Feljton

Bogati se Irac GSM-om bori protiv siromaštva Trećeg svijeta. Sjedište je O’Brienove tvrtke na Jamajci, ali usluge mobilnog operatera pruža u čak 23 zemlje na području Kariba i Srednje Amerike, od Arube preko Barbadosa do El Salvadora, i ima više od šest milijuna korisnika.

U sprkos diktaturi, korupciji i otmicama GSM buntovnik Denis O’Brien svoj novac ulaže u najsrošašnije zemlje svijeta, najčešće i najagresivnija i najokrutnija mjesta na planetu. Uvjeran je da će, ako ljudima omogući komunikaciju i GSM mrežu, oni pobijediti svoje diktatore. O’Brien se često pretvara da ne razumije zašto sudionici Wall Streeta smatraju njegovu kompaniju riskantnom i njezine dionice proglavšavaju vrlo rizičnim ulaganjem. Takve izjave daje dok sjedi u svom uredu u Papui Novoj Gvineji ogradenom žičanom ogradom i uza zaštitu naoružanih čuvara. Njegova kompanija Digicel u toj pacifičkoj zabitii nudi jeftine GSM usluge. Stopa ubojstava u toj državi jedna je od najvećih u svijetu, korupcija je široko rasprostranjena, a Vlada je prošle godine zaprijetila O’Brienu da će srušiti njegovih 130 odašiljača za GSM mrežu koje je sagradio uz trošak od 120 milijuna američkih dolara.

Postoji li ijedna zemlja manje gostoljubiva od Papue Nove Gvineje? Možda Haiti? O’Brien je uložio novac i ondje, nekoliko stotina milijuna dolara, a do sada je u toj državi oteto pet Digicelovih radnika. U Istočnom Timoru također je zatražio dobivanje koncesije usprkos nedavnom ustanku i pobunjenicima koji su upucali predsjednika. Tu je još i Fidži, gdje je O’Brien, ipak, nakon političkog prevrata morao napustiti investiciju i sagrađene GSM toranjeve.

Svi ti primjeri potvrđuju da je riječ o osobu vrlo tvrdoglave, irske krvi. O’Brien je rođen 19. travnja 1958. u najjužnijoj irskoj pokrajini Contae Chorcaí, koju se naziva ‘buntovničkom regijom’, što je na neki način i njegova karakteristika. Diplomirao je umjetnost na najvećem irskom sveučilištu, na University College Dublin (UCD), od kojeg je poslije dobio i počasni doktorat. Prema biznisu se više orijentirao nešto poslije, kad je 1982. stekao MBA titulu iz područja korporativnih financija na američkom Boston Collegeu.

Osim što se bavi poduzetništvom u telekomunikacijskom sektoru, O’Brien je obnašao i mnoge druge funkcije. Tako je bio predsjedatelj na Paraolimpijskim ljetnim igrama održanim u Irskoj 2003., prvim takvim igrama održanim izvan SAD-a. Na njima su sudjelovali natjecatelji iz 160 zemalja i više od 30.000 volontera te su proglašene najuspješnijim ikad održanim takvim igrama. Obnaša i funkciju člana Upravnog odbora američke filantropske udruge – Concern Worldwide. Osim toga, predsjednik je i osnivač Međunarodne zaklade za zaštitu ljudskih prava Frontline sa sjedištem u Dublinu. Rad Zaklade odnosi se na istraživanje, zagovaranje, komunikaciju i tehničku potporu te hitnu evakuaciju aktivista za ljudska prava. Osnovao je i dobrotvornu zakladu Digicel Foundation, koja se bavi karitativnim djelovanjem i društvenom odgovornošću, a znatnu pomoć pruža i unesrećenima u uraganima na pacifičkom području. U rujnu 2005. čak je bio imenovan zamjenikom guvernera irske središnje banke – Bank of Ireland. Godinu dana poslije podnio je ostavku na to mjesto zbog brojnih poslovnih obveza i čestih putovanja.

Nakon završetka studija u Dublinu i postdiplomskog studija najprije je postao bankar, no to mu je vrlo brzo dosadilo pa se počeo baviti poduzetništvom. Pokušao je u Europu prenijeti koncept televizijske prodaje i stvoriti takav TV kanal na cijelom tom području. Kad je taj pothvat propao, u Dublinu je pokrenuo radijsku postaju 98 FM; ondje je uspjevao prodati nevjerojatne količine oglasnog prostora. To je bio začetak korporacije Communicorp, jedne od najvećih radijskih mreža u današnjoj Europi koja obuhvaća radijske postaje u Irskoj, Češkoj, Mađarskoj, Letoniji, Estoniji, Finskoj, Ukrajini, Bugarskoj, ali i Jordanu. Korporacija je još i danas u njegovu stopostotnom vlasništvu, a uz pomoć Communicorpa O’Brien ima većinski udjel i u ICAN-u – jednoj od važnijih europskih kompanija za interaktivno oglašavanje, ujedno lideru u internetskom oglašavanju u Irskoj.

