Neregularnosti akcije indeks

Akcija Indeks još jednom je ukazala na neosposobljenost Državnog odvjetništva, USKOK-a i policije da zahtjevne antikorupcijske akcije provode regularno i efikasno. A to će, najavljaju pravni stručnjaci, skupo koštati državu i vlasnike nekih medija.

Krenje ljudskih prava i načela sveučilišne autonomije ponukali su Senat Sveučilišta u Zagrebu na osnivanje ekspertne skupine radi ocjene provedbe akcije i prije nego je upoznat što se kome od osumnjčenih profesora točno stavljaj na teret i na osnovi kojih dokaza. Tako je akcija Indeks pokazala da istražitelji mogu postati predmetom istrage, ali i ukazala još jednom na neosposobljenost Državnog odvjetništva, USKOK-a i policije da zahtjevne antikorupcijske akcije provode regularno i efikasno.

Zadatak ekspertne skupine je ocjena je li akcija Indeks bila proporcionalna potrebama, je li šteta nanesena pojedincima, pojedinim fakultetima ili Sveučilištu u cjelini mogla biti manja te predložiti jasnije definiranu autonomnost Sveučilišta. Već samo osnivanje ekspertne skupine izazvalo je nervoznu medijsku reakciju kod dijela sudionika akcije Indeks prigovorima da se umjesto borbe protiv korupcije sada želi preispitivati policiju i medije koji su samo radili svoj posao. Nespretnosti Državnog odvjetništva, USKOK-a, policije i pojedinih medija u provedbi akcije Indeks, najavljaju pravni stručnjaci, skupo će koštati državu i vlasnike nekih medija.

Proporcionalnost akcije Indeks analizirat će se jer u Senatu smatraju da je u njoj pretjeranim dimenzioniranjem demonstrirana sila (više od 300 naoružanih policajaca s dijelom specijalne policijske postrojbe, spektakularne zapljevene računala, ekrana, tipkovnica i raznih dokumenata koji su se iznosili iz zgrada fakulteta koji se s načelom autonomije Sveučilišta). Ivan Šimonović, prorektor, upozorava da je koncentracija hrvatske gospodarske pameti na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a postavlja se pitanje hoće li profesori Ekonomskog fakulteta imati jednaku ‘petlju’ kritizirati Vladu zbog loše ekonomske situacije u Hrvatskoj kao i prije afere Indeks?

A što o svemu javnosti misli najbolje se vidi po jednom od sve brojnijih viceva o toj akciji, prema kojemu su profesore pohapsili jer jedino oni nisu nikoga potplatili. Očito javnost ne vjeruje više nikome, odnosno došlo je do erozije svih društvenih autoriteta. Šimonović o tomu kaže: -Sveučilište je trebalo Vladi puhati za vrat zbog kilavosti u sprečavanju korupcije. Sad to više ne može jer ni ono samo nije vjerodostojno. Takva situacija stvara prostor za koncentraciju moći, jer više nema nekih ozbiljnih društvenih činitelja osim političara. Sveučilište je kao dosad zadnja moralna rezerva u odnosu na politiku destruirano, odnosno izgubilo je kredibilitet.

Akciju Indeks s pravnog je gledišta nemoguće komentirati dok nije poznato što se kome točno stavljaj na teret i na osnovi kojih dokaza. Ali moguće je propitivanje indicija koje ukazuju na to da su u toj akciji povrijeđena osnovna ljudska prava. Prije svega pravo na privatnost i to osobito zbog objavljivanja imena ljudi koji uopće nisu bili obuhvaćeni ni predistražnim ni istražnim postupkom. Bez obzira na to što se naknadno pokazalo da ti ljudi nisu ni bili predmet istražnih radnji, u javnosti ih više nije moguće ‘opratiti’. Drugo je povreda doma, u čemu su zajedno s policijom sudjelovali i pojedini mediji. Ulazna se vrata otvaraju policajcima, a policajci zloupotrebljavaju svoj položaj i omogućuju reporterima da na prepad u privatnosti doma snimaju nekoga tko to nije očekivao niti odobrio. Inače na obične policijske uvide nije moguće neovlašteno pristupiti kamerom. Svi pravnicima se slažu da Deša Mlikotin Tomić ima zbog toga pravo na sudsku tužbu i da će spor biti sigurno riješen u njenu korist neovisno o raspletu Indeksa.

Autonomija Sveučilišta poprilično je apstraktno propisana i ima nekih elemenata da dijelom (ni)je poštovana. Rektor i dekani formalno su dali suglasnost za ulazak policije na fakultete. Pokazalo se, međutim, da ni rektor ni dekani pritom nisu bili svjesni dimenzija akcije.

Ivan Šimonović, prorektor, kaže da o tomu što se privedenim profesorima stavlja na teret i na osnovi kojih dokaza Senat Sveučilišta ni kolegij do zaključenja ovog broja Lidera nisu upoznati, niti su o tome raspravljali. Je li pojedine dekane državni odvjetnik obavijestio, to na Sveučilištu još ne znaju.

U početku se akcija Indeks najavljivala na četiri fakulteta, a onda se od njenog provođenja na dva fakulteta odustalo. To začuđuje ako je istina da se Indeks mjesecima pripremao. To pitanje je zanimljivo za Sveučilište u cijelosti, jer nije jasno koji su sve profesori prisluškivani i je li moguće da je nasumče odobravano prisluškivanje. To pitanje je važno za Sveučilište jer danas je policija upala na Sveučilište zbog korupcije, a nije isključeno da to sutra može biti zbog političkih neslaganja studenata i Sveučilišta i neke vlade.

Ivo Josipović, profesor kaznenog prava koji je imenovan u ekspertnu komisiju, kaže da nema dvojbi o tomu da korumpiranima, onima koji korumpiraju i posrednicima nije mjesto na Sveučilištu nego u zatvoru. Ali usporedno treba preispitati jesu li državna tijela postupajući u okviru svojih zadaća mjere koje su im na raspolaganju koristila na način koji odgovara njihovoj svrsi i jesu li prava i legitimni interesi Sveučilišta i članova akademske zajednice, konkretno, sveučilišna autonomija, ograničavana ili narušena sukladno zakonu i svrsi postupka koji se vodi ili je bilo kakvih ekscesa.

Prema mišljenju Josipa Kregara, dekana Pravnog fakulteta, akciju su USKOK i policija počeli tako da je javnosti sugerirano da su svi krivi, a ako se pokaže da netko nije kriv to samo znači da mu se to ne može dokazati, ali zna se sve i bez dokaza. USKOK i policija su tako izazvali svojevrsnu moralnu paniku u kojoj su ljudi morali bez pravih informacija brzo prepoznati neprijatelja. Posljedica je realno zastrašivanje Sveučilišta. Posljedica je i opća atmosfera straha i sumnje, širenje uvjerenja da postoji sveučilišna mafija, da treba pripremiti dekicu i omiljenu literaturu, da se Senat treba održati u Remetincu, istaknuo je Kregar.

Prema Kregarovu mišljenju pitanje je li se moglo dručije i postupa li se tako prema pravilima policijskog posla. Nikad se dosad nije tako postupalo. Policija privodi prema optužnici, a ovdje ne postoji jedna optužnica već će ih biti više. U Italiji policija i vojska uhićuju mafiju, ali mafija je organizacija, a ovdje poveznica nije djelo i suvjesništvo, već institucija na kojoj rade. Kako bi bilo da je policija to napravila sudovima ili Crkvi? Sudovi su nezavisni i policiji to zasad ne pada na pamet. Crkva, istina, nema ustavom zajamčenu autonomiju kao sudovi ili Sveučilišta, ali nikad nikome nije – što je ispravno i dobro – palo na pamet da Crkvu tereti za zločin pojedinca. Da, obično se radi dručije, i nikada se ne radi takav spektakl i poniženje, smatra Kregar.

Kregar kaže da svoja razmišljanja ne iznosi kao uzbuđeni profesor koji mora živjeti pod teretom straha i optužbi (i svojih kolega, na njihovu sramotu), već kao pravnik. Osnovna činjenica je da svi ljudi imaju izvjesna i neotuđiva prava, među kojima su pravo na slobodu, na osobnu sigurnost (članak 5 Europske konvencije o ljudskim pravima), nitko ne smije biti podvrgnut ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni (čl. 3), svatko ima pravo na pošteno suđenje (čl. 7), poštovanje doma (čl. 8), nevin je dok se ne dokaze krivnja. Osnovna ljudska prava vrijede i ako ih policija ne pročita.

Kregar kaže: – Autonomija Sveučilišta pretpostavlja poštovanje ne samo zaštićene ustavne vrijednosti, već i ljudskih prava osumnjičenika. Moglo se je dručije. Moram smatrati da se nije htjelo, već suprotno, da se željelo dati pozornost akciji, a ne dokazima. Moram smatrati da je glavni razlog onda bio dokazati da na Sveučilištu postoji sustav korupcije – što nije dokazano ni pod cijenu kršenja ljudskih prava, ni uz velike napore medija. Razlog je bio pokazati da ni autoritet Sveučilišta u ovom društvu ne vrijedi, generalizirati krivnju, osumnjičiti neselektivno – zapravo osumnjičiti sve. A bilo je tako i tako će se nastaviti ako ne povučemo jasne crte između sumnje i krivnje, između pojedinaca i institucije, između optužbe i dokaza.

Kregar je na sjednici Senata predložio da se usvoji priopćenje: ‘Sveučilište osuđuje kršenja ljudskih prava i ponižavanje osumnjičenika, neodgovorno bacanje sumnje na Sveučilište kao cijelino, stvaranje atmosfere u kojoj je sveučilišni posao moralno problematičan, a potencijalno i kriminalna djelatnost. Krivnja pripada pojedincu i ne može biti kolektivna. Krivnja se ne temelji na sumnjama i pričama već na dokazima, a dok dokaza ili presuda nema, ne smije se širiti ozračje općeg sumnjičenja, u smislu moralnog posrnuća i profesionalne nekompetencije.