-
Je li EPH u krizi? – Nije u krizi ili nije u krizi više nego cijeli medijski svijet. Prije je riječ o traženju novih rješenja nego o krizi. Krenuli smo u restrukturiranje jer sa starim oblicima organizacije ni jedna medijska kuća na svijetu, pa ni EPH, više neće moći egzistirati. Okolnosti će u budućnosti biti drugačije i ne možemo čekati da nas nevolje prisile na promjene. Budimo…
-
Svakoga tko misli da su zahtjevi previsoki i da ne može ostvariti vrhunski rezultat pustit ćemo da ođe.
-
Navodno ste jednoj svojoj urednici u povodu njezina odlaska napisali da bi ste i vi otišli iz EPH kad biste znali kako to izvesti… – Nisam tako napisao. Riječ je o intimnom dopisivanju sa Sanjom Modrić. Krivo mi je što je postalo javno. Kao prijatelj i kolega, a ne šef i izdavač, tješio sam Sanju i napisao joj rečenicu u kojoj kažem da ću možda i ja, kao i svi, jednoga dana otići. To je bila sentimentalna i hipotetska rečenica i nema veze s EPH-om.
-
Niste, dakle, u izlaznoj strategiji? – Ne, upravo suprotno. Nemam razloga za to. Bit ćete iznenađeni našim novim potezima. EPH je zdrava i dobra kompanija. Imamo odlične partnere u WAZ-u i odličnu strategiju za budućnost. U razvoj elektronskih medija mnogo ulažemo, a EPH užurbano transformiramo. Mi smo lideri u većini izdavačkih niša kao što je informativno-politička, ženska, automobilistička, tinejdžerska… Želim postati lideri i tamo gdje nismo: primjerice, u internetu. To je dugo trajno i skupo. Ulazimo u joint venture s Hearstom pa, pokrećemo Harper’s Bazaar, za koji mislimo da je najbolji ženski časopis na svijetu, bolji od Voguea. Lansiramo i Esquire, najbolji muški časopis na svijetu. Krećemo i s Forbesom, najzanimljivijim poslovnim magazinom u svijetu – posebno su jaki u internetu i TV-u.
-
EPH je lani vjerovao u ovogodišnju profitabilnost Metroa koji je ugašen. Nije pokrenut ni tabloid Sutra, od kojeg nije ostao ni portal. Nenato li previše pokušaja i promašaja? – Nije ih previše. Moramo učiti i probati, a na tim smo primjerima mnogo naučili.
-
Koliko ste izgubili s Metroom? – Oko 50 milijuna kuna.
-
To je gotovo cijela prošlogodišnja dobit. Boli li vas to? – Svakako da boli, ali ne zato što nam je izmaknula dobit. Boli utoliko što smo imali šanse za dobar proizvod. Metro je slijedio tendenciju velikog rasta besplatnih novina i velikih popusta u pretplati. Bili smo svjesni da u Metro moramo neko vrijeme ulagati, ali smo isto tako na vrijeme postali svjesni da su ti gubici prešli prihvatljivu granicu i da naše tržište još nije dovoljno snažno. Metro se gasi i na drugim, jačim tržištima. U vrijeme globalne recesije ne može se igrati na isti način kao u doba općeg optimizma.
-
Zašto ste se razlišili s Digitelom? – Možda smo se malo zasitili jedni drugih. Oni su se bacili na TV produkciju, a mi na internet. S Digitelom smo radili od početka EPH, sudjelovali smo u mnogo zabavnih projekata i proizvijeli mnogo uzbudljivih trenutaka.
