No, ne mogu reći da u potpunosti ne razumijem odakle bi eventualna zabuna i ovakvo pitanje moglo doći. Na početku razvoja odnosa s javnošću u Hrvatskoj PR-ovci su mahom bili rekrutirani među novinarima. Zadnjih godina to se bitno promijenilo i novinarstvo je odavno prestalo biti prvo mjesto gdje čovjek pogleda kad mu zatreba PR-ovac.
Osim toga, danas oni koji razumiju PR ispravno o odnosima s medijima razmišljaju kao o samo jednom aspektu onoga čime se PR bavi. Tako da bih ovaj prostor posvećen važnoj temi etike u novinarstvu i PR-u ipak posvetila pitanju – postoje li možda dvije etike u te dvije profesije? Tim se pitanjem naime bavio i okrugli stol istog naziva održan početkom listopada u Opatiji u sklopu godišnje konferencije HUOJ-a.
Sudionici okruglog stola – praktičari iz PR-a i medija – nisu se uspjeli složiti u vezi s tim koja je profesija manje etična i profesionalna u obavljanju svoga posla. Ali zato nitko nije dvojio u vezi s tim da bazično etičan čovjek, koji se trudi u skladu s najvišim standardima svoje struke raditi svoj posao, to radi upravo tako bez obzira kojim se poslom bavio. Bio on PR-ovac ili novinar, Frizerka ili kozmetičarka, Autoelektričar ili autolakirer.
U srodnim ili potpuno odvojenim strukama, etiku pojednostavljenje rečeno ne određuje profesija već pojedinci koji je čine.
