Zdravi i aktivni

Analitičari pozdravljaju formiranje Interventnog fonda s inicijalnim kapitalom od 150 milijuna kuna. Prema nekim najavama, fondovi bi nelikvidne papire prodavali Interventnom fondu prema dogovorenoj cijeni, a taj bi ih poslije prodavao zarađujući na razlici u cijeni.

Što se događa u Zagrebu? – pitali su se investitori u ponedjeljak kad je Crobex skočio 15,9 posto i doživio najveći rast od svih burzovnih indeksa, iako su i svjetski indeksi doživjeli povijesni porast. Doduše, euforija koja je početkom tjedna zahvatila Zagrebačku burzu jednako je nerealna kao i dotadašnji strmoglavi pad pa je vrlo nezahvalno predvidati što bi se moglo dogoditi u bliskoj budućnosti i je li riječ o trenutačnom bljesku ili o početku oporavka. Panika pa euforija u svakom slučaju nisu signali koji ukazuju na zrelost tržišta, a problemi koje će donijeti očekivana recesija daleko su od kraja.

Ipak, najave izdašnih državnih pomoći europskim i američkim bankama trebale bi napokon vratiti povjerenje u paralizirani svjetski financijski sustav i na taj način eliminirati negativan utjecaj ‘uvezenog straha’ i na hrvatsko tržište. Da bi se situacija dodatno stabilizirala i vratio optimizam na domaće tržište kapitala, potrebne su se Hrvatska narodna banka, Vlada i Hanfa s odlukama o ukidanju granične obvezne pričuve, osiguranju štednih depozita na 400 tisuća kuna te osnivanju interventnog fonda. Analitičari smatraju da su te mjere dobre (vjerovatno i dovoljne) da se smiri strah i vrati povjerenje ulagača, no njihov će pravi efekt ovisiti o tome kada će i kako zaživjeti u praksi.

Zbog nedostatka povjerenja, svi su na tržištu bili u paničnoj potrazi za likvidnošću, a možda su najveći gubitnici bili investicijski fondovi, koji su trpjeli velik pad vrijednosti udjela pod pritiskom udjelničara za isplatu njihovih udjela. Prema podacima Hanfe za rujan, industrija investicijskih fondova smanjila se 15,6 posto, pritom se najviše smanjila u dioničkim (23,3 posto) i mješovitim fondovima (19,2 posto), no zanimljivo je da je istodobno pala i imovina novčanih fondova, koji su zbog konstantnih pozitivnih prinosa trebali biti sigurni. Objašnjenje za to može se naći jedino u činjenici da je zavedala sveopća panika pa su ljudi povlačili novac i iz novčanih fondova vodeći se logikom da su tu manje izgubili.

S druge strane, dok su mali ulagači i fondovi bjesomučno prodavali dionice, strani ulagači u Hrvatskoj strpljivo su ih kupovali. Proizlazi to iz statističkih podataka SDA prema kojima su strani vlasnici u razdoblju od kraja 2007. godine do kraja kolovoza ove godine povećali svoj udjel u vrijednosnim papirima u Hrvatskoj s 26,7 na 27,8 posto. Analitičari pozdravljaju formiranje interventnog fonda koji bi, prema dogovoru četiriju mirovinskih i četiriju investicijskih fondova, trebao imati inicijalni kapital od 150 milijuna kuna, a neslužbeno se može čuti da se oni koji su cijelu situaciju i zakuvali sada pokušavaju izvući. Što će fond točno donijeti teško je procijeniti jer još postoje različite verzije kako bi trebao izgledati. Prema nekim, fondovi koji imaju nelikvidnu imovinu trebali bi te papire prema dogovorenoj cijeni prodavati interventnom fondu i poslije ih prodavati zarađujući na razlici u cijeni.

Ideju o osnivanju interventnoga investicijskog fonda treba pozdraviti, pitanje je kako će se ta ideja u ovoj situaciji moći provesti: hoće li se fondovi moći usuglasiti i odakle će nabaviti novac. Banke su vlasnici nekih od vodećih društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima, ali njima je njihova likvidnost sada mnogo važnija – smatra prof. Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. S njime se slaže i predsjednik Uprave KD Investmenta Hrvoje Japunčić dodajući da je osnivanje fonda korak ka ponovnoj uspostavi povjerenja u industriju.

