HoReCa

Pravosuđe odnosa između nadležnih tijela i nadzora nad njihovim odlukama u srednjim pravnim sustavima uvijek mora biti precizno određeno (propisano) tko je nadležan samo za ocjenu zakonitosti određene mjere, a tko za ocjenu i zakonitosti i prikladnosti. U pravilu se prvostupanjski može ocijeniti samo zakonitost, ali ne i prikladnost određene mjere, premda i na prvostupanjskoj razini može biti očita neprikladnost. Nasuprot prvostupanjskom, čim drugostupanjsko tijelo nadležno za ocjenu zakonitosti i prikladnosti donese odluku o provođenju određene mjere, ta je mjera konačna i izvršna.

Sukob prava i politike inače, zamrzavanje računa (imovine) uobičajeno je u svijetu (engl. blocked account ili njem. Sperrkonto). U Hrvatskoj je blokiranje računa uobičajeno samo dok se ne podmire dospjeli dugovi, odnosno u imovinskim postupcima. U slučaju raspisane tjeralice za osobom osumnjičenom da je počinila kazneno djelo, a koja je u bijegu, zamrzavanje imovine u Hrvatