Pilot osnovao transportnu aviokompaniju koja danas leti i na putničkim linijama

Croatia Airlines više je suradnik nego konkurent – ljetos su od svibnja do kolovoza Trade Airovi zrakoplovi letjeli na linijama te tvrtke za Bruxelles, Beč, Zürich… Sva je prilika da će dvije kompanije i ubuduće sklapati takve poslove.

Od suradnje na teretnom prijevozu za DHL Trade Air je postao zrakoplovna tvrtka čiji zrakoplovi danas lete na čarterskim i redovitim putničkim linijama, a razmišlja i o širenju poslovanja.

Zrakoplovni kapetan Mihajlo Cvijin do Domovinskog je rata letio JAT-ovim zrakoplovima, da bi zatim prihvatio mjesto višega stručnog savjetnika u ustrojavanju zrakoplovnih vlasti i formiranju Uprave zračnog prometa. Na toj je funkciji bio od 1991. do 1995. Kad je potkraj 1994. DHL tražio avioprijevoznika koji bi otvorio redovitu zračnu teretnu liniju Bergamo – Zagreb, hrvatske kompanije koje su u to vrijeme bile sposobne organizirati takav posao nisu bile zainteresirane.

Croatia Airlines čvrsto se odlučio za razvoj putničkog prometa, a North Adria Aviation imao je ugovor s Hrvatskom poštom i nije mogao preuzeti dodatni teret. Kao čovjek iz djelatnosti, Cvijin je kontaktirao s DHL-om i ponudio mu da će organizirati takvu liniju ako ovaj može jamčiti da će zrakoplovi letjeti puni. DHL je nakon pregovora Cvijinu ponudio posao uspješno dokazati da može organizirati takav posao. Cvijin 1995. napušta Ministarstvo i osniva zrakoplovnu kompaniju Trade Air. Uz pomoć Zagrebačke banke mala kompanija u Mađarskoj unajmljuje zrakoplov i počinje poslovati s DHL-om.

• Posao se dobro razvijao. Trade Air je letio unajmljenim zrakoplovima, pronalazili smo ih u Mađarskoj i Slovačkoj – kaže Cvijin.

Tvrtka je polako akumulirala novac da bi došla do vlastitog zrakoplova, pa je tako 1999. u Češkoj, ponovo uz pomoć Zagrebačke banke, kupila svoj prvi L-410 Turbolet i počela njime letjeti. Volumen posla s DHL-om stalno je rastao, pa je DHL tražio još dva aviona. Burna privatizacija u zemljama bivšeg istočnog bloka išla je Trade Airu na ruku. Državna bugarska zrakoplovna tvrtka Balkan privatizirana je i novi vlasnici odlučili su rasprodati svoje zrakoplove. Tu je Cvijinova tvrtka jeftino došla do još dva Turboleta, ali oni u tom trenutku nisu bili sposobni za letenje. Procijenjeno je da se u zrakoplove isplati uložiti pa je su letjelice podvrgnute generalnom remontu. Trade Air je tako 2000. imao tri aviona od kojih je svaki mogao prevesti 1.500 kilograma tereta ili 18 putnika. U tim trenucima proširili su se obzori i Cvijin je odlučio da tvrtka treba napredovati dalje od teretnog prijevoznika i malog čartera. Trade Air je stoga ušao u veliki projekt kupnje putničkog zrakoplova jer je ustanovio da će mu tržište čarterskih letova širom Europe pružiti dobre prilike za daljnji rast i razvoj. Naravno, kupnja putničkog zrakoplova nije bila zalogaj i Trade Air je pružanje te mogućnosti čekao do 2004. Nakon iscrpnih analiza u kojima je razmatrao kupnju Boeinga 737, McDonald Douglasta 80 ili Fokkera 100, u odlučivanju je prevagnuo potonji tip zrakoplova. Na tržištu rabiljenih aviona Fokkeri su najnoviji i imaju suvremeniju tehnologiju, troše manje goriva, tiši su i imaju bolje motore od svojih ‘suparnika’. Jedna trećina od 350 proizvedenih Fokkera 100 tih je godina letjela u Sjedinjenim Državama.

Kako je nakon 11. rujna 2001. unutarnji zračni promet u Americi zapao u veliku krizu, pružila se mogućnost kupnje zrakoplova pod relativno povoljnim uvjetima. Na prvoj rasprodaji 2003. Trade Air još nije mogao sudjelovati, ali nakon povoljnih pregovora s Erste bankom kompanija je 2004. prva poslala ponudu. American Airlines prodavao je cjelokupnu flotu svojih Fokkera, a Trade Air je kao prvi ponuđač koji je položio depozit imao pravo prvi odabrati zrakoplove. U pustinju Mojave, u kojoj su avioni bili smješteni, otišla je stručna ekipa i odabrao dva najbolja, s time da su bili u prilici uzeti i najbolje motore te opremu iz drugih zrakoplova. Prebačeni su u nizozemski servisni centar u kojem ih se prilagodilo europskim standardima zračnog prijevoza, koji su stroži od američkih i zahtijevaju bolju dodatnu opremu. Prebojeni su i u svibnju 2005. sletjeli su na zagrebački aerodrom. Tada je osnovana potkompanija Sun Adria, koja se trebala baviti čarterskim letovima između europskih odredišta. Tada, kad Trade Air više nije bio samo teretna kompanija, mnogo se toga promijenilo – s prijašnjih dvadesetih zaposlenika narastao je na 80-ak. Teretni prijevoz više nije bio prioritetan, u prvi su plan došle putničke operacije i kompanija je prešla na novi profil prihoda i poslovanja.