-
Jeste li našli neko bolje rješenje? – Nismo. Digitel je i dalje odlična agencija. I dalje radimo s njom iako manje. Postao nam je i preskup, oni rade velike projekte a mi smo skromna medijska kuća. Tamo imam mnogo prijatelja. Najviše mi nedostaju cjelodnevni razgovori u kojima smo maštali o medijima, tržištima, tehnologijama…
-
Kako ste doživjeli ulazak Roberta Ježića u medijski biznis? – Veseli me to. Naprosto, jako volim kad ljudi iz drugih biznisa, koji su u životu često bili žrtve ili predmet interesa novina, udu u medijski biznis i vide kako stvari izgledaju s druge strane: da je to mučan, nezahvalan, težak i složen posao. Ježićev je ulazak u Novi list dobar za tu kompaniju i novinu. Osnažit će Novi list. Jedva čekam da i njega, kao i mene, ljudi počnu pitati ‘kako si to mogao napisati’, a on to, naravno, nije pročitao, čak ni kao čitalac.
-
Kako doživljavate Ježićevu najavu pokretanja političkog tjednika? – Novi list izdaje ozbiljne dnevne novine, pa zašto ne bi i politički tjednik.
-
Doživljavate li taj projekt kao ozbiljnu konkurenciju? – Ne.
-
Kako danas definirate Jutarnji list? – Kao kombinaciju prohodne forme i napora da objavljujemo pametne, zanimljivije, liberalne i korektne tekstove. S Jutarnjim smo htjeli i uspjeli napraviti istu formu kao i s Globusom – ozbiljni tekstovi u atraktivnoj formi. Izgled novine služi tome da ju publika prihvati. No, važnije je koliko pameti, stručnosti i znanja imate u tekstu. To je ključna bitka koju vodimo u Jutarnjem i u Globusu. Želimo ukloniti prosječnost. Preživjet će jedino novine koje budu dovoljno stručne i dovoljno duboke u analizama te dovoljno drugačije od onoga što se može vidjeti na televiziji i internetu. Preživjet će samo oni koji mogu biti relevantni i pošteni. Jutarnji ide u pravom smjeru. To su prave novine, najuglednije i najpametnije u Hrvatskoj, pa su zato i najjače u oglasima.
-
Govori se i o promjeni uredništva Globusa… – Razmišljamo i o tome i razgovaramo na koji ćemo način s Globusom ući u novu fazu. Zadovoljni smo s Globusom, čija lidera pozicija nikad nije bila jača. Sada mu je potreban novi razvoj.
-
U kojem bi se smjeru trebao razvijati? – Trebao bi biti up market magazin s još više stručnosti i kompetencije, još okrenutiji ekonomsko-političkim temama. Želimo dati više prostora vrhunskoj kulturi i uključiti u Globus više stručne javnosti te povećati broj stranica. Koketiranje s ‘laganim’, neobveznim temama i tabloidnim za Globus bi moglo biti pogubno.
-
Je li vas pogodio sukob s čićom Senjanovićem? – Kod Ćiće me je pogodilo to što je u jednom trenutku prešao granicu i počeo lagati, a to je štetilo Slobodnoj Dalmaciji, a ne meni. Svatko mi može reći sve što mu se ne svdi, pa čak i objaviti to u mojim vlastitim novinama, ali neću dopustiti laži o kompaniji ili redakciji. U Slobodnu smo uložili više od 70 milijuna eura. Tvrtka je osam godina bila blokirana i prezadužena. Danas nema ni dugova ni gubitaka. Vladao je nered i nerad. Danas ima sve najbolje: novu zgradu, novu tehnologiju i novu tiskaru. Plaće smo povećali 28 posto. Nitko nije dobio otkaz iako ima viška ljudi. Slobodna Dalmacija je naš veliki uspjeh. Ako netko laže o tomu samo zato da bi sebično sačuvao svoj komfor, taj uopće ne može biti novinar, a pogotovo ne novinar u Slobodnoj Dalmaciji.
-
Ako plaće u Slobodnoj rastu, ne misli te li da je gnjev u Jutarnjem u kojem se režu donekle i opravdan? – I danas su ljudi u Slobodnoj 30 ak posto slabije plaćeni od onih u Jutarnjem. Povećanje plaća u Slobodnoj nije išlo nauštrb plaća u Jutarnjem, ali ispravili smo neke nepravde. I u Jutarnjem želimo povećati plaće, ali samo ljudima koji doista mnogo rade.
