Tržište jestivog ulja

S maloprodajnim udjelom od 62 posto Zvijezda je bez pravoga konkurenta na tržištu. Konkurenti, među kojima se ističu uljara u Čepinu te Bimal iz BiH, veća su joj smetnja na tržištu otkupa uljarica nego u prodaji gotovih proizvoda.

Predsjednik Uprave Zvijezde Igor Kodžoman u utorkom je najavio pojeftinjenje proizvoda na bazi suncokreta za prosječnih 8,2 posto. To će dodatno učvrstiti ionako premoćnu poziciju te tvrtke na hrvatskom tržištu. S 62 posto udjela u tržištu jestivog ulja, ukupno vrijednog 500 milijuna kuna, Zvijezda je ionako nedodirljiva i proći će još dosta vremena da joj se netko ne približi.

Najbliži Zvijezdi su IPK Tvrnica ulja Čepin s prihodom od 75 milijuna kuna te kompanija Bimal iz BiH, koja u Hrvatskoj ostvaruje 65 milijuna kuna. Svojedobno je vlasnik Agrokora Ivica Todorić htio preuzeti Čepin, i da se to ostvarilo, ostala bi samo uljara ABN, na čijem je čelu Anto Bojić. Budući da ABN ima gotovo zanemariv tržišni udio i u proizvodnji i u preradi uljarica, Todorić je mogao imati kompletnu proizvodnju jestivih ulja. Ipak, to se nije dogodilo pa je barem pridivno zadržana draža tržišnog natjecanja.

Na čelu IPK Tvrnica ulja Čepin je Stjepan Komar, a osnovna joj je djelatnost proizvodnja sirovih i rafiniranih ulja. Kako sami kažu, imaju najveći prerađivački kapacitet od 500 tona po danu preradene sirovine, odnosno 100 tona po danu proizvedenoga rafiniranog ulja. Kapaciteti nisu popunjeni dijelom zbog nemoćnosti proizvodnje, a dijelom i zbog toga što Hrvatskoj kronično nedostaje uljarica. Što se tiče Zvijezde, ona je nedodirljiva u proizvodnji rafiniranog ulja, a ne ‘obraća’ pažnju na sirovulje, u Čepinu su potražili prostor u proizvodnji potonjeg ulja, što se vidi i u prihodima. Prošle su godine ostvarili više od 325 milijuna kuna, od čega na izvoz otpada gotovo 32 milijuna kuna, a 3/4 na sirovulje. No, to ne znači da su unaprijed izvjesili bijelu zastavu i da na tržištu jestivog ulja nemaju što reći. Potkraj travnja ove godine s uljem Olivita ta je tvrtka krenula u malo žešću kampanju, što ni u Zvijezdi nije prošlo bez zanimanja. Ipak, Zvijezdu to nije moglo ni izbliza uzdrmati, jer iako joj je prošlogodišnji ukupni prihod bio gotovo 800 milijuna kuna, najveći dio otpada upravo na proizvodnju jestivog ulja.

Bosanska kompanija Bimal iz Brčkog, kojoj je na čelu Ilija Studen, treća je kompanija na hrvatskom tržištu. Većinski vlasnik sa 67 posto udjela je poduzeće Seed Oil Holdings GmbH iz Beča. Poput hrvatskih tvrtki, i Bimal ima problema s nabavom sirovina tako da mu već dulje nisu radili svi kapaciteti. Doduše, ni tehnološki nije bio spreman za punu proizvodnju. Nedostatak ulazne sirovine dijelom se rješavao i u Hrvatskoj, što mu je s druge strane olakšalo uvoz. Budući da je prije dvije godine završio planirani investicijski ciklus za prvih pet godina, već je u 2007. godinu ušao s potpuno osposobljenim kapacitetima za proizvodnju sirovog ulja, rafiniranje i punjenje. Ta tvrtka izvozi 60 posto svojih proizvoda, a godišnji izvozni promet društva je oko 142 milijuna kuna. Hrvatsko tržište mu je važno jer preko predstavnih spomenute bečke tvrtke ostvaruje plasman u vrijednosti od oko 65 milijuna kuna, a svoje proizvode izvozi i u Makedoniju, Sloveniju, Austriju i Srbiju.

Treba još spomenuti i tvrtku Robić d.o.o. iz Velike Gorice na čelu s Draženom Robićem, koja zastupa mađarsko ulje Floriol, a ono za uzima oko pet posto tržišta, što bi joj trebalo donijeti oko 25 milijuna kuna prihoda.

Prednost uljare u Čepinu jest što nema ekstrakciju kojom se rastvaraju ulja, već je pri odabiru tehnologije prednost dana mehaničkom prešanju, što je i ekološki najprihvatljivija tehnologija. Bimal, pak, koristi hrvatsku sirovinu pa ne plaća carinu, a istodobno ima jeftinije inute pošto je cjelokupna proizvodnja u BiH. Zvijezda koristi sinergiju srpske tvornice Dijamant, koje je vlasnik Agrokor, i, osim Hrvatske, pokriva i BiH i Sloveniju. Ostale tvrtke nastoje se preusmjeriti prema nekim novim nišama.

Hrvatsko tržište na godinu troši oko 65 tisuća tona ulja, uključujući i masti na bazi biljnih ulja, a vrijednost im se kreće i do 650 milijuna kuna. Od toga je 50 tisuća tona jestivog ulja. Prije dvije godine Hrvatska je uvezla nešto manje od 16 tisuća tona rafiniranog ulja, a prošle godine ta je brojka spala na nešto iznad 14 tisuća tona. I uvoz sirovog ulja se smanjuje jer je 2006. godine uvezeno više od 21 tisuća tona, da bi u 2007. godini uvoz pao na manje od 17 tisuća tona.