Poslovnu poduzetnost Denis je naslijedio od oca, a buntovničku crtu od majke. Otac mu je bio prodavač veterinarnih potrepština pa je obilazio uzgajivače konja te tako zarađivao za svoju obitelj. S obzirom na to da mu je otac dolazio iz katoličke, a majka iz protestantske obitelji, nitko od članova obitelji oboje mlade naca nije se pojavio na vjenčanju, pokazavši tako što misle o miješanom braku. No to njegove roditelje nije skrenulo s puta. Njegova majka, velika pobornica i aktivistica za ljudska prava, koja je poseban revolt osjećala prema američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu, često ga je, još kao dijete, vodila na protestne skupove.

U javnosti je postao nešto poznatiji 1995., kad je osnovao Esat Digifone, konzorcij koji se natjecao za koncesiju drugog mobilnog operatera u Irskoj, i zasjedao na njegovo čelo. Tom je prigodom, na opće iznenađenje, uspio pobijediti svih pet konkurenata, od kojih su neki bili i jaki međunarodni operateri. To je izazvalo sumnju da je do tog posla došao uz pomoć korupcije i podmićivanja, što je predmet petogodišnje Vladine istrage o korupciji u državnoj upravi koja bi ove godine konačno trebala biti privedena kraju, a rezultati prezenti rani javnosti.

U konzorciju Esat Digifonu O’Brien je imao 40 posto vlasništva, a isto je toliko bilo u vlasništvu norveškog operatera Telenora. Ravnotežu između ta dva vlasnička udjela davalo je investicijsko društvo International Investment and Underwriting (IUU). Pet godina poslije, 1999. dolazi do sukoba između Telenora i O’Briena u vezi s daljnjim upravljanjem kompanijom. Telenor tada pokušava smije niti O’Briena i iz imena kompanije izbaciti ime Esat, no u tome ne uspijeva. Tvrtka podnosi ponudu Upravnom odboru za kupnju svih dionica kompanije koja je u međuvremenu izlistana i na burzama, no ona biva odbijena i proglašena pokušajem neprijateljskog preuzimanja.

O’Brien tada Teleonoru prijeti sudskom tužbom, a da bi se riješila novonastala situacija, državni British Telecommunications daje ponudu za otkup dionica, koju Upravni odbor prihvaća. Kompanija prelazi u potpuno vlasništvo British Telecoma i njezine dionice tada izlaze iz burzovne kotacije. Od te je prodaje samo O’Brien zaradio 317 milijuna eura. Nakon toga napušta irsko GSM tržište i počinje se natjecati za koncesije na karipskom području, i to putem Digicela, svoje nove kompanije. Tvrtku je osnovao u travnju 2001. sa sjedištem na Jamajci; samo u prvih 100 dana rada prikupila je čak 100.000 korisnika. Danas, sedam godina poslije, broj klijenata u toj zemlji porastao je na čak 1,9 milijuna prema podacima iz ožujka ove godine. Današnji je tržišni udjel ondje čak 70-ak posto. U svibnju 2006., nekoliko godina nakon Jamajke, O’Brien osniva i kompaniju na Haitiju, gdje u prvih godinu dana prikuplja 1,4 milijuna pretplatnika. Danas je ta brojka premašila dva milijuna, pa su Haiti broj čano najvažnija i najveća od svih Digicelovih kompanija i područja.

Svoju strategiju O’Brien sumira u filozofiju: ‘Brzo narasti, bez obzira na trošak. Budi hrabar, zažmiri i skoči. Konkurencija nema hrabrosti za to.’ Pritom ne dopušta da ga pokoleba opstrukcijsko ponašanje lokalnih vlada i moćnika ili razina korupcije u zemljama u koje ulazi. Katkad zemlju prekrije GSM odašiljačima čak i prije nego što za to dobije potrebne dozvole, a onda na prvi dan rada odredi iznimno niske cijene usluge da bi u što kraćem roku privukao što više korisnika. To radi promišljeno, zato što je svjestan da siromasi, koji do tada nikad nisu imali nikakav telefon, a sada si zbog Digicela mogu priuštiti mobitel, neće tako lako dopustiti političarima da im ga oduzmu. Iako govori da to radi za dobrobit siromašnih ljudi u tim krajevima, strategija mu je vrlo mudra i promišljena. Takvim pristupom izbjegava sudbinu brojnih zapadnih ulagača u korumpiranim i politički nestabilnim zemljama, koji su često prisiljeni povući se iz njih i prodati kompanije za vrlo jeftinu cijenu.

