Home / Lifestyle i trend / Pišu: Sandra Babić i Bojana Božanić

Pišu: Sandra Babić i Bojana Božanić

Pametan narod veli da se u vrijeme usporeno gospodarskog rasta najbolje prodaju ekstremi. Bolje rečeno, gospodarska situacija podgrijat će potrošnju osnovnih i luksuznih dobara. Da potonji kroz vrtlog krize prolaže neoštećeni pokazuju poslovni rezultati vodećih brendova koji se svrstavaju u kategoriju visoke mode. Nakon razgrabljenih kolekcija za sezonu proljeće/ljeto 2009. neki dizajneri mogu odahnuti, jer, izgleda, kriza nije inficirala njihovo područje djelovanja. Neki, pak, već godinama rastu, što znači da ili imaju jako dobre prodajne predstavnike ili je njihova ciljna skupina gladna luksuzne odjeće bez obzira na gospodarsku situaciju. Primjera radi, brend Armani ostvario je prošle godine prihod u iznosu od 1,5 milijardi eura, a Dior je u prvom kvartalu ove godine dosegnuo prihod od 4,2 milijarde eura i rast od 11 posto. Gucci pak, nakon što je imao problema u prvom kvartalu, može biti zadovoljan prvom polovinom godine jer je u drugom kvartalu ostvario rast prodaje od 5,8 posto, a da nije obezbijedila usporavanjem i recesijom pokazuju najave kompanije prema kojima bi do 2001. trebala dosegnuti prodaju od tri milijarde eura.

Hugo Boss je u prvoj polovini godine prodaju podignuo pet posto, na 831 milijun eura diljem svijeta, a rast može zahvaliti prodaji ženske linije odjeće, za kojom je najveća potražnja na tržištima poput Amerike. Planira do kraja godine 40 posto povećati prihode od prodaje ženske linije, na 135 milijuna eura.

No, svoj rast luksuzni modni brendovi ne temelje samo na kupnji unutar razvijanih, ‘modno osviještenih’ tržišta poput talijanskog, francuskog i američkog već i zbog dobro promišljenog predstavljanja kupcima i u malim zemljama poput Hrvatske. Primjera radi, Hugo Boss je linijom za dame krenuo u ofenzivu i na manjim tržištima, tako je, primjerice, u Hrvatskoj preko partnera Renima dosad otvorio ekskluzivne trgovine na tri lokacije u Zagrebu i jednoj u Splitu.

Domaći lanac Lantea Grupa je nakon Armanija najavio i otvaranje ekskluzivne trgovine Dolce&Gabbana zakazano za listopad ove godine. Kako je najavljeno, D&G imat će trgovinu u neposrednoj blizini Armanijeve u Zagrebu, a bit će uređen prema novom konceptu koji je osmislio arhitektonski studio Dordoni. Prema priopćenju iz Lantea, trgovina će se prostirati na 300 četvornih metara, zidovi će biti prekriveni zrcalima te purpurnocrvenim tapetama i baršunom. Dolazak marke poznatog dvojca koji posluje pod sloganom ‘Kontrast čini harmoniju’ potvrđuje da je hrvatsko tržište postalo nezaboravljeno u širenju brenda. Prema riječima Lea Mršića, predsjednika Uprave Lantea Grupe, ulazak velikih modnih brendova na mala tržišta ovisi o nekoliko faktora. Prije svega, ako kompanija planira snažan globalni rast, mala joj tržišta neće biti toliko zanimljiva. No, ako su konkurenti već prisutni na tržištu na koje brend ‘pišira’, onda će to biti argument za širenje.

  • Također, prilikom odabira partnera traži se respektabilan, snažan partner s tradicijom u tom poslu jer postoje mnoge specifičnosti koje mogu, ako se ne predvide, učiniti odnos vrlo složenim. Lokacija prodajnog prostora također igra važnu, iako ne i presudnu ulogu. Pozicija, površina i uređenje prostora osiguravaju odgovarajuću prezentaciju na tržištu iako nije rijetak slučaj da se čine ustupci vezani uz lokaciju, posebno kad je riječ o Zagrebu s obzirom na današnje stanje – kaže Mršić te dodaje da je važno i dobro razumijevanje partnera u poslu koji će se obavljati.

Naravno, postoji mogućnost otvaranja tako-zvanih ‘multibrend’ trgovina u kojim će se na jednome mjestu naći širok izbor različitih marki, ali je širina pojedinog brenda znatno manja. Takva prodajna mjesta mogu uspješno poslovati, no vrlo je važno odabrati odgovarajuće kombinacije brendova te ih predstaviti kao zaokruženu ponudu.

  • Kroz multibrend se može brže osigurati prisutnost na tržištu te tako provjeriti ima li brend potencijal i kakvog. Kod takve vrste prodajnog mjesta upravljanje tek djelomično uvjetuje partner (kroz pozicioniranje robe i količine), tako da je logistički manje zahtjevno za lokalnog partnera – pojašnjava Mršić. No, dodaje da monobrend prodajna mjesta čine vrhunac prezentacije brenda na nekom tržištu, a trendovi pokazuju da kupci pojedine brendove sve više žele kupovati u takvu okruženju.

Ipak, za monobrend je karakteristična i znatnija investicija u prostor te posebno treniranje osoblja, s obzirom na to da sve mora odgovarati standardima.

  • Iako se na prvi pogled čini jednostavnim slijediti smjernice koje brend daje, ponuda koja će se pojaviti u monobrendu dućanu odabire se iz velikog broja artikala linije, što je zahtjevan posao koji mora uključivati potpuno razumijevanje modnih trendova, ali i lokalnog tržišta kako bi se prilagodilo kupcu – kaže Mršić i dodaje da se uspješnost brenda na tržištu može procijeniti uvidom u lokacije i prostore na kojima se nalaze prodavaonice. Tako se i situacija u Hrvatskoj uvelike promijenila posljednjih nekoliko godina, pa je sve više brendova zastupljeno u sve ekskluzivnijim prostorima.

Za razliku od ostalih kategorija odjevnih brenda, u luksuznoj je na cijeni prepoznatljivost. Kupujući vrijedne krpice kupac se želi osjećati posebno i izgledati drugačije ili, pak, u skladu s porukom brenda. A, kako kaže Mršić, i Hrvati žele biti prepoznati.

  • Budući da je najčešće riječ o višem i visokom cjenovnom rangu robe, to su kupci iznadprosječnih primanja koji u svom poslu ili u slobodno vrijeme žele uživati u udobnosti odjeće od vrhunskih materijala. Danas se mnogo radi na tehnologiji i razvoju novih materijala tako da se sezona često ponudi neki novi drugačiji komad odjeće – nastavlja Mršić i zaključuje da u budućnosti ne treba očekivati rast na postojećim kapacitetima, već širenje luksuznih marki na nova tržišta s naglaskom na ekskluzivnost lokacija.

  • Snažno se razvijaju ponajprije tržišta Rusije i Kine, gdje se otvara mnogo novih prodajnih mjesta. Naglasak na lokacijama proizlazi iz činjenice da i u vrijeme krize postoje kategorije kupaca koje ona ne pogada i koji traže luksuzan proizvod. Iako je malo tržište, slično se događa i u Hrvatskoj – zaključio je Leo Mršić.