Tko je sljedeći nakon Hajduka

Vlasnici najvećih svjetskih nogometnih klubova investiraju u sport zbog časti i prestiža ili zbog zarade. U Hrvatskoj se u sportske klubove počinje ulagati tek kad su pred propašću.

Tijekom proteklih petnaestak godina sport je postao, kako se to voli reći, veliki biznis. Nešto što se nekad smatrao jednostavnom nedjeljnom razbribrom u trajanju od nekoliko sati, danas je važna globalna industrija, koja na godinu zarađuje milijarde dolara. Naravno, kretanje takvim terenom za mnoge je prepuno izazova, ali i prilika koju treba znati iskoristiti. U tom smislu, raspolaganje pravim informacijama i savjetima može značiti razliku između uspješnog i neuspješnog poslovanja u toj profitabilnoj grani.

Svake godine Odjel za sportsku industriju konzultantsko-revizorske tvrtke Deloitte objavljuje komentare i analize recentnih trendova u sportskoj industriji, koje sudionici u sportskoj industriji smatraju relevantnim izvorom informacija o kretanjima u suvremenom sportu. Jedan od najpopularnijih produkata Deloitteovog Odjela za sportsku industriju godišnje je izvješće o financijama u nogometu, ultimativni vodič za financijsku sliku europskog nogometa, a ove je godine doživjelo svoje 17. izdanje. Riječ je o publikaciji koja donosi ljestvicu nogometnih klubova s najvećim prihodom, ali analizira i recentne trendove te smjernice za daljnji razvitak.

Nogomet je i dalje sport u usponu, posebno što se tiče najjačih klubova. Ukupni prihod top 20 klubova porastao je u sezoni 2006./2007. 11 posto te sad iznosi 3,7 milijardi eura, što je najbolji financijski rezultat još od sezone 2002./2003. Top 20 klubova danas zajedno donose triput veći prihod od klubova koji su se nalazili na prvoj ljestvici najprofitabilnijih klubova, onoj za sezonu 1996./1997.

Real Madrid i Manchester United tako su postali prvi nogometni klubovi koji donose više od 300 milijuna eura po sezoni. Real je zabilježio impresivno povećanje ukupnog prihoda od 20 posto, koji sad iznosi 351 milijun eura, dok je Manchester United protekloj sezoni zaradio 315 milijuna eura.

Ukupan je prihod 20 prvoligaških klubova u prošloj sezoni od televizijskih prava, prodaje ulaznica i marketinga iznosio 2,3 milijarde eura. Engleski je nogometni finansijski rastao od 1992., kad su se klubovi s najviše navijača izdvojili od ostalih i utemeljili Premier Ligu, a dodatni mu je zamah dao 2003. ruski naftni tajkun Roman Abramovič kupivši Chelsea. Dosad je u klub utukao najmanje 575 milijuna funti, postigavši solidne sportske uspjehe i stekavši stalnu prisutnost u medijima. Od tada su i drugi klubovi postali meta stranih investitora pa je Manchester United pao u ruke američkog biznismena Malcolm Glazera, dok je Liverpool preuzeo također američki tandem – George Gillett i Tom Hicks. Usljedili su Aston Villa, Portsmouth, Fulham, West Ham i Manchester City, a trend je zahvatio i drugoligaške klube. Prošle je godine trojka Bernie Ecclestone, Flavio Briatore i Lakshmi Mittal stekla vlasništvo nad Queens Park Rangersom.

Nedavni transfer Manchester Cityja iz ruku kontroverznoga tajlandskog biznismena i bivšeg premijera Thaksina Shinawatre u naručje kompanije vladajuće obitelji Abu Dhabi pokazuje da je bogataši ne preuzimaju slavne engleske klube radi zarade. Naftni multimilijunaši iz Arabskih Emirata sigurno ne temelje svoju finansijsku budućnost na poslovanju Manchester Cityja, već su klub kupili u sklopu nadmetanja sa susjednim Emiratom, Dubajem.

Prema Zakonu o športu obvezu preoblikovanja u sportska dionička društva imaju klubovi koji ispunjavaju tri uvjeta. Kao prvo, mora biti riječ o klubovima iz tri sporta: nogomet, košarke i rukomet, zatim o profesionalnim klubovima, a kao treći uvjet Zakon predviđa da klub ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka, koji još nije pokrenut. Prije nekoliko dana Povjerenstvo za profesionalne sportske klubove potvrdilo je da su ispunjeni uvjeti za obvezno preoblikovanje nogometnih klubova Osijeka i Cibalije, a kao sljedeći mogući kandidat spominje se HNK Šibenik.

