Sobna temperatura jedna je od najvećih pogrešaka pri posluživanju vina. Nema, naime, vina koje treba piti na temperaturi višoj od 20 stupnjeva, a već desetljećima nema ni soba u kojima je temperatura niža od 20. Pojam sobne temperature i ‘sambriranja’ (‘chambre’ na francuskom znači ‘soba’), a to je zagrijavanje uglavnom velikih crvenih vina na poželjnih 18 Celzijevih stupnjeva, datira još iz 19. stoljeća, kad je u sobama bilo mnogo hladnije nego danas.
Svako vino ima temperaturu na kojoj je najbolje i treba ga pripremiti za iznošenje na stol. Za čuvanje najvažnija je postojana temperatura u podrumu ili vinskih kabinetima (hladnjacima) i gotovo je svejedno stoji li na 10 ili 13 stupnjeva, sve dok nema velikih temperaturnih skokova ili izlaganja prejakom svjetlu. Bijelo vino vrlo često treba rashladiti prije posluživanja, ali nije dobro šokirati ga u zamrzivaču. Bolje je staviti ga na nekoliko sati u običan hladnjak ili ga ograditi posebnim navlakama koje se čuvaju u zamrzivaču.
S crvenim je vinima manji problem jer ih, u pravilu, treba zagrijati. Dovoljno ih je izvaditi iz podruma/rashladnog ormara dva-tri sata prije posluživanja. Odležana crna vina i ona puna tanina dobro je tada i otvoriti. Običaj otvaranja boce pred gostom treba zadržati ako gost sumnja da ga domaćin želi prevariti i poslužiti mu lošije vino od etikete koju vidi. Takve goste, ipak, malo tko ima.
