Cijene štednjaka i peći na kruta goriva, proizvoda namijenjenih kupcima slabije kupovne moći, u prodajnim se centrima penju do devet tisuća kuna. Zato se 2007. osjetio 15-postotni pad prodaje, pri čemu je najviše izgubio Plamen International iz Požege.
Tržište štednjaka na kruta goriva u posljednje je dvije godine doživjelo nekoliko teških udaraca i trenutačno je u nokdaunu. Naime, zbog promjenjivih cijena sirovina potrebnih za proizvodnju, koje su u posljednjih pet mjeseci skočile 90 posto, proizvođači su morali dignuti cijene proizvoda. Trgovački lanci, također pogođeni krizom, ionako visoku cijenu štednjaka podigli su nekoliko puta više od nabavne, što proizvođačima stvara dodatne teškoće. Primjerice, cijena istovjetnog štednjaka tvrtke Alfa Plama u Srbiji je 700-tinjak kuna, a u Hrvatskoj je viša od dvije tisuće. U Gramatu su nam rekli da je prodaja u posljednje dvije godine pala 15 posto. Ista je situacija u Konikomu, koji osim što zastupa srpsku Alfu, prodaje i ostale brendove – ondje su cijene u 2008. porasle 15 posto.
Posljednjih nekoliko godina prodalo se između 30 i 40 tisuća komada. Najviše se prodaje u Zagorju, Lici, Gorskom kotaru te Dalmaciji. Gradnji tih regija zbog ionako previških troškova života prouzročenih visokom stopom inflacije ne mogu si priuštiti kupnju novih uređaja, čije su cijene od 2,5 do devet tisuća kuna, iako se nekvalitetnijih proizvoda može naći i po cijeni od tisuću kuna. Zato se 2007. osjetio 15-postotni pad prodaje. Vodeći igrač Plamen International pretrpio je gubitke od 30 posto, ali s 55 posto tržišta i dalje drži prvu poziciju. Slijedi Alfa Plam, koji drži 25 posto tržišta, ali s tendencijom rasta.
Naglašava da je riječ o grubim procjenama. U skupini ostalih stotine je bezimenih proizvođača koji iz godine u godinu bilježe sve veći udio te Koper Doel iz Makedonije s tisuću do dvije prodanih komada. Tvrtka ‘Milan Blagojević’ iz Smedereva tek se 2007., nakon 18-godišnje stanke, vratila na tržište i u 2008. očekuje od tri do pet posto tržišnog kolača. Čakovečki Senko ubrza u manje proizvođače i njegov je udio na tržištu neznatan. Kad je riječ o prodaji u trgovačkim lancima, vodeći položaj s 150 modela različitih brendova zauzima Pevec. Slijede Merkur, Bauhaus i Gramat.
Kriza je najviše pogodila Plamen International iz Požege, čiji je predsjednik Uprave Milan Matijević. Tvrtka na čijem je čelu godinama je vodila i diktirala cijene proizvoda, no zbog već navedenih poskupljenja polako je gubila korak s većom konkurencijom u godinu pozitivnog poslovanja 2007. je doživjela pad. Pročjene Poslovne Hrvatske govore da je Plamen International u odnosu na godinu prije 2007. zabilježio četiri milijuna eura prihoda manje (19 milijuna eura). Nadalje, izvoz, od kojeg se ostvarivao veći dio prihoda, smanjio se s 13,3 na 12,1 milijuna eura. Sličnu sudbinu dijeli i čakovečki Senko, čiji su prihodi s 801,9 tisuća eura pali na 724,4 tisuće.
‘Milan Blagojević’ iz Smedereva (Srbija) i Alfa Plam A. D. iz Vranja (Srbija) te Koper Doel iz Makedonije potvrdili su nam na temelju vlastitog iskustva da se zbog poskupljenja sirovina i sve blažih zima cijelo tržište nalazi u krizi i proizvođači bilježe pad.
Na hrvatskom je tržištu Alfa Plam zastupljen nekoliko desetljeća, uz prekid za vrijeme Domovinskog rata. Od ukupno 200 tisuća proizvedenih štednjaka i peći u Hrvatskoj na godinu proda 10-ak tisuća štednjaka i četiri tisuće peći. Generalni mu je zastupnik Konikom, ali ima i mrežu prodajnih dilera i servisera koji su ih zastupali prije rata.
Kad je riječ o hrvatskom tržištu, mi nudimo kvalitetan proizvod za 30 posto nižu cijenu s većom mogućnošću upotrebe, poput funkcija grijanja, kuhanja i pečenja u jednom uređaju. Međutim, ako trgovački lanac robu uveze izravno iz Turske za 35 eura i prodaje je kao vlastiti brend za 700 kuna deklarirajući je kao luksuznu robu iako to nije, njemu nitko ne može konkurirati – govori Saša Badžov, tehnički direktor Alfa Plama.
Najveći problem proizvodnje općenito je cijena sirovine, što automatski poskupljuje finalni proizvod. Prosječna je cijena kvalitetnog štednjaka između 3,5 i pet tisuća kuna. Tehnički direktor smederevskih tvrtki objašnjava zašto su cijene toliko visoke: Štednjaci na kruta goriva proizvode se od svog lijeva. Za proizvodnju kvalitetnog štednjaka potrebno je otprilike 180 kilograma tog materijala, čija je cijena od svibnja do listopada narasla s 500 na 900 eura po toni. Proizvodnju opterećuje i nepovoljan tečaj eura. Uz to proizvodi na kruta goriva prodaju se isključivo sezonski, u rujnu i listopadu – kaže Badžov.
