U srodnim ili potpuno odvojenim strukama etiku ne određuje profesija, već pojedinci koji je čine.
Ako je svrha ove ankete bila produbiti razumijevanje etike u kontekstu te dvije profesije, krenuvši od pitanja je li riječ o dvije profesije, a ne o dvije etike, nećemo doći ni do kakvog zaključka koji bi se ticao etike. Naime, neupitno je riječ o dvije potpuno različite profesije i nitko tko i jednu od njih imalo razumije, a pogotovu praktičari koji u njima rade, ne može imati problema s njihovim razlučivanjem.
To je kao da na temu etičnosti u sportu postavimo pitanje kako u praksi razlučiti suca na nogometnom terenu od nogometaša ili kao da na temu etičnosti u medijima postavimo pitanje kako u praksi razlučiti novinara od komercijalista u marketingu? Kad ih ne bismo mogli razlučiti, imali bismo problema ne samo s etikom nego i ozbiljnih problema s raznim zakonima.
No, ne mogu reći da u potpunosti ne razumijem odakle bi eventualna zabuna i ovakvo pitanje moglo doći. Na početku razvoja odnosa s javnošću u Hrvatskoj PR-ovci su mahom bili rekrutirani među novinarima. Zadnjih godina to se bitno promijenilo i novinarstvo je odavno prestalo biti prvo mjesto gdje čovjek pogleda kad mu zatreba PR-ovac. Osim toga, danas oni koji razumiju PR ispravno o odnosima s medijima razmišljaju kao o samo jednom aspektu onoga čime se PR bavi. Tako da bih ovaj prostor posvećen važnoj temi etike u novinarstvu i PR-u ipak posvetila pitanju – postoje li možda dvije etike u te dvije profesije? Tim se pitanjem naime bavio i okrugli stol istog naziva održan početkom listopada u Opatiji u sklopu godišnje konferencije HUOJ-a. Sudionici okruglog stola – praktičari iz PR-a i medija – nisu se uspjeli složiti u vezi s tim koja je profesija manje etična i profesionalna u obavljanju svoga posla. Ali zato nitko nije dvojio u vezi s tim da bazično etičan čovjek, koji se trudi u skladu s najvišim standardima svoje struke raditi svoj posao, to radi upravo tako bez obzira kojim se poslom bavio. Bio on PR-ovac ili novinar, frizerka ili kozmetičarka, autoelektričar ili autolakirer. U srodnim ili potpuno odvojenim strukama, etiku pojednostavljenje rečeno ne određuje profesija već pojedinci koji je čine.
Kompanijski PR stručnjak fokusiran je na proaktivnu suradnju s novinarima i urednicima koji prate gospodarstvo, financije, zdravstvo, energetiku i različite industrijske teme.
Kad vodite odnose s javnošću u jednoj B2B kompaniji koja je ujedno dio multinacionalnoga svjetskoga koncerna koji posluje u 190 zemalja svijeta i ima povijest dulju od 160 godina, u kompaniji koja je među najnovativnijima na svijetu, a portfelj njenih proizvoda i rješenja se opisuje frazom ‘igla – lokomotiva’, onda su i teme kojima se svakodnevno bavite zapravo vrlo kompleksne i raznolike.
Takav kompanijski PR stručnjak fokusiran je na proaktivnu suradnju s brojnim medijima tj. novinarima i urednicima koji prate gospodarstvo, financije, zdravstvo, energetiku, različite industrijske teme, IT, inovacije i znanost, a jednako tako i teme od općeg interesa poput društveno odgovornog ponašanja i dr. U takvom poslovnom okruženju glavna je zadaća kompanijskog PR-a da komunikacijska strategija, njene metode, ciljevi i alati prate poslovnu strategiju kompanije i temelje se na njenoj viziji i vrijednostima.
Preduvjet da skrene pažnju novinara na poruke i informacije koje kompanija želi komunicirati ciljanoj javnosti putem medija, osim kredibiliteta i dobrih odnosa koje ste stekli godinama surađujući s novinarima, jest relevantnost, kvaliteta, zanimljivost, aktualnost i objektivnosti informacije. To je točka u kojoj se, na obostranu dobrobit, dodiruju PR i novinarstvo tj. relevantna i istinita informacija o tvrtki i objektivni novinarski komentar.
