Opel i BMW obustavili proizvodnju, Ford dijeli otkaze i traži partnera

Dok u Europi nema sluha za potrebe automobilskih proizvođača, u SAD-u je predsjednik Bush odobrio General Motorsu, Chrysleru i Fordu 25 milijardi dolara nepovratne pomoći.

New York Times je objavio kako General Motors i Chrysler razgovaraju o mogućoj suradnji. Službeni komentari obje tvrtke krajnje su suzdržani te o toj informaciji ne govore ništa, već ostaju u standardnim okvirima ‘traženja novih poslovnih mogućnosti u aktuelnoj, vrlo teškoj situaciji’. Tko bi i zašto mogao profitirati od mogućeg spajanja dviju tvrtki koje su same u velikim problemima (vrijednost dionice General Motorsa je pala s 43 dolara prošle godine na pet dolara prošlog tjedna), nije sigurno. Jedino je sigurno da su pregovori tih dviju tvrtki siguran znak da je situacija za automobilsku industriju doista teška. No, kako je cijeli svijet opterećen krizom bankarskih sustava i padom vrijednosnica na svim burzama, tako je kriza automobilске industrije, koja je direktna posljedica sveopćega kaosa, prošla pretežno nezapaženo. Sve do prošlog tjedna, kad su (paradoksalno, odmah nakon glamuroznog Salona automobila u Parizu) sa svih strana počele pristizati informacije o otkazima i smanjenjima proizvodnih kapaciteta.

Prve takve informacije objavili su Opel i BMW. Potonji je obavijestio javnost da će proizvodnja u njegovoj tvornici u Eisenachu stati na tri tjedna, počev od ponedjeljka.

• Osjećamo efekte financijske krize. Ljudi se boje, nemaju novca i ne naručuju nove automobile – izjavio je glasnogovornik Opela Andreas Kroemer.

Osim zaustavljanja proizvodnje u spomenutoj i tvornici u Zaragozi (gdje se, među ostalim vozilima, proizvodi i Corsa), Opel je putem svojega glasnogovornika poručio da će smanjiti kapacitete tvornica u Lutonu i Elsmereu (Velika Britanija), Gliwicama (Poljska) te Antwerpenu, gdje se ukida noćna smjena.

Bavarski proizvođač automobila BMW objavio je da će 20.000 svojih automobila namijenjenih tržištu SAD-a preusmjeriti u Kinu i Rusiju. Do-duše, to znači da će do kraja godine smanjiti proizvodnju za 20.000 automobila. Slično je i s Daimlerom, koji je odlučio radnike u Mercedesovoj tvornici u Sindelfingenu poslati na odmor od 17., a ne 23. prosinca (kao što je uobičajeno), ne objašnjavajući tu odluku nikakvim razlozima. Obznanjujući tu odluku, glasnogovornik tvrtke nije rekao kojeg će datum u siječnju proizvodnja početi. Zanimljivo, ali Porsche ne misli smanjivati proizvodne kapacitete, a nedavno je svim zaposlenicima podijelio 6.000 eura bonusa zbog rekordnih rezultata u prošloj godini. Osim Rollse-Roycea, Porsche je jedini europski proizvođač automobila koji ne osjeća krizu, a ne smanjuje se samo proizvodnja već i broj zaposlenih.

Tako je Ford Europe odlučio otpustiti 204 radnika zaposlena na pola radnog vremena. Međutim, to je ništa prema otpuštanju 3.300 radnika i raskidanju ugovora s 600 outsourcanih konzultanata Volva. Od te brojke čak 2.700 otkaza podijelit će se u Švedskoj. Rezultat je to gubitka od 187 milijuna eura ostvarenih u prvoj polovini godine, dok je u istom razdoblju 2007. švedska tvrtka ostvarila 2,3 milijuna eura profita. Kako bi se europski proizvođači dodatno pripremili za krizu probali su dobiti pomoć od Europske unije. ACEA, Europska udruga proizvođača automobila, poslala je Europskoj komisiji službeni zahtjev za financiranje ‘napora za konstruiranje čišćih automobila, ali i čuvanje radnih mjesta’ težak 40 milijardi dolara. No, dobila je ekspresnu odbijenicu.

• Takav prijedlog nije vrijedan ni diskusije – rekao je Gunter Verheugen, potpredsjednik Europske komisije, u kojoj ujedno pokriva Sektor industrije. Nakon njegove izjave ACEA je izdala priopćenje u kojem naglašava ‘da je navedena cifra dovoljna samo za dvije godine istraživanja i razvoja novih automobila.’ U njemu također stoji ‘da će u ovoj financijskoj situaciji građani kupovati samo automobile koji manje troše.’

