Politička sekcija

Milanović je ponovno pokazao da ne znati stati i poentirati. Prošlog je tjedna ponovio poslijeizbornu pogrešku zaigranosti vlastitim spinom.

Ima jedna tajna veza između Baracka Obame, Hillary Clinton, Johna McCaina, Sarah Palin, Zorana Milanovića, Iva Sanadera… i još mnogih drugih koji se ovaj put nisu plasirali na listu. Sažeta je u motu: znati stati. Pravilo je univerzalno i vrijedi kako za američku predizbornu kampanju, tako i za domaću političku scenu, lokalne izbore ili nadmetanja u tvrtki.

Najlakše je biti pametan tamo daleko… u Americi. Činilo se da je jedno od najubojitijih oružja protiv demokratskoga predsjedničkoga kandidata Obame aluzija na njegovo podrijetlo, koje uistinu nije prema tradicionalnom WASP-kanonu i objektivno jest njegova slaba točka. Niti je podrijetlom bijelac, ni Anglosaksonac, ni protestant. I sve mu je to moglo u jednom trenutku postati hendikep… sve dok se njegova protukandidatkinja u demokratskoj stranci Hillary Clinton i njezin promidžbeni stožer nisu zagrili i odveć se vulgarno poigrali aluzijama na njegovo muslimansko podrijetlo izvlačeći na svjetlo dana njegovo ime po ocu – Hussein, turban kojim je jednom prigodno omotao glavu. I tu je negdje bio kraj Hillary Clinton kao predsjedničke kandidatkinje. Za ukus simpatizera američkih demokrata to je bilo prenisko.

Ni Obamin izborni stožer nije izbjegao zamku spoticanja o vlastite spinove niskim udarcima. Kad su republikanci kao potpredsjedničku kandidatkinju i protutežu Obami lansirali u domaćem političkom svijetu Aljaske Sarah Palin, poslije prozvanu Sarah Barakuda, Obamina se prednost nad McCainom počela topiti. Bivša misica, koja je u međuvremenu postala izrazita konzervativka, zadržavši seksepil i štikle, preko noći je postala politička zvijezda. Onda je, kao slučajno, razotkriveno da joj je sedamnaestogodišnja kći trudna s dečkom s kojim nije u braku. Reakcija javnosti bila je takva da je čak i Obama, za vlastitu korist, morao stati uza Sarah Palin. U predizbornoj utrci više je republikancima naštetilo otkriće kako je guvernerica Palin zloupotrijebila guvernerske ovlasti da bi smijenila bivšeg šogora negoli spoznaja da je maloljetna kći konzervativne mame zatrudnjela izvan braka.

Poruka je prilično jednostavna: birači, i publika uopće, ne vole ljude koji preočito udaraju svoje protivnike ispod pojasa. Ako u kampanji svojim porukama aludirate na Obamino lidersko neiskustvo, upozoravajući na to da je najviše što je dosad vudio bilo izvođenje psa u šetnju, to može donijeti neke bođove. Ali ako mu montirate turban i ‘zabunom’ umjesto Obama napišete Osama, kao što se to dogodilo ovih dana, to je previše ‘bljak’ da bi dobilo glas. Upravo suprotno, takva prizemna vulgarnost donosi dodatnu prednost upravo Baracku Obami.

Tu, s istočne strane Atlantika i još malo istočnije, ovih su se dana mogli primijetiti isti simptomi zaigranosti vlastitom političkom ofenzivom. Najočitiji primjer za ‘ne znati stati i poentirati’ ponovno je bio Zoran Milanović. Učinio je to taman kad se učinilo da više neće ponoviti poslijeizbornu pogrešku zaigranosti vlastitim spinom, kad je još tjednima nakon izgubljenih izbora nastojao uvjeriti javnost da je pobijenik. Činjenica jest da su on i njegov SDP posljednjih tjedana uporno kritizirali premijera Sanadera zbog neefikasnosti policije i (nešto manje) lošeg stanja u pravosuđu. I onda prošli tjedan, nakon ubojstva Ivane Hodak, koje je pokazalo sve slabosti našega sigurnosnog sustava, premijer Sanader reagira upravo školskim primjerom reakcije u kriznim situacijama: smjenjuje ministra i ravnatelja policije, usput se koristi prigodom da u paketu smijeni i ministricu pravosuđa, koja uistinu nije imala odgovarajući kapacitet za taj posao, dovodi na čelne pozicije policije, pravosuđa i obavještajnog sustave ljude koji su objektivno najbolji izbor u danom trenutku. Školskim primjerom pretvara krizu u vlastitu prednost.

I gdje je tu sad bila prilika za bod šefa opozicije Milanovića? Da pozdravi promjene i zahvali premijeru što je u tako kritičnom trenutku ipak poslušao njegove zahtjeve i pričeka prikladniji trenutak za kritiku. Umjesto toga on svadalački poziva na izglasavanje nepovjerenja Vladi i proziva nove ministre alibi-ministrima. Zato je za uspjeh političke borbe bitno – znati stati. Utješno je da se takvo neznanje može dogoditi i McCainu i Obami.