Četiri karakteristična tipa: Čačić, Kerum, Jakovčić i Cuccurina

Kerum stvara iluziju da svatko može uspjeti. Koliko god ga neki mediji ismijavali i omalovažavali, njegove šanse na lokalnim izborima nisu male.

Sadašnje predizborne najave, mogli bismo imati barem dva stara i dva nova biznis-mušketira u izbornoj utrci za gradonačelnika ili župana. Od starih su to Radimir Čačić i Ivan Jakovčić, a među novima su Željko Kerum i Plinio Cuccurina. Ta četvorka kandidata utjelovljuje i četiri različita tipa političara-biznismena na domaćoj političkoj sceni.

Krenimo s onim što više ne može proći ispit birača. Dakle, Radimir Čačić, kojega je još u socijalističkom sustavu u politiku lansirala uspješna poduzetnička karijera u Cöningu, netipična za sustav ali tipična po tome što je iza nje stajala solidna politička pozadina, koja je mladom Čačiću omogućila da bude drukčiji. I u čemu je sada problem, zašto je Čačić kao političar potrošen? Ne samo zato što je već (pre)dugo na sceni, već prije svega zato što je zadržao arogantni mentalitet socijalističkog direktora, kojemu je politička podrška zajamčena. Pa sâm bira od mjeseca do mjeseca funkcije koje želi osvojiti: sad će biti gradonačelnik Zagreba, prije toga je zamalo htio biti predsjednik države, a još prije toga izravno se kandidirao za predsjednika vlade. Jedini je problem – sve manje birača za željene funkcije!

Sasvim je drukčiji vjerojatni kandidat za splitskoga gradonačelnika Željko Kerum. On je svoje poslovno carstvo stvorio zahvaljujući iznimnom poduzetničkom instinktu, kao obiteljski biznis, bez velikih škola i političkog zaleđa. Pritom je pokazao i znatnu socijalnu osjetljivost i brigu za lokalnu zajednicu. Koliko god ga neki mediji ismijavali i omalovažavali, njegove šanse na lokalnim izborima nisu male, osobito to nisu s obzirom na gospodarsku krizu i krizu vrijednosti. Kerum stvara iluziju da svatko može uspjeti.

Ipak, najzanimljiviji ogled između dvojice jakih lokalnih poduzetnika i dvaju različitih modela biznis-političara dogodit će se vjerojatno na izborima za istarskog župana. Između već gotovo tradicionalnog župana Ivana Jakovčića i vjerojatnog izazivača Plinija Cuccurina. Ivan Jakovčić se u proteklih sedamnaest godina pokazao iznimno uspješnim u političkoj kombinatorici i pragmatički. Ušao je u politiku kao sitniji poduzetnik, uz bavljenje politikom postao krupniji poduzetnik. Ali te je dvije djelatnosti tako vješto kombinirao da je (uglavnom) izbjegao propitivanja o tome u kojoj mjeri Jakovčić poduzetnik za uspjeh treba zahvaliti Jakovčiću-političaru. Na hrvatskoj političkoj sceni isticao je svoju lijevu opciju, u poslovima je najbolje surađivao s koruskom Hypo bankom, koju smatraju produljenom rukom Haiderove stranke. Oponenti ga čak optužuju da je prodao Istru Hypo banci. Neosporno je da je zahvaljujući Jakovčićevoj viziji i poslovnoj spremnosti Istra postala najrazvijenija hrvatska regija, ali mnogi mu prigovaraju da je postao jedini gospodar Istre. Sve dosad Jakovčić je uspješno odolijevao kritikama, spriječio je jači prodor u Istru bilo koje stranke osim njegova IDS-a.

No sad se pojavljuje novi izazivač Plinio Cuccurina, jedan od najuspješnijih istarskih poduzetnika, koji je bogatstvo stekao kao menadžer i dioničar TDR-a, odnosno Adris grupe. I koji, čini se, jednako osmišljeno i planski trasira svoj put u politiku. Za razliku od Keruma, koji osobnim primjerom nudi biračima iluziju da svi mogu uspjeti, Cuccurina je u istarskom mjestašću Bale već razvio model dioničarstva mjesta, koji pokazuje da i oni mogu uspjeti i obogatiti se upravljaju li dobro lokalnim resursima. A to je upravo suprotno onome što kritičari najviše predbacuju Jakovčiću – rasprodaju Istre sumnjivim partnerima. Uz to, ima udrugu građana Ladonja, koja se u prigodnom trenutku može preobraziti u političku stranku. Ima i novac za kampanju. I to prvi put čini Jakovčića ozbiljno nervoznim. Pa poručuje izazivaču da se ne boji njegova kapitala. Pa poručuje biračima da njega, Jakovčića, zanima samo politika u kojoj još postoje ideali, a biračima da ih Cuccurin obmanjuje lažnim socijalnim paketima. A to znači da je promjena lokalne vlasti u Istri ovaj put vrlo izgledna. I to s jednim novim konceptom razvoja lokalne zajednice i upravljanja lokalnim resursima. Odnosno da bi Istra opet mogla iskoračiti korak-dva ispred ostalih.