Piše: Ozren Podnar

Kad uskoro zakoračimo u studeni, proljeće će nam se činiti beskrajno dalekim te ćemo se osjetiti zarobljeni u moru nadiruće tame, vlage i hladnoće. Zima utječe na 90 posto ljudi, jednoj četvrtini znatno oduzima vitalnost, a svakom dvadesetom izaziva tegobe koje zahtijevaju liječenje. Početkom studenoga nastupa tromjesečno razdoblje s najmanje svjetla i najnižim temperaturama u cijelom godišnjem ciklusu na sjevernoj hemisferi. Od 5. studenoga do 4. veljače traju tri najmračnija mjeseca u godini, što su zapazili i naši davni preci, obilježivši početak i kraj tog razdoblja ritualima koji su se održali do danas.

Neposredno prije početka razdoblja mraka slavimo Dan mrtvih, blagdan idealno pogoden za sredinu jeseni, a u tjednima prije i poslije datuma svršetka tamnog tromjesečja održavaju se poklade, čije ružne maske simbolično rastjeruju duhove zime. U Sjevernoj Americi Indijanci 2. veljače obilježavaju Sviščev dan (Groundhog Day), utemeljen na legendi da svizac tog dana izlazi iz jazbine u očekivanju proljeća.

Točno na sredini između ta dva razdoblja, na zimski solsticij 22. prosinca, dan će biti najkraći – trajat će osam sati i 15 minuta, a dnevno će se svjetlo opet početi produljivati. Produljenje dana potkraj prosinca u temelju je poganjskih svetkovina novog rođenja svjetla, na čemu se temelje i Božić i Nova godina.

Iako se klimatska zima u našim prostorima (od 1. prosinca do 28. veljače) ne podudara sa zimom u svjetlosnom smislu (od 5. studenoga do 4. veljače), naša psiha i životna energija više ovise o količini prirodne svjetlosti nego o temperaturi, vlazi i drugim klimatskim pokazateljima.

Naša tijela kao i životinjski i biljni organizmi uvelike ovise o svjetlosnim promjenama tijekom godišnjih doba – kaže psiholog Vedran Kramer i dodaje: – Naš bio-ritam ima prirodan odnos s količinom i intenzitetom svjetla koje nam je dostupno u danu i godini. Prirodna svjetlost programira biološki sat budnosti i sna, aktivnosti i pasivnosti.

Jako i obilno svjetlo poboljšava raspoloženje i povećava energiju, motivaciju i libido. Istodobno nam se smanjuju apetit i potreba za alkoholom. Te značajke variraju od osobe do osobe, ali većina ljudi živi dinamičnije i osjeća se radosnije u svijetlo doba godine, od kasnog ožujka do ranog listopada, a u ostalim je mjesecima umrtvlenija i tužnija. Jedan od mehanizama kojim sunce regulira ta stanja jest aktivacija hormona serotoninina i melatonin.

Sunce je jedan od glavnih prirodnih aktivatora proizvodnje serotoninina, hormona duševnog blagostanja, a mrak suzbija njegovo lučenje. U mraku žlijezda epifiza luči melatonin, koji navodi na san. Lako je zaključiti da tijekom zime dolazi do manjka serotoninina i viška melatonin, pa onda i do potištenosti, tromosti, bezvolnosti i pospanosti. Ako su promjene koje trpite u tamno doba godine izraženije u pogledu emocionalne patnje, slabijega radnog i društvenog funkcioniranja, smanjene energije ili porasta težine, lako je moguće da bolujete od sezonskog afektivnog poremećaja, pa biste se trebali obratiti psihijatru ili liječniku opće prakse radi procjene i terapije.

Sezonski afektivni poremećaj (SAP) poznat je i po engleskoj kratici SAD (Seasonal Affective Disorder), što prikladno znači tužan. No, ne manifestira se samo depresijom već i drugim smetnjama kao što su umor, bezvolnost, slabija koncentracija, snižen imunitet te poremećaj apetita i spavanja. Iako se SAP javlja kod osoba oba spola i svih dobi, četiri se puta češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca, a najčešće nastupa u ranoj zreloj dobi. Podložniji su stanovnici viših geografskih širina, približno od 45 stupnjeva sjeverne širine naviše, a rizik raste sa svakim daljnjim stupnjem prema sjeveru.

Najjednostavnija i najdjelotvornija terapija za zimsku depresiju je fototerapija, odnosno terapija svjetlom. Provodi se uz pomoć posebnih lampi širokog spektra i jačine od 2.500 do 10.000 luksa. Obično kućno svjetlo od lampe na stropu ili na radnom stolu nije dovoljno za terapijski učinak. Postoje lampe koje se postavljaju na stol i svijetle dok čitate ili radite na računalu, ali i prijenosne svjetlosne kacige, koje se postave na glavu i omogućuju pokretljivost. Ovisno o snazi lampe, potrebno je ‘kupati’ lice u svjetlu između 30 i 120 minuta, a što je snaga jača, tretman kraće traje. Nije nužno gledati direktno u izvor svjetla, ali glava mora biti okrenuta prema lampi da bi se dogodila promjena u moždanoj kemiji. Bit terapije je u tome da svjetlost uđe u oči te kroz optički živac u moždane strukture koje reguliraju raspoloženje, energiju i imunitet. Idealno je tretmane provoditi ujutro, odmah nakon buđenja. Poboljšanje u mnogim slučajevima nastupa već za nekoliko dana, a preporučljivo je terapiju provoditi ne samo do nestanka simptoma već do sredine ožujka, kad dani postanu dovoljno dugi i vedri.

Lampe za svjetlosnu terapiju protiv sezonskog afektivnog poremećaja ne mogu se nabaviti u Hrvatskoj jer je kod nas kultura liječenja depresije i srodnih smetnji još na niskim granama. Po nepostojanju fototerapijskih lampi za depresiju Hrvatska je svojevrstan fenomen, ali cijela je zapadna i sjeverna Europa njima preplavljena, kao i Sjedinjene Države i Kanada. Lampe je vrlo jednostavno naručiti preko interneta od inozemnih dobavljača kao što su britanski Lumie i njemačka Davita. Plaća se bilo kojom kreditnom karticom, a cijene uređaja, ovisno o veličini i snazi, variraju od 250 do 1.000 eura, čemu treba pribrojiti carinu i PDV.

Paralelno s fototerapijom, a još više u nedostatku aparata za fototerapiju, mogu se rabiti antidepressivi.

Danas znamo da je cjeli spektar depresivnih poremećaja ovisan o aktivnosti moždanih hormona koji služe kao neuroprijenosnici, navodi talijanski psihijatar Daniele Viali. Svi lijekovi koji dulje održavaju serotonin i druge neuroprijenosnike na životu ublažavaju depresiju i prateću iscrpljenost i bezvolnost. Ispitivanja su pokazala da ti lijekovi pomažu i kod sezonskog afektivnog poremećaja iako poboljšanje nastupa brže kod tretmana svjetlosnom terapijom.