Među hrvatskim proizvođačima koji su na udaru krivotvoritelja najviše štete, upravo zbog krivotvorina Vegete, trpi Podravka. Plaćaju za štetu što su je kupci pretrpjeli zbog toga što kupljeni proizvodi nisu jamčili stopostotnu sigurnost pri uporabi, a zbog toga se na novim proizvodima upozorenja pomno preciziraju. Inovacije koje povećavaju sigurnost stavljaju se na prvo mjesto, a proizvođači potpuno preuzimaju odgovornost za stvarnu i anticipiranu štetu. Rastući zahtjevi za preuzimanje potpune odgovornosti za proizvod vrhunske kvalitete na tržište dovode nove proizvode, one koji inače nikada ne bi ugledali svjetlo dana, a takvi su primjeri zračni jastuci, spremnici goriva otporni na eksplozije, neprobojna stakla i slično.
Navedeni sustav preuzimanja odgovornosti za proizvod vrhunske kvalitete je vrlo skup, a dio je alata koji se koriste da bi se sačuvala tradicija brenda i povjerenje potrošača u kvalitetu proizvoda. Dobro ime, naime, kao i u životu, i na tržištu zlata vrijedi. Brend jamči kvalitetu, ali daruje i identitet, čini jedinstvenost, originalnost, upada u oči, izdiže od konkurencije, diverzificira, a svime time posjeduje prodaju i omogućuje razvoj. U mnogim branšama kao što su hrana, parfemi, pića ili automobili, brendiranje je nezaobilazno. Niz je robe namijenjene širokoj potrošnji gdje je kreacija imena marke zlatno pravilo.
Odgovornost za eliminaciju svakog nedostatka podrazumijeva niz koraka, a među ostalim testirati proizvod pod najnepovoljnijim okolnostima i dokumentirati rezultate testiranja. Međutim, tog se pravila ne drže svi tržišni igrači. Pitanje sigurnosti ili bolje rečeno nesigurnost već je ocijenjeno kao najveći problem kineskih automobila, ali to neke od 130 kineskih proizvođača ne brine previše. U njihovom fokusu ambiciozan plan da jako niskom cijenom osvoji svjetska tržišta, a analitičari prepoznaju opasnost od prevelikog laskanja potencijalnim kupcima. Tako se procjenjuje da će se mnogim potrošačima svidjeti mogućnost da dobiju gradski automobil za 7.000 US dolara, limuzinu ili terenac za 25.000 ili reprezentativni SUV za 35.000 dolara. Neki od njih imaju motore provjerenih marki kao što je Mitsubishi, ali dizajn je uglavnom kopija poznatih Mercedesovih, BMW-ovih, Toyotinih, Hondinih, Opelovih i drugih modela.
Mnoge će kupce očarati podatak da će za mali novac moći sjediti u automobilu potpuno istom kao Mercedes CLK, Smart i drugi, ali to će pitanje na pojedinim tržištima prvo riješiti sud. Mercedes i BMW podigli su tužbe i nastoje sačuvati svoj imidž te spriječiti prodaju kopiranih modela na području Njemačke. BMW-u je stao na žulj kineski proizvođač ShuanHuang proizvodnjom modela SCEO, koji je u nekim dijelovima identičan poznatom X5. Isti proizvođač proizvodi i Noble, presliku Mercedesovog Smarta. U nesmiljenoj borbi za tržišta neki analitičari zaključuju da će se proizvođači koji vode sudske bitke protiv kopija morati početi miriti ako žele poslovati, primjerice, na mnogoljudnom tržištu Kine.
Dogovoreno je izravno angažiranje vlada na kreditiranju posrulnih financijskih institucija, u razdoblju do pet godina, čime će dopuniti mjere Središnje europske banke za odleđivanje međubankovnog pozajmljivanja. Britanska se Vlada obvezala na inicijalnu pomoć tešku 37 milijardi funti trima bankama, što znači djelomičnu nacionalizaciju Royal Bank of Scotland, HBOS-a i Lloyds TSB-a, dok će Nijemci omogućiti svojim bankama oko 500 milijardi dolara garancija za zajmove kako bi stimulirali međubankovno pozajmljivanje i dodatnih 108 milijardi za stabilizaciju bankovnog sustava. Osim toga, središnje banke Engleske, Švicarske i EU dogovorile su aukcijsko osiguravanje neograničenih dolarskih fondova likvidnosti uz potporu američkih saveznih rezervi, dok su još prije koordiniranim naporom središnjih banaka diljem svijeta srezane kamatne stope za pola posto. Redovi se zbijaju, a to je prepoznala većina burzi reagiravši naglim skokovima, među istaknutijima upravo Zagrebačka.