Sami osnivači interventnog fonda u svom portfelju imaju nelikvidne imovine, posebno u Srbiji, no oni su u manjim problemima (s obzirom na svoju veličinu i vrijednost druge likvidne imovine) od manjih fondova čiji su fond menadžeri zaigrali na visokorizične, nelikvidne vrijednosnice na hrvatskom i istočnim tržištima. Prema okvirnim procjenama, u roku od šest mjeseci mogla bi se ugasiti dva, tri društva za upravljanje investicijskim fondovima, a pet fondova spojiti ili likvidirati.

Pozdravljamo ideju o osnivanju interventnog fonda jer smatramo kako se ne smije dogoditi da udjelničari zbog nelikvidnih ulaganja fond-menadžera ostanu bez novca. To bi moglo biti pogubno za vlastitom pohlepom, dok je ‘stara dama’ pokazala da zna učiti iz povijesti. Koliko god rasprave o razini državne intervencije ili uopće o njoj opravdanosti bile aktualne, činjenica je da je država apsolutni pobjednik i da samo pravodobna reakcija nacionalnih vlada može spriječiti raspad. Gospodarske prognoze pokazuju osjetno smanjenje rasta i velika je vjerojatnost pada u predstojećoj godini. Ne treba se zavaravati da su recentne intervencije stvar riješile, one su ekonomiju tek spasile od općeg potopa.

Ipak, nije mali broj analitičara koji primjećuju stanovitu otpornost kineske ekonomije na događaje posljednjih tjedana, a najgori bi mogao proći Japan kao glavni američki saveznik u regiji. Predviđanja svjetskog rasta govore o brojkama ispod tri posto, što mnogima neugodno vuče na recesiju. Malo tko sumnja u nužnost državne intervencije, barem u nekoj mjeri, a neki strani mediji u sjećanje prizivaju švedski slučaj iz 1990. kada je vlast rekapitalizirala svoje banke i brzo isplivala iz crvenog, dok se Japan mučio cijelo desetljeće zbog spore reakcije. Pojedinačni pristup, koji je žestoko zastupala njemačka kancelarka Merkel na početku europskog ljudstva, doživio je poraz. Sada je jedino zajedničkim naporima moguće zauzeti krizu i u tom kontekstu središnje će banke odigrati krucijalnu ulogu.

Treba primijetiti i prilično neadekvatno reagiranje američke administracije, iz čijeg je dvorišta terevenka krenula. Presudno je upravo ono na čemu Brown, možda upitan političar, ali vrstan ekonomist, inzistira – rekapitalizacija banaka, odnosno odleđivanje međubankovnog posuđivanja. Nemoguće je oporavak ekonomije bez novih sredstava za poslovanje kojima bi se anulirali efekti neupotrebljivoga kapitala. To dovodi do novog problema koji sve češće zaokuplja pažnju analitičara – inflaciju, oko čijeg prefiška nema konsenzusa, no po temeljnoj logici to bi bila deflacija, s obzirom na pad inflacije uzrokovani padom cijena sirovina, dok se u isto vrijeme ekonomija smanjuje. Rezanje kamatnih stopa korak je u pravom smjeru, ali bit će potrebno mnogo više.

S druge strane, hrvatska je Vlada konkretnim mjerama reagirala tek ovog tjedna povećavši osigurani dio štednje sa 100 na 400 tisuća kuna, s tim da su sada prvi put, osim stanovništva, uključeni i mali poduzetnici te obrtnici. Na inicijativu Hanfe, mirovinski fondovi te vodeći investicijski fondovi osnivaju interventni fond sa 150 milijuna kuna za likvidnost, a najviše je napravio HNB, koji je bankama na ime repo-aukcija odobrio gotovo pet milijardi kuna i ukinuo graničnu obveznu pričuvu.