Dok u Europi nema sluha za potrebe automobilskih proizvođača, u SAD-u je predsjednik Bush odobrio zakon kojim se General Motorsu, Chrysleru i Fordu daje 25 milijardi dolara nepovratne pomoći. Njih bi tvrtke prije svega trebale iskoristiti za razvoj manjih i ekonomičnijih automobila. Naime, upravo je bezglavo razvijanje velikih SUV-ova i pick-upova s benzinskim motorima velikih zapremnina i nekontrolirane potrošnje dovelo do pada prodaje američkih proizvođača čak i prije bankarske krize. Sada svi traže brz način da se spase. Jedan od njih je i Ford, koji također generira velike gubitke, barem na američkom tlu. Naime, japanska televizijska kuća NHK objavila je (navodeći neimenovane visoke izvore iz Mazde) da Ford (vlasnik 40 posto dionica Mazde) razmišlja o prodaji svog udjela.

Prema navodima TV kuće, Ford želi prodati 20 posto udjela u Mazdi i tako na brz način doći do milijarde dolara, novca koji mu je sada hitno potreban u SAD-u, gdje je u drugom tromjesečju ostvario gubitak od 8,7 milijardi dolara. No, možda je najgore od svega što se industrija dodatno uzburkala kad je J. D. Power objavio svoje predviđanje o stanju automobilskih tržišta u 2009. godini. Prema njemu bi ‘svjetsko tržište automobila moglo doživjeti pravi kolaps, uzrokovan prije svega nesigurnošću u bankarskom sustavu koja će otežati odobravanje kredita.’ Osim u SAD-u, prema mišljenju J. D. Powera, ‘znatno će se usporavanje’ tržišta dogoditi i u Europi (prije svega Zapadnoj), Kini i Indiji. Jedina svijetla točka je Rusija, koja je gladna novih automobila, čak i više od Kine.

Globalna financijska kriza, propast niza privatnih banaka i bolan poraz mešetarskog mentaliteta uzrokovali su naglu promjenu ponašanja njemačkih malih štedišta i priljev sredstava i mušterija u državnim kreditnim ustanovama poput Sparkassa i zadržanim bankama poput Raffisenbanke, financijskim ustanovama koje su do još prije nekoliko tjedana slovile kao zastarjele i izvan toka vremena. Svatko tko je još nedavno svoj novac umjesto u mnogobrojne rizične fondove i opcije ulagao na klasičnu štednu knjižicu lokalne štedionice je u društvu koje je tek prije koju godinu u većem opsegu otkrilo trgovanje dionicama bio dočekivan s podsmijehom.

No, u doba opće nesigurnosti i porasta sumnjičavosti prema privatnom bankarskom sektoru i mršavih dva do pet posto kamata koliko pruža klasična štednja odjednom se čine prihvatljivima. Iako država jamči za uloge u gotovo svim bankama koje posluju s građanima, pa dakako i u privatnim, štediše ipak najviše vjeruju državnim financijskim institucijama. Uvjerene da je najsigurnije ono iza čega kao vlasnik stoji država više ne slovi kao konzervativan nego razuman.

• U posljednjih nekoliko tjedana bilježimo ne samo vrtoglavi rast uloga u klasičnu štednju nego i pojačani priliv novih klijenata – rekao je glasnogovornik nürnberske Sparkasse za Spiegel Online.

Franfurter Allgemeine Sonntagszeitung javlja da je samo u tri najveće iz goleme obitelji njemačkih državnih štedionica, one u Kölnu, Düsseldorfu i Hamburgu, u posljednja četiri tjedna uloženo više od milijardu eura, više nego inače u godinu dana. I način tretiranja malih štedišta kod velikih banaka u posljednje se vrijeme promijenio. Dok su se još donedavno velike privatne banke poput Dresdener, Deutsche ili Commerzbanka rješavale skupih poslovnica i više-manje davale do znanja da poslovanje s građanima više košta nego što donosi, sada opet vrijedi izreka ‘Kunde ist König’ (Mušterija je kralj) i svaki novi mali štedišta je opet dobrodošao. Prema logici ‘ako država proglasi bankrot, onda je ionako sve propalo’ renesansu doživljavaju i državne obveznice, koje još uvijek nude minimalnu, ali sigurnu zaradu. Agencije za procjenu rejtinga financijskih institucija Moody’s i Standard&Poor njemačkim državnim zajmovima i obveznicama već godinama dodjeljuju najvišu ocjenu, a to se u ova nesigurna vremena posebno cijeni.

Globalne financijske neprilike donijele su sa sobom i još jednu popratnu pojavu koja je izazvala velik odjek u njemačkoj javnosti. Naime zbog, kako je priopćeno, ‘ekstremno nesigurne financijske situacije’ Njemačke željeznice (Deutsche Bahn) odgodile su do daljnje izlazak na burzu koji je trebao uslijediti potkraj mjeseca. Tako je jedan od najvećih projekata privatizacije državne imovine zasad stavljen na led, što znači da se njemački ministar financija mora do daljnje određiti osam milijardi eura očekivane zarade od privatizacije željeznica toliko potrebnih za postizanje cilja ujednačenoga državnog budžeta do 2011. godine.

No, od toga početnog nauma koalicijske vlade Angele Merkel se već ionako odustalo početkom tjedna nakon što je Vlada s 400 milijardi eura uskočila u pomoć bankarskom sektoru. Tada su i najveći optimisti spoznali da globalna financijska kriza ipak i na Njemačku ima mnogo dalekosežnije posljedice od prvobitno očekivanog.