Kada su u pitanju samo jestiva ulja, prošlogodišnja hrvatska proizvodnja bila je oko 35 tisuća tona, a do kraja ove godine trebala bi biti blizu 40 tisuća tona. Međutim, pritom treba upozoriti da je to jedan od rijetkih segmenta tržišta u kojem gotovo da i nema crnog tržišta, iz jednostavnog razloga što se u Hrvatskoj proizvodi premalo uljarica da bi podmirile domaće potrebe. Zato hrvatski uljari već pet godina pokušavaju uglavnom izvozne carine na uljarice.

110.000 ha zasijanih uljarica premalo je za potrebe hrvatske industrije već u ovom trenutku. Procjenjuje se da je manjak 40.000 ha, a potrebe će se i povećavati s većom proizvodnjom biodizela od uljane repice.

Igor Kodžoman: – Kao tržišni lider Zvijezda može krojiti i cijene uljarica i maloprodajne cijene ulja.

Zvijezda 62 posto, Tvornica ulja Čepin 15 posto, Bimal 13 posto, Robić d.o.o. 5 posto, Ostali 5 posto.

Ilija Studen: – Bimal u Hrvatsku izvozi ulja u vrijednosti 65 milijuna kuna na što ne plaća carinu.

Anto Bojić: – ABN uljara će ostaviti proizvodnju jestivog ulja i preorijentirati se na proizvodnju sirovog.

Uključujući i suncokret, ali osim uljane repice, za koju je Vlada ove godine uvela izvoznu carinu, ništa nisu uspjeli. Tako se konkurencija među uljarima na tržištu više manifestira kroz nabavu uljarica. Kao prvo, proizvodnja biodizela, koja također, osim staroga jestivog ulja, ‘guta’ i uljarice, mogla bi i dodatno ugroziti proizvođače jestivog ulja. Naime, uz već sagrađena dva pogona biodizela u Ozlju i Vukovaru kapaciteta prerađe 55 tisuća tona ulja, u planu je gradnja pogona s kapacitetima od 150 tisuća tona biodizela, što bi na kraju moglo još više utjecati na uvoz uljarica u Hrvatsku.

Budući da se u Hrvatskoj te kulture uzgajaju na 110 tisuća hektara, a realne potrebe su na 150 tisuća hektara, to bi značilo da traje uvjetno rečeno ‘otimačina’ za uljaricama, u kojoj Agrokor otkupljuje oko 50 posto, a ostatak od dodatnih 10 posto nadoknađuje uvozom. Tako ispada da uljari konkuriraju u potrazi za sirovima, a tu je pozicija Zvijezde objektivno najpovoljnija.

Da postoji ljutnja između proizvođača jestivog ulja pokazuje tiha svada zbog cijene uljane repice. Izvoznom carinom za uljanu repicu nije ostvaren očekivani učinak, jer joj je otkupna cijena u Hrvatskoj bila previsoka, 3,5 kuna po kilogramu, a u zemljama okruženja 2,5 kuna po kilogramu. Tu je cijenu ovog ljeta uspostavio Agrokor kako bi spriječio izvoz uljane repice i osigurao dovoljno sirovine za svoje potrebe, što su ostali uljari teško mogli financijski pratiti. To je praktično ovaj tjedan potvrdio i Kodžoman prilikom najave pojedinačnog Zvijezdinih proizvoda.

Ako izuzmemo natezanje oko uljarica, domaći uljari ne mogu pokriti hrvatsko tržište, pa konkurencija i nije toliko ratnički raspoložena. Zato konkurencije u Hrvatskoj u pravom smislu ni nema, ali pojedini naši sugovornici podsjećaju nas, kao uostalom i iz drugih djelatnosti, da su trgovci ti koji stvaraju konkurenciju. Roba se ne može svuda plasirati, pa iako nisu htjeli nikoga konkretno optuživati, vjerojatno su pritom mislili na dobru poziciju Zvijezde kao članice Agrokora. No, budući u hrvatskom BDP-u proizvodnja jestivog ulja sudjeluje s 0,5 posto, uljari misle da je tu još dovoljno prostora za djelovanje.

Uz Zvijezdu, čepinsku uljaru i Bimal te mađarski Floriol, u Hrvatskoj postoje i male tvrtke koje nastoje pronaći svoju nišu. One se uglavnom okreću proizvodnji sirovog ulja jer nemaju što tražiti s velikima. Kako smo vidjeli, dobrim dijelom to je već uradila čepinska uljara, a tako se i tvrtka Panon iz Molva kod Varaždina odlučila za proizvodnju sirovog ulja od uljane repice i soje za biodizel.

I tvrtka ABN će ostaviti proizvodnju jestivog ulja i preorijentirati se na proizvodnju sirovog. Iz tih razloga ABN gradi novi pogon u Hercegovcu kod Garešnice, gdje će preseliti i postojeću proizvodnu liniju, kapaciteta 16 tisuća tona. Kompletna proizvodnja ići će u industriju i okreće se prema Europi. Bojić smatra da će i u budućnosti, zbog velike potražnje, intencija pogotovu malih biti okretanje prema sirovom ulju za pokretanje industrije, tako da će i male tvrtke moći naći svoje mjesto pod suncem.