• U tom smo trenutku profilirali tri glavne vrste poslovanja – objašnjava Cvijin.

Fokkere, koji mogu prevesti 109 putnika, tvrtka je odlučila iskoristiti na tri načina. Prvi je takozvani mokri najam (engl. wet lease) – riječ je o iznajmljivanju zrakoplova i posade drugoj kompaniji za njezine redovite ili izvanredne potrebe. Nadalje, okrenula se čarterskim letovima u vrijeme turističke sezone, od proleća do jeseni, iz europskih do jadranskih odredišta. Tu su, na kraju, i ad hoc čarteri, pri kojima se avion može unajmiti jednokratno, za posebnu priliku.

Razdoblje od 2005. do 2007. za kompaniju je bilo prilično teško. Počelo je zrakoplovnom nezgodom njezina L-410 koji se pri polijetanju s aerodroma u Bergamu srušio; poginula su trojica članova posade. Okolnosti nisu do kraja rasvijetljene, sumnjalo se na prevlaku težinu zrakoplova, što je Cvijin demantirao. Postoje indicije da se zrakoplov srušio jer je zapeo o žice dalekovoda. Trade Air je bio izložen pritiscima i prijetilo mu je oduzimanje dozvola za letenje i licencija. Kampanju protiv tvrtke pokrenuli su bivši zaposlenici piloti koji su ih napustili zbog niskih plaća. Mihajlo Cvijin je naglašavao da su optužbe bespredmetne jer da Trade Air, istina, uz teškoće, radi kvalitetno, sigurno i pouzdan. Stvari su kulminirale u proljeće 2007., kad su se u tisku pojavile spekulacije da Uprava za prijevoz u Europskoj uniji razmatra stavljanje tvrtke na crnu listu zbog navodnih problema sa sigurnošću i nepoštovanja propisa o letenju. Cvijin je sve optužbe odlučno demantirao.

U međuvremenu Trade Air je ove godine uspješno prošao neovisnu provjeru sigurnosti letenja IOSA-u (IATA Operational Safety Audit) i u lipnju stekao taj certifikat. Riječ je o programu IOSA kojim međunarodna udruga avioprijevoznika IATA uspostavlja svjetski standard za ocjenu sigurnosti letenja. To, prema Cvijinovim riječima, pokazuje da Trade Air ima dobar sustav upravljanja kvalitetom i sigurnošću i da ga je IATA prepoznala kao sposobnu tvrtku.

• Sigurnost letačkih operacija u Trade Airu na prvom je mjestu. Školovanje, doškolovanje i provjera znanja našeg osoblja provodi se prema strogim međunarodnim i hrvatskim sigurnosnim propisima. Sve operativno osoblje odabran je prema najstrožim kriterijima koji se primjenjuju i na zdravstvenim pregledima i ispitima tehničke osposobljenosti. Cilj sustava sigurnosti letačkih operacija jest povećanje sigurnosti prevencijom i isključenjem svih faktora rizika – kaže Marko Cvijin, također pilot, koji je od lani izvršni direktor i direktor Letačkih operacija u kompaniji u vlasništvu svog oca.

Mladi Cvijin s optimizmom govori o sadašnjem poslovanju tvrtke.

• Ove smo godine izvršno surađivali s Croatia Airlinesom. Od svibnja do kolovoza naši zrakoplovi letjeli na linijama te tvrtke za Bruxelles, Beč, Zürich te na nekim lokalnim linijama – govori.

Najveći hrvatski zračni prijevoznik, prema njegovim riječima, bio je iznimno zadovoljan suradnjom, pa je izgledno da će dvije kompanije i ubuduće sklapati takve poslove.

S Trade Airom danas gotovo svakodnevno kontaktiraju europske zrakoplovne kompanije i nude mu da uskoči na neku njihovu redovitu liniju.

• Radimo, primjerice, s drugom po veličini talijanskom kompanijom Air Oneom, sa srednjoeuropskim niskobudžetnim prijevoznikom SkyEuropeom – naglašava mladi Cvijin.

Zbog svoje konfiguracije zrakoplovi Fokker 100 iznimno su pogodni za ad hoc čartere, a i to što je kompanijino sjedište u Zagrebu uvek pridonosi njezinoj atraktivnosti. Cvijin naglašava da su vrlo fleksibilni i spremni su u svakom trenutku najbrže organizirati let. Posebno su pogodni i za prijevoz sportskih momčadi; tako su, primjerice, nedavno na gostovanje vozili i ekipu zagrebačkog Dinama.

Teretni je promet uz putnički ostao važna karika razvoja kompanije. Danas Trade Air više ne leti za DHL, ima redovitu liniju Ljubljana – Zagreb – Sarajevo pet puta na tjedan. Na toj liniji leti svojima dvama L-410 i prevozi teret za velike svjetske kurirske kompanije UPS, FedEx i TNT. Pomalo se pokazuje da ta dva zrakoplova nisu dovoljna za ozbiljan teretni promet, pa ih u tvrtki namjeravaju zamijeniti većim avionom SAAB 340, koji može ponijeti 3.800 kilograma tereta. To će znatno povećati tvrtkine mogućnosti u zračnom prijevozu tereta.

• Nadamo se da će Zračna luka Zagreb postati regionalno središte teretnog prometa, uostalom, i najavljen je gradnja velikoga teretnog centra, što to bi nam uvelike pomoglo u razvoju – zaključuje Marko Cvijin.