvremenija je šangajska četvrt Pudong, s luksuznim rezidencijalnim zonama, a najblještavija raskošna šoping-meka Nanjing Dong Lu, u kojoj nema zgrade bez neonske reklame, koje se zbog velike potrošnje struje gase u ponoć.
Zemlja s ekonomijom koja se ravija najbrže na svijetu, u kojoj novi gradovi niču kao gljive poslije kiše, omiljeno je određište direktora tvrtke Ivaničplast Vitomira Klasića. U proteklih šest godina on je pet puta službeno posjetio Kinu, a u studenom se sprema na drugo ovogodišnje putovanje, na kojem će posjetiti kinesko poslovno središte Šangaj i manje poznati industrijski grad Huang Yan, udaljen od Šangaja 300 kilometara.
- Svaki se put veselim putu u Kinu, koja me oduševljava brzinom promjena kako u tehnologiji tako i u vizurama gradova koji se ni po čemu ne razlikuju od europskih metropolija. U gradu Huang Yanu proljetos se počelo graditi sedam nebođera, za koje očekujem da će biti potpuno gotovi kad se vratim.
Takva brzina i takav obujam za naše su pojmove jednostavno nešvatanji – ističe Klasić.
Ipak, omiljeni je grad direktora Ivaničplasta Šangaj, jedan od najvećih kineskih gradova, s pet puta više stanovnika od cijele Hrvatske. To trgovačko i bankarsko središte nalazi se pokraj rijeke Huangpu i u blizini ušća Yangtzea; na njegovim se ulicama miješaju suvremena, futuristička arhitektura i kuće u getima.
- Šangaj je poput New Yorka, potpuno drugačiji od ostatka zemlje. U njemu žive tajkuni, kineski milijarderi, vodeći svoj biznis. I kad se vozite ili šetnate širokim avenijama, okruženi golemim nebodernima različitih dimenzija, imate osjećaj kao da ste na Manhattanu, a na svakom koraku vidi se veliki utjecaj Europskog. Uz rijeku Huangpu prostire se britanska četvrt Bund sagrađena u europskom klasicističkom stilu, a ondje je i dio očuvanoga staroga grada Yuyuana. Postoji i francuska četvrt Francuska koncesija, u kojoj su smješteni brojni barovi, restorani i noćni klubovi.
Snažan je dojam na direktora Ivaničplasta ostavio pogled na najsvremeniju šangajska četvrt Pudong, u kojoj se nalazi najviši televizijski tornanj na svijetu visok 420 metara i luksuzne rezidencijalne zone, a svima preporučuje posjet najfotografiranijoj ulici i blještavoj, raskošnoj šoping-meki Nanjing Dong Lu, u kojoj nema zgrade bez neonske reklame, koje se zbog velike potrošnje struje gase u ponoć.
- U toj aveniji očekuju vas nizovi provjerenih prodavaonica svjetskih brendova i luksuznih trgovačkih centara u kojima se može kupiti roba iz cijelog svijeta, a cijene su u rangu europskih. U takvim prodavaonicama nema cjenkanja, a već je nekoliko metara dalje u malim privatnim dućančićima to dio trgovine. Ondje se cjenkate do beškraja, a svi viču: ‘Čipo, čipo!’ (‘It’s chip’), odnosno: ‘Jefino je!’ Dok hodate ulicom, svako vas malo netko od Kineza vuče za rukav i nudi skupe, navodno originalne, ekskluzivne satove, rolexa od 20 eura. Iz znatiželje sam odlučio kupiti nekoliko komada kao suvenir svojim prijateljima. S jednim od tih uličnih trgovaca koji trže eskluzivnim parfemima i savršenim kopijama rolexa morao sam ući u jednu od sporednih ulica. Ne možete vjerovati kakva su to bijeda i jad i strahovit kontrast blještavilu Avenije Nanjing. U takvim sporednim uličicama ljudi žive kao štakori u siromašnim stračarama bez tekuće vode, a prodaju vam luksuz – ističe Klasić.
Uz Klasićev posjet kineskoj tvornici vezana je i zanimljiva anegdota iz života radnika čiji radni dan traje od šest ujutro do šest popodne.
- Za vrijeme sastanka u tvornici odlučili smo tijekom stanke za ručak naručiti hranu. Kad sam otišao u susjednu sobu provjeriti poštu, ugledao sam direktorovu tajnicu kako spava. U prvi tren nisam znao što ću, ali onda sam vidio da i drugi radnici spavaju na svojim mjestima jer tako, naime, maksimalno iskoriste svoju stanku za ručak. Zapravo se ne miču sa svojih radnih mjesta, pa jedan sat stanke iskoriste za jelo i spavanje – istaknuo je direktor Ivaničplasta.
U tom užurbanom kozmo-politskom gradu prometne gužve svakodnevna su pojava, a može se naići i na poslovne ljude iz cijelog svijeta koji redovito dolaze posjetiti poslovne sjajmove u okolici Šangaja. Poslovni ljudi poput Vitomira Klasića odsjedaju u luksuznim hotelima čija je cijena mnogo niža od europskih.