Home / Financije / Dnevnik malog ulagača

Dnevnik malog ulagača

Nadam se da će bar dio mojih dionica biti zreo za prodaju u prvom ili drugom kvartalu iduće godine. Da ne pišem detalje njegova zanata, knjigovoda mi je rekao da je poslovni prostor najbolje kupiti u prva dva kvartala. Dakle, kako on kaže, prodam li dionicu za 1.000 kuna, porez na dodanu vrijednost prebijam odmah, dok mi se investicija odbija od porezne osnovice. Plus zarada na iznajmljivanju.

Kažem, da bih realizirao plan kupnje nekretnine treba mi pomoć s neba. Recimo, neki jaki stranac koji polako skuplja pazeći da se ne pojavi u top 10 na listama Središnje depozitarne agencije. Ili je još pažljiviji, pa trojica anonimaca skupljaju u njegovo ime. Ali, ovih je dana 500 kuna, koliko stoji uvid u popis dioničara, prevelika investicija. Hm, Strujo Hidraš mi reče da ima compact disc iz SDA, ali nikako da mi ga pošalje. Skriva li od mene koga na popisu ima ili koga nema?

Mala opaska. Mi Hrvati ponosni smo na svaku pobjedu u utakmicama s ‘komšijama’. Pa, društvo drago, dok se u našoj Središnjoj depozitarnoj agenciji besplatno vide imena samo deset najvećih dioničara, na stranici Centralnog registra hartija od vrednosti moguće je vidjeti sve dioničare! Čak su na webu investo.rs isprogramirali algoritam koji omogućava praćenje promjena u dioničkoj strukturi poduzeća i portfelja ulagača. Mogao si bez napora pratiti što radi neki srpski ‘Darko Kolarek’ ili kakve su promjene među dioničarima Navipa, Planuma… Izbila frkica jer su ovi iz Centralnog registra onemogućili autotamsko praćenje promjena. Škan-dal! Međutim, tko želi, i dalje može sam pratiti promjene u dioničkoj strukturi kompanija i motriti pojedinačne ulagače. Ma, možda je i dobro što kod nas to nije moguće. Tko zna koliko bi prijateljstava propalo da ih ne štiti nevoljnost plaćanja petsto kuna za popis dioničara. Eto, mojim prijateljima neki fakin preporučio dionicu. A oni, jer je cijena odmah padala, platili petsto kuna i imali što vidjeti, njega tamo nije bilo. Stoka nezahvalna, umjesto da zahvale čovjeku, idu okolo i optužuju ga da im je baš on prodao to što im je preporučio. Eh, ljudi…

Nego, gledam kako bismo preživjeli recesiju, pa mi opet na pamet padaju Rusi. Recimo, ovaj moj Turisthotel. U recesiji preživljavaju proizvođači svega po dolar i prodavači lukuza. Ma tko će nam doći iduće godine? Možda grijesim dušu, ali navijam da je nedavna nešto znatnija jeftina kupnja znak da Uprava grčevito pokušava otežati nasilno preuzimanje. I ne samo da navijam, nego bih, druža maji, najradije da vi to lijepo kupite, sravnite sa zemljom i sagradite hotel s pet zvjezdica. A u njemu i svuda oko njega nudite kavu po trideset dolara, koktele po stotinu. Da u Zadar dovedete WTA Tour na kojem bi igrale sve vaše najbolje igračice. Šalu na stranu, bojim se da će prema kriteriju cijena/kvaliteta preskupi hrvatski turizam iduće godine imati velikih problema u dovođenju srednje klase, pa navijam da ga cijelog preotmu ulagači koji i prije nego što sagrade hotele imaju goste.

Na kraju, neizmjerna zahvalnost Rohatinskom. Poneki junak spasi nesretnika od utapanja. Mislim da je Rohatinski od ‘utapanja’ spasio cijeli narod. Nemam relevantan uvid u stanje, ali nekako mi se čini da je tupanima koji su srušili prvu dominu spasio glave.

Cijene nekih dionica besramno su niske, ali zasad radije čuvam i štedim gotovinu.