Sustainable Tourism in the 21st Century

Endove poznati moraju surađivati s carinom da bi se spriječio uvoz krivotvorenih roba u Hrvatsku. Ako se slučajno dogodi da roba uđe u Hrvatsku, onda je zadatak Državnog inspektorata, kad pronađe krivotvorenu robu, da je oduzme, a i kod toga je opet važna suradnja s nositeljima prava industrijskog vlasništva – kaže Romana Matanovac.

Prema njezinim riječima, kod nekih proizvoda potrošač na temelju cijene može zamijetiti da je riječ o krivotvorinama.

Kad se priča o automobilskoj marki Volvo, primjerice, na pamet će pasti odlike kao što su sigurnost, robusnost, izdržljivost i čvrstoća. Sve su to odlike brenda koje pri spomenu imena padaju na pamet. Automobili marke Škoda ulijevaju povjerenje otkako se proizvode pod korporativnim brendom VW, što je posve razumljivo jer je marka Volkswagen već desetljećima sinonim za kvalitetu u percepciji korisnika. Vozači BMW-a ili Toyote više ne kupuju samo automobile, oni kupuju obećanje trajnosti, izdržljivosti, dobrih performansi i sigurnosti. Zato je jedan od najvažnijih zadataka u poslovanju misliti o svemu što bi pri uporabi pojedinih proizvoda moglo poći u neželjenome pravcu.

Jedan od pravnih načina razlikovanja proizvoda i usluga iste svrhe, a različitih poduzetnika, zaštita je robne marke. Ona se stavlja na proizvod ili uz uslugu kao oznaka da potječu od točno određenog izvora koji je jamstvo kvalitete prema potrošaču. Time se postiže da potrošač, kad je pred paletom proizvoda iste namjene, prema nazivu ili izgledu proizvoda prepozna onaj koji najbolje odgovara njegovim potrebama i jamči kvalitetu. Sigurnost potrošačima jamče upravo oni proizvodi koji počivaju na tradiciji i ugledu brenda, a u pravnom smislu brend znači nematerijalnu imovinu na koju je utrošen velik novac radi ostvarivanja većeg profita. Kvaliteta svakako nije odlika proizvoda koji se baziraju na krivotinama tuđih brendova jer jedini se silno trude i ulažu velik novac u kreiranje i razvoj identiteta i tržišta, a drugi prisvajaju ta rješenja, često bez ikakvih izmjena.

Znanstvenica s Ekonomskog instituta Sonja Radas ukazuje na loše sastojke u kopiranim proizvodima, a time se koriste oni koji nemaju što izgubiti, koji se natječu samo na osnovi niže cijene i nemaju namjeru dugo zadržati na nekom tržištu.

• Stvaranje brenda nije moguće realizirati u kratkom razdoblju, a nije ni jednostavno, ni jeftino. Ono je jedna od najvažnijih strateških odluka, a potiče uspješnu diferencijaciju i prema toj osnovi ostvarivanje uspjeha na tržištu. Samim time što brendovi imaju ime i reputaciju, mogu više i naplaćivati. Nema razloga da se za njih koriste niskokvalitetne ili opasne sirovine da bi se, primjerice, snizila cijena koštanja. Cijeli napor u izgradnji brenda ide za time da jednog dana brend počne generirati veći profit, a to znači da ga tada više neće trebati toliko reklamirati, da će ga potrošači cijeniti i zato će biti voljni platiti više. Uništavati brend korištenjem loših sastojaka bilo bi iracionalno ponašanje vlasnika brenda. Postoji velika vjerojatnost da to potrošači saznaju, a onda vrijednost brenda može biti dosta oštećena. Kad se i dogodi nekom velikom brendu da nešto u njegovom proizvodu nije bilo dobro, proizvođači brzo reagiraju i povlače takav proizvod s polica uz mnogobrojne isprike kojima nastoje izbjeći štetu brendu – objašnjava Radas.

Poslovni kontekst, naime, nikad ne može prestati biti ranjiv na opravdane pritužbe potrošača na kvalitetu proizvoda. Zbog straha od milijunskih tužbi i obveza plaćanja odštete, ugodni su proizvođači sve više prisiljeni misliti prvo o sigurnosti i stoga kreiraju mehanizme koji su ranije bili ignorirani. U razvijenim zemljama raste broj milijunskih odšteta koje proizvođači.