-
Što ako Jutarnji objavi tekst protiv vas zbog otkaza? – Hmm…. Ako me Jutarnji prozove zbog otkaza, sve će ovisiti o tomu je li tekst duhovit, argumentiran i pismen ili nije. Naljutit ću se samo ako objave glup tekst.
Još ne znam kako će izgledati EPH nakon što ga preslikamo
Što mislite o nezavisnosti medija? – Mediji su danas posve nezavisni, osim nekih lokalnih koji su zbog finansiranja pod pritiskom političkih interesa. Nezavisnost medija više ugrožavaju PR agencije te neprofesionalnost i neznanje novinara nego što bi njima manipulirala politika.
EPH se doživljava kao kompanija združena s velikim oglašivačima… – Imamo dobre, ali ne i dovoljno dobre odnose s oglašivačima. Nismo uvijek zadovoljni raspodjelom njihovih budžeta. S nekim kompanijama, poput Ine, TDR-a, HT-a ili Zabe godinama organiziramo dobrotvorne akcije pa se možda stvara pogrešan dojam o neprincipijelnoj povezanosti, često se slikamo zajedno.
Imate li prostora za podizanje cijene oglasnog prostora u ovoj situaciji? – Sve dok HTV, zahvaljujući svojoj…
Suradnja EPH s velikima nezaobilazna je kao i priča o tome da Agrokor ima vlasnički udjel u EPH-u. Ima li u tome istine? – To je glupo i smiješno. Neprekidno slušam takve tračeve koji su uvredljivi i za mene i za ljude u Agrokoru. Agrokor nema nikakav vlasnički udjel u EPH-u i nikad ga neće imati, kao što nitko drugi osim mene i WAZ-a nema vlasnički udjel u EPH-u niti će ga imati. Agrokor bi bio loša kompanija kad bi se upustio u medije, a mi bismo bili loši izdavači kad bismo imali vlasničke odnose s bilo kojom velikom korporacijom.
A što se dogodilo s projektom K mobile u suradnji s Agrokom i T-mobileom? – To je bio mali projekt s malim budžetom i malim ambicijama. Htjeli smo samo omogućiti ljudima mobilni servis vijesti i reklamu naših proizvoda. Svako malo spomenemo taj projekt, ali neke su stvari prioritet, a neke nisu. Nismo se daleko pomaknuli, ali nismo ni odustali.
Je li vam projekt Go Carda sa Zagrebačkom bankom bio prioritet? Govori se da Zaba nije bila zadovoljna s EPH-om. – Ne bih rekao. Pitajte Zabu. To je jako dobra marketinška suradnja koja je uspješno stavila novi proizvod na tržište i ostvarila odlične rezultate.
Hoće li biti još projekata sa Zagrebačkom bankom? – Sigurno. Osjećamo se ugodno u suradnji s pametnim ljudima.
Lobirate li za veća ograničenja HTV-u? – To nije naš posao. Hrvatska je zemlja u kojoj se budžeti za reklamiranje preljevaju s tiskanih medija na TV na način na koji se to ne odvija ni u jednoj zemlji koju pratimo.
Jedan od sveprisutnih tračeva u EPH-u jest i to da vaš prvi menadžer Stipe Orešković napušta kompaniju. – To je već smiješno. Svaki dan, obično navečer, napušta kompaniju i svako jutro, skoro u zoru, evo ga natrag na poslu. Čovjek naporno radi i to ga veseli.
Što će biti s EPH-om u budućnosti? – Recimo, Slobodna Dalmacija. Nitko baš nije bio sretan zbog moje tvrdoglave odluke da je kupimo, pa ni moj partner WAZ. To je bila tipična novinarska, a ne menadžerska odluka. Normalan direktor to nikad ne bi napravio. Ni danas ne znam što je bilo bolje: živjeti mirno i veseliti se profitu ili si natovariti na glavu brigu o kompaniji koja je bila zrela za stečaj i likvidaciju.
Na sedmom katu vlada optimizam. Vlada li i na ostalima? – Ja se nadam da ne vlada.
Zašto se tome nadate? – Zato što je vrijeme bezrazložnog optimizma, komfora i razmaženosti odavno iza nas. Želim da se ljudi bore za svoju egzistenciju, da budu zabrinuti za svoj proizvod i da svaki dan budu bolji od konkurencije.
Mnogi kažu da se u EPH-u ovih dana na posao dolazi s grčem u želucu… – Nadam se da jest tako.
To je vama u redu? – To je apsolutno u redu. Želim da svaki čovjek, na primjer u Jutarnjem listu dolazi na posao s idejom kako da se poveća prodaja za, što ja znam, 30 posto. To izaziva grč u želucu, ali i veliko zadovoljstvo kad se postigne dobar rezultat.
Pa kolika je prodaja Jutarnjeg lista? Prijede li 70 tisuća prodanih primjeraka? – Ne budite smiješni, prosječna prodaja je čvrsto iznad 90 tisuća prodanih primjeraka na dan. Bit će i veća.
Neki kažu da razlažete kompaniju kako biste je ponovno složili, što nije ni prvi ni posljednji put… – Tako je.
Kako će EPH izgledati kad ga ponovno složite? – Ni meni to još nije posve jasno. Ima različitih alternativa.
Koje su to alternative? – Riječ je o preslagivanju kompanije u tri velike izdavačke tvrtke. EPH bi u tom slučaju ostao samo tvrtka za upravljanje izdavačkim poduzećima, ali ne i izdavač. Želimo sve pregrupirati tako da dobijemo tri snažna samostalna poduzeća. Jedno bi trebalo obuhvatiti Sportske novosti, izdanja Aren i izdanja Revije. Drugo bi izdavalo Jutarnji, Globus, Gloriju, Cosmo, OK, Forbes itd. A treće bi bila Slobodna Dalmacija. EPH bi bio vlasnik svih poduzeća i zadržao bi holdinšku funkciju.
Koje su još opcije moguće? – U EPH-u su previše ojačale administrativne i servisne funkcije. Želim napraviti veliki povratak brendovima i novinama. Promocija, prodaja, marketing, kontroling svi trebaju biti u potpunoj funkciji brendova. Marketinški se odjeli svuda u svijetu integriraju u redakcije. Mi to nećemo napraviti, ali želimo ih približiti. Ako imate prilog o nekretninama nikako ne možete reći da je tu riječ o nekakvu osobito originalnom novinarnskom poslu. Takav posao novinarima ide na živce, a marketin- gaši se ljute jer ih novinari ne žele slijediti. To moramo ‘ispreglati’.
Zašto tako često mijenjate direktore financija? Rok trajanja financijsa u EPH-u najkraći je na tržištu … – Imali smo loša iskustva.
Tražite li sada novog financijsa? – Ne. Imamo Ines Lozić koja je bila članica Uprave u Slobodnoj i fantastično je vodila vrlo teške financije. Nagovorili smo je da malo ograniči privatni život i preseli se u Zagreb i sada kao članica Uprave pokriva cijeli taj sektor. To je dobro i dugoročno rješenje. Teško je voditi financije u medijskoj kompaniji.
Mogu samo zamisliti kako vam se osjeća direktorica Ljudskih potencijala Lidija Sobotinčić … – Ona misli da je došla na brod divnih i zabavnih ljudaka. Naporno je i duhovito. Bio sam novinar i urednik i znam da u ovom poslu ima i kriza i stresova. I da vam dode da ne možete ništa raditi. To se u ovom poslu zna dogoditi. Zato morate biti tolerantni.
Može li se u EPH-u donijeti odluka bez vas? – Sve se više odluka većinom donosi bez mene. To je normalno jer je kompanija ogromna i ja često mogu zapravo biti izvor problema i zamutiti stvari.
Ozbiljno? – Da. Ja, naime, uvijek ostajem urednik i novinar. Barem malo. To stvara probleme kao i u bolnicama u kojima su liječnici na rukovodnim mjestima.
A poslovne odluke? – …