Na nesvakidašnji potez odlučila se kompanija Dalekovod uložiši novac u kupnju dionica Hajduka. Kako kažu u kompaniji, Uprava je zaključila da je to dugo ročno isplativa investicija te kako Dalekovod može pomoći da taj klub posluje pozitivno pošto ima iskustva u pomaganju posrulima. Osim toga, ulaže posebno u manja sportska društva i pojedince, a ukupni godišnji iznos donacija i sponzorstava kreće se oko 18 milijuna kuna.

• Vrlo smo zadovoljni s dovršetkom uplate dionica Hajduka, budući da je prikupljen temeljni kapital kojim se mogu otplatiti postojeći dugovi u gotovini te peti krug upisa, u kojemu se potraživanja kluba pretvaraju u vlasničke udjele, u ovome slučaju nije bio potreban – rekla je Sara-Sanela Butorac, ravnateljica Uprave u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Dodala je da u Ministarstvu očekuju da će daljnji postupci preoblikovanja ići mnogo brže, s obzirom na iskustvo u postupku preoblikovanja Hajduka.

No, ni jedan nogometni klub osim Dinama nema toliko bazu navijača i brend koji bi zainteresirao bogatije ulagače, tako da je za pretpostaviti da će domaći poduzetnici malo teže odriješiti kesu kad je riječ o manje poznatim klubovima. Kao zanimljive investicije mogu se još naći košarkaški klubovi kao Zadar, Cibona i eventualno Split, te Rukometni klub Zagreb, koji je dolaskom Balića i drugih pojačanja sigurno postao marketinški zanimljiv.

Međutim, postavlja se pitanje što je s onima koji ne zadovoljavaju jedan od tri uvjeta, pogotovu onaj da su u financijskim problemima. Iako je takvih malo, činjenica je da klubovi kao što su Dinamo i još neki drugi, koji dobro posluju, dijelom i zbog dotacija države, nemaju obvezu preoblikovanja, već to mogu napraviti ako žele.

Budući da je mnogo lakše manipulirati nekim imaginarni udrugama građana i skupštinama sportskih društava s nedefiniranim vlasništvom, transformaciju takvih klubova teško ćemo vidjeti u dogledno vrijeme, a ako se Dinamo i slični klubovi s međunarodnim pedigreom na takvo što odluče, sigurno će se u priču uključiti i neki jači, međunarodni financijeri.

Najveće stavke što se tiče troškova u engleskim ligama su plaće igrača i naknade za transfere. Te stavke kontinuirano rastu, što je posljedica želje vlasnika da jačaju momčad neovisno o negativnom utjecaju na profit. Englezi, dakako, imaju odakle trošiti. U prošloj se sezoni prvogodiški klubovi zaradili oko 0,9 milijardi više od drugoplasirane Bundeslige. Prema procjenama financijskih stručnjaka, svih 20 klubova Premier lige već su među najbogatijih 50 u svijetu, što se odražava i na odnosu snaga engleskih i ostalih klubova. Jedan Tottenham, sa začelja engleske ljestvice, sigurno bi lako osvojio prvenstvo Poljske ili Grčke, a možda i Nizozemske.

Od velikih je liga u spomenutom razdoblju samo Italija zabilježila pad prihoda, od 236 milijuna eura, ponajviše zato što je popularni Juventus po kazni igrao u drugoj ligi. Smanjeni prihodi odrazili su se i na plasman Serie A, koja je pala s drugog na četvrto mjesto. Predviđa se da će talijanski rezultati za sezonu 2007./2008., nakon povratka velikih klubova kao što su Juventus, Napoli i Sampdoria, biti bolji te da će se Serie A podići barem na treće mjesto. U međuvremenu, na podij su stupili Njemačka (2.) i Španjolska (3.). Financijski uspjeh Njemačke ogleda se i u najvećoj profitabilnosti Bundeslige od 18%, tri puta većoj od Premier Lige. Visok je profit posljedica najmanjih troškova na plaće i kupnju igrača tako da na te stavke u Njemačkoj otpada samo 45% prihoda. U drugim je velikim ligama udjel plaća i transfera 62 do 64%.

Njemačka se ističe i po tome što ima najveće prosječne posjete na svojim izvanredno udobnim i sigurnim stadionima te propisima koji onemogućuju pojedincima da budu vlasnici klubova. Vrhunski financijski rezultati imaju i drugu stranu: za razliku od engleskih, španjolskih i talijanskih klubova, njemački sve rjeđe dolaze do polufinala europskih kupova.