Brownov plan, koji je poslužio kao temelj članica eurozone, sastoji se od nekoliko točaka. U adresiranju krize Brownov kabinet vodio se s tri osnovna problema koja treba riješiti – likvidnost, kapital i financiranje. Prvo, britanska će Vlada ubrzati oko 37 milijardi funti u tri banke kako bi podmazala protok kapitala, a zauzvrat će imati tri direktora u prvoj i dva u spoju druge dvije te će uzeti preferencijalne dionice. Drugo, Središnja banka će udvostručiti svoj ‘fond za likvidnost’ na najmanje 200 milijardi funti dostupnih bankama za zamjenu njihovih manje likvidnih sredstava te kao treće, država će jamčiti, pod komercijalnim uvjetima, do 250 milijardi funti za novo bankovno zaduživanje. Nadalje, bijesni Europoljani odmah su lupili po džepu neštašne menadžere, pa će tako u uvjetima državne pomoći biti i brisanje direktorskih bonusa za ovu godinu.
Razvoj događaja posljednjih tjedana približio je svijet recesiji, ali situacija nije svugdje ista i najviše se, trenutačno, trese upravo razvijeni svijet, koji je posljednjih desetljeća izgubio daleko više nego što se mislilo. Nije samo stvar u odbijegloj proizvodnji, već općem gubitku smjera moderne ekonomije, koja se u potpunosti okrenula virtualnom svijetu nepostojećeg novca i upala u opću regulatornu letargiju i indiferentnost koja je dovela do divljanja financijskog tržišta. Tu su, među ostalim, poplava jeftinog novca iz ekonomije u razvoju, zastajala regulativa, nekompetentna politika i neadekvatan nadzor. Osim toga, krah je pokazao svu manjkavost anglo-američkog modela kapitalizma, koji se izgleda hranio isključivo.
Za šest mjeseci mogla bi se ugasiti dva, tri društva za upravljanje investicijskim fondovima, a pet fondova spojiti ili likvidirati. Analitičari pozdravljaju formiranje Interventnog fonda s inicijalnim kapitalom od 150 milijuna kuna. Prema nekim najavama fondovi bi nelikvidne papire prodavali Interventnom fondu prema dogovorenoj cijeni, a taj bi ih poslije prodavao zarađujući na razlici u cijeni.
Što se događa u Zagrebu? – pitali su se investitori u ponedjeljak kad je Crobex skočio 15,9 posto i doživio najveći rast od svih burzovnih indeksa, iako su i svjetski indeksi doživjeli povijesni porast. Doduše, euforija koja je početkom tjedna zahvatila Zagrebačku burzu jednako je nerealna kao i dotadašnji strmoglavi pad pa je vrlo nezahvalno predvidati što bi se moglo dogoditi u bliskoj budućnosti i je li riječ o trenutačnom bljesku ili o početku oporavka. Panika pa euforija u svakom slučaju nisu signali koji ukazuju na zrelost tržišta, a problemi koje će donijeti očekivana recesija daleko su od kraja.
Ipak, najave izdašnih državnih pomoći europskim i američkim bankama trebale bi napokon vratiti povjerenje u paralizirani svjetski financijski sustav i na taj način eliminirati negativan utjecaj ‘uvezenog straha’ i na hrvatsko tržište. Da bi se situacija dodatno stabilizirala i vratio optimizam na domaće tržište kapitala potrebne su se Hrvatska narodna banka, Vlada i Hanfa s odlukama o ukidanju granične obvezne pričuve, osiguranju štednih depozita na 400 tisuća kuna te osnivanju interventnog fonda. Analitičari smatraju da su te mjere dobre (vjerovatno i dovoljne) da se smiri strah i vrati povjerenje ulagača, no njihov će pravi efekt ovisiti o tome kada će i kako zaživjeti u praksi. Zbog nedostatka povjerenja svi su na tržištu bili u paničnoj potrazi za likvidnošću, a možda su najveći gubitnici bili investicijski fondovi, koji su trpjeli velik pad vrijednosti udjela pod pristiskom udjelničara za isplatu njihovih udjela. Prema podacima Hanfe za rujan industrija investicijskih fondova smanjila se 15,6 posto, pritom se najviše smanjila u dioničkim (23,3 posto) i mješovitim fondovima (19,2 posto), no zanimljivo je da je istodobno pala i imovina novčanih fondova, koji su zbog konstantnih pozitivnih prinosa trebali biti sigurni. Objašnjenje za to može se naći jedino u činjenici da je zavedala sveopća panika pa su ljudi povlačili novac i iz novčanih fondova vodeći se logikom da su tu manje izgubili.
S druge strane, dok su mali ulagači i fondovi bjesomučno prodavali dionice, strani ulagači u Hrvatskoj strpljivo su ih kupovali. Proizlazi to iz statističkih podataka SDA prema kojima su strani vlasnici u razdoblju od kraja 2007. godine do kraja kolovoza ove godine povećali svoj udjel u vrijednosnim papirima u Hrvatskoj s 26,7 na 27,8 posto. Analitičari pozdravljaju formiranje interventnog fonda koji bi, prema dogovoru četiriju mirovinskih i četiriju investicijskih fondova trebao imati inicijalni kapital od 150 milijuna kuna, a neslužbeno se može čuti da se oni koji su cijelu situaciju i zakuhašili sada pokušavaju izvući. Što će fond točno donijeti teško je procijeniti jer još postoje različite verzije kako bi trebao izgledati. Prema nekim fondovima koji imaju nelikvidnu imovinu trebali bi te papire prema dogovorenoj cijeni prodavati interventnom fondu i poslije ih prodavati zarađujući na razlici u cijeni.