Njegova kompanija Digicel pruža usluge na području Pacifika, točnije u karipskoj regiji. Sjedište je kompanije na Jamajci, ali usluge mobilnog operatera pruža u čak 23 zemlje na području Kariba i Srednje Amerike, od Arube preko Barbadosa do El Salvadora te ima više od šest milijuna korisnika. Uz nova ulaganja ta će se brojka uskoro povećati na ukupno 26 osvojenih zemalja. Pod zajedničkim nazivom Digicel posluju tri kompanije: Digicel Group Limited (DGL), Digicel Limited (DL) i Digicel International Finance Limited (DIFL). Osim Jamajke i Haitija važna su tržišta i Trinidad i Tobago. Kompanija ima odlične operativne rezultate, brend joj je veoma prepoznatljiv, a prihod i tok gotovine sve diverzificirani na.

Uz dobre rezultate tvrtka u skorašnjem razdoblju mora riješiti i svoja zaduženja koja su znatno porasla nakon rekapitalizacije u prošloj godini, i to dodatne 1,4 milijarde dolara. Posljednjih se godina dosta zaduživala i zbog velikih ulaganja i gradnje odašiljača na novim tržištima te nekih akvizicija. Potkraj prošle godine bila je zadužena 2,8 milijardi američkih dolara. Potkraj prošle godine većina prihoda kompanije, odnosno 63 posto, bilo je u američkim dolarima ili eurima, no znatan dio još se odnosi na jamajčanski dolar. Tom prihodu pridonosi i akvizicija trećeg operatera na tom tržištu – America Movil of Oceanic Digitala (Oceanic).

Denis O’Brien stopostotni je vlasnik Digicel Group Limiteda (DGL), čija je podružnica Digicel International Finance Limited (DIFL), koji kontrolira samo operativno poslovanje uz pomoć Digicel Limiteda (DL). Osim toga, O’Brien potpuno posjeduje i tvrtke Digicel Central America te Digicel South Pacific i putem svih njih opslužuje više od 6,54 milijuna klijenata. Najveći je mobilni operater na karipskom području i novi u Srednjoj Africi; ima više od 4.000 zaposlenika.

Usprkos prijetnjama Vlade Papue Nove Gvineje pronašao je način da i s njom izade na kraj. Nakon što je tvrtki prošle godine dodijeljena licencija za GSM operatera, nakon čega je Digicel planirao uložiti 500 milijuna dolara u razvoj poslovanja, dozvola je odjednom povučena uz objašnjenje da Vlada želi zadržati kontrolu nad telekomunikacijskim sektorom, i to iz strateških razloga. Nakon takve odluke, a vjerojatno pod O’Brienovim utjecajem, u Vladi je lobirao čak i irski veleposlanik. Najjači argument O’Brien je ipak našao u državnim statistikama koje je iznio i sâm ministar financija: gotovo 0,7-postotnih bodova od 6,2 posto porasta BDP-a proizašlo je iz segmenta mobilne telefonije. Digicel je tako postao pozitivan lik u lokalnoj ekonomiji, a priču o tome proširili su i lokalni mediji.

Osim što pridonose razvoju poduzetništva i poslovanja, mobiteli poboljšavaju i kvalitetu života najnižih slojeva stanovništva. U Papui Novoj Gvineji katkad ih se upotrebljava u situacijama nalik onima iz najboljih filmskih scenarija. Često, naime, lokalni Bušmani u lovu na divlju svinju svoje položaje koordiniraju mobilom i savjetuju o tome kako najbrže uhvatiti lovinu. U lov odlaze naoružani vinčesterkama, mačetama i mobitelima kao standardnom opremom. Mobilni im uređaj pritom pomaže da svinju ulove na svom teritoriju, a ne onom susjednog plemena, što je opasno za život. Cijena Digicelova uređaja u toj je zemlji niska, u protuvrijednosti šest američkih dolara.

Često upravo GSM operateri potiču razvoj u siromašnim zemljama. S jedne strane pomažu poduzetnicima da se nose sa zakasnjelima isporukama, lošom infrastrukturom i mnogim drugim frustracijama Trećeg svijeta koje im stoje na putu poduzetničkog uspjeha. Tako, na primjer, haičanski trgovac Jean-Maurice Buteau izvozi čak 150.000 više manga na godinu jer vozači dostavnih kamiona mogu koordinirati rute ili na vrijeme pozvati upomoć u slučaju kvara na kamionu. Ribar Finau Afitu zarađuje čak 80 američkih dolara na mjesec, četiri puta više nego kad nije imao mobitel. On se sada, umjesto da obilazi tržnice nudeći svoju ribu, telefonski dogovara o tome komu ponuditi ulov. Iako to zvuči banalno, sve to pridnosi porastu BDP-a zemlje. Prema istraživanju London Business Schoola, svaki put kad 10 od 100 ljudi počne rabiti mobitel u određenoj zemlji, BDP poraste pola postotnog boda – a to je Digicel posljednjih godina omogućio u nizu nerazvijenih zemalja, i to čak i dvaput i triput više.