Koliko rizično ulažu mirovinski fondovi?

Mirovinski fondovi imaju osam posto gubitaka. Netko će reći da je to mnogo, no bilo bi i više da smo više ulagali u dionicu. Poljski mirovinski fondovi, koji ozbiljnije ulažu u dionicu, imaju veće gubitke. Dvadesetak posto naše imovine je u dionicama, a prema zakonu polovinu imovine moramo uložiti u sigurne državne obveznice.

Nekoliko je stotina umirovljenica iz drugog stupa. Riječ je o ženama koje su 2002. godine bile blizu 50 godina starosti i sada imaju pravo na privremenu mirovinu, muškarci još na to nemaju pravo. Dobile su mirovinu iz drugog stupa koja je 500-tinjak kuna niža nego što bi bila da su ostale samo u prvom stupu. No iz toga se izvlače pogrešni zaključci. To nije problem drugog stupa, nego je razlog tomu da je netko tijekom pet godina iz prvog stupa odlučio dati 500 kuna veću mirovinu. Riječ je o dodatku na mirovinu koji iz posve nejasnih razloga i vrlo nepravedno nije tu istu mirovinu razmjerno dodijelio članovima drugog stupa.

Kad bi se to promijenilo, imali bismo situaciju da žene koje su sada otišle u mirovinu imaju iz drugog stupa 40-ak kuna manju mirovinu nego što bi imale iz prvog stupa. A tih 40-ak kuna nadvodi nas na zaključka da su sami osiguranici pogriješili. Naime, osobe koje su imale malu mirovinu i samo su nekoliko godina štedjele, nisu ni trebale biti u drugom stupu, ali to je samo manji dio problema, već je taj što danas nemaju pravo na dodatak na mirovinu.

Kako komu. Ako su tada imali natprosječnu plaću uz perspektivu da rade još 20 ili više godina, to će im se vjerojatno isplati. Nekima neće. Sigurno je da nisu svi u dobi od 40 do 50 godina dobro odlučili, ali većina ipak jest. Mi govorimo o stotinjak ljudi koji su pogriješili, ali ne smijemo dopustiti da ispravljači nepravdu prema njima budemo nepravdni prema milijun ljudi. Drugi je stup ponajprije namijenjen mladim ljudima, koji su danas mladi od 40 i koji će iz toga crpit izvor mirovine za 30 godina. To je smisao drugog stupa.

Cilj je da kad odete u mirovinu, imate 70 posto svoje posljednje plaće. To nije isto kao i podatak da je prosječna mirovina 40 posto prosječne plaće. Ciljani se iznos od 70 posto odnosi na redovitu mirovinu, primjerice na muškarca od 65 godina koji će otići u redovitu mirovinu, i ona treba biti 30 posto niža od njegove posljednje plaće.

Prvi će muškarci dobiti pravo na prijevremenu mirovinu otprilike 2012. I prve će redovite mirovine iz drugog stupa također početi otprilike 2012., kad će prve žene otići u redovitu mirovinu. Tek ćemo onda moći reći nešto o tome kako funkcionira drugi stup. Bojim se da se ne ponovi situacija kakva je sada s ovim dodatkom na mirovinu, naime, da umirući sustav generacijske solidarnosti napravi još nekoliko trzaja i dovede do toga da iz prvog stupa tim ljudima isplati još nešto više, a da onda ispadne kako je to bila pogrešna odluka samo zato što je netko dao injekciju umirućem bolesniku. Ako do toga dođe, to neće biti zbog nedostataka u drugom stupu, nego samo zato što će se još nešto iscijediti iz prvoga stupa.

Kad je 2002. godine uvedena reforma i kada je svih pet posto ‘skrenuto’ u drugi stup, proračunska situacija nije bila ništa bolja nego danas, a onda nije bio problem da se država odjednom odrekne svih pet posto. Mi promoviramo ideju da pet posto tijekom nekog razdoblja naraste na 10 posto. Povećanje stope izdvajanja za jedan postotni bod značilo bi prema procjenama da 700-tinjak milijuna kuna iz prvog stupa prijeđe u drugi svake godine. To nikad neće biti dobro za proračun, no to je neizbježno zbog toga da generacije današnjih 35- i 40-godišnjaka stvore realnu osnovu za svoju mirovinu u budućnosti, da ne kucaju u taj isti proračun. Ako naša generacija u budućnosti za kuca na vrata proračuna radi mirovinu, to se neće mjeriti u milijunima, nego znatnim udjelom u BDP-u. Da se to izbjegne, svake bi godine trebalo izvojiti malo više.

Nikada nije rekla ‘ne’, a posao je svih nas uvjeriti Vladi da je to nužno.

Bilo bi dobro ne zaboraviti treći stup, koji ne ‘živi’ dovoljno dobro. Već se dugo govori o tome da bi poslodavcima trebalo omogućiti da ulozi za njihove članove ne budu opterećeni porezima, prirezima i doprinosima. U vezi s time postoji konsenzus prethodne vlade i sindikata, a nikako da se to provede.