Problemi zbrinjavanja otpada u budućnosti će u mnogo većoj mjeri utjecati na odabir materijala i oblike ambalaže. U procesu pronalaženja puta do kupca dizajn ima ogromnu ulogu, a mnogi to uvide tek kad je kasno. Hrvatske tvrtke još ne koriste u dovoljnoj mjeri znanja i usluge dizajnera u plasmanu svojih proizvoda. U oblikovanje ambalaže dizajnerima su važne jasne upute o tome što i kako ambalaža treba komunicirati.
Podilaženje konzumerističkoj uniformnosti na svjetskom tržištu zahvalno je i hrvatske poduzetnike i dizajnere, pa su tako mnogi dobri hrvatski dizajni ambalaže izgubili svoj specifični identitet i postali ‘copy-cat’ poznatih svjetskih brendova. Tako su se i neke naše ranije dizajnirane ambalaže, kao što su na primjer bili vrlo prepoznatljivi Saponijin brend Zirodent te cijela paleta Dukatovih mliječnih proizvoda, nakon neke čudne odluke menadžmenta i novih dizajnera odjednom na policama pretvorili u predmete jedva prepoznatljiva identiteta, utopivši se među sve većim brojem uvoznih proizvoda. To se događa prilično velikom broju hrvatskih dizajnera na velikom broju hrvatskih proizvoda.
Željko Borčić ističe da hrvatski dizajneri, žele li osigurati svijetu budućnost, moraju implementirati izvorne specifičnosti Hrvatske, što bi bio začetak hrvatskog dizajna, kao što su to već postigli s originalnim dizajnom u Americi, Japanu i većem dijelu Europe. Takav bi pristup, naglašava Borčić, uz inovacije u kvaliteti i marketingu, unaprijedio prepoznavanje hrvatskog proizvoda i stvorio o njemu mnogo poželjniju sliku na dramatično segmentiranom tržištu EU.
Uz trend uniformnosti ambalaže, na hrvatskom dizajnerskom nebu nije ozbiljno zaživio nijedan drugi po pratni trend koji se svodi isključivo na industrijsko ili grafičko oblikovanje odnosno praćenje pojedinog stila. Ono što zamjećuju poznavatelji prilika jest da se cijelom procesu pristupa mnogo studioznije i promišljenije nego je to bio slučaj prije. Postoje do duše čisto grafički elementi i izričaj koji povremeno iskoče, što se može smatrati trendom, jer se nakon što ih neki veći igrač uvede, pojave sljedeći koji pokušavaju oponašati.
Ipak, govoreći o pravom trendu, moglo bi se reći da je upravo težnja prema razlikovnosti i prepoznatljivosti, dakle ne praćenju trendova, nešto što treba istaknuti. Svaki trend ima svog začetnika i, nužno, one koji su ga spremni slijediti. Razumijivo je da iz potrebe što jasnijeg definiranja liderskog proizvoda proizlazi i nužnost odmicanja od ostalih, što naravno ne pogoduje stvaranju bilo kakvih trendova.
U svijetu su, pak, četiri ključne riječi koje postaju mainstream novoga kapitalizma: priroda, recikliranje, organski uzgoj i ekologija, a nova se mantra počinje zrcaliti i na dizajniranju ambalaže, gdje se kroz koncepciju poslovanja želi istaknuti etička komponenta djelovanja na tržištu. Zapravo, novi svjetski trend koji se počinje nazirati kopernikanski je obrat – ambalaža je minimalistička, štedljiva i prijateljska prema okolišu.
Postoje tvrtke koje su napravile veliki posao reciklirajući ambalažu i prevarajući je u nove proizvode. Odgovorno poslovanje podrazumijeva i takav odnos prema potrošaču, pa već sada sve više ambalaže komunicira sve manje poruka; kao da marke slijede koncepciju privatnih marki, vezanih uz trgovačke lance – ambalaža je samo kontejner robe, a poruka je minimalna, ako je uopće i ima.
Preživi li takav kapitalizam, u što je sve teže povjerovati, i dizajn ambalaže slijedit će novu, redefiniranu koncepciju vlasništva, poduzetništva i društvene raspodjele dobara. Problemi zbrinjavanja otpada, međutim, u mnogo će većoj mjeri utjecati na odabir materijala i oblike ambalaže. Jer, kako je to lijepo rekao njemački filozof Anders, proizvod je samo jedna kratka i početna etapa u životu otpada, a to vrlo dobro vidimo i u Hrvatskoj, posebice nakon uvođenja naknade za plastičnu ambalažu. Sve što će se moći reciklirati bit će u trendu.