Toliko je već bilo ‘istina’ o hrani i toliko će ih biti po brojnim časopisima, novinama, knjigama, što tiskanim, što virtualnim. Kako se snaći u toj poplavi svih mogućih vrsta savjeta od kojih svaki pretendira na znanstvenu utemeljenost? Autorica ove Istine o hrani tvrdi da u svojoj knjizi otkriva znanstvenu istinu o hrani utemeljenu na najnovijim istraživanjima vodećih stručnjaka na području nutricionizma. Tomu treba dodati i izvorne i u pojedinim slučajevima pionirske pokuse koji su se izvodili za potrebe BBC-ove TV serije koju je Jill Fullerton-Smith osmisli i producirala. Tijekom dvije godine prikazano je šest epizoda serije, a svako poglavlje knjige bavi se sadržajem jedne od njih. Popis suradnika za seriju i knjigu impresivan je – surađivalo je više od pedesetoro nutricionista, liječnika i drugih stručnjaka s više od dvadeset sveučilišta, istraživačkih centara i bolnica u Velikoj Britaniji, SAD-u i Danskoj.
Istina je, kaže autorica, da nikada nismo imali više i raznovrsnije hrane (naručno, misli na razvijeni svijet) i nikada više informacija o hrani, pa zašto onda nismo svi zdravi, vitki i u izvrsnoj formi. I odmah odgovara – upravo zbog teškog svladavanja silnih količina informacija koje nam se nude. Shvaćanje rezultata složenih istraživanja može biti naporno, stručnjaci se razmimoilaze u mišljenjima, novinari nagadaju, a starih se mitova teško oslobađamo. Što više znamo, sve nas je više strah i sve smo manje sigurni u istinu. A trebali bismo pomutnju i strah od hrane zamijeniti spoznajama o njenom pozitivnom potencijalu. Jer, svi se trude onemogućiti apekt, pronaći čarobnu formulu da ne jedemo, umjesto da nam sama hrana sugerira sitost. I da poslušamo svoje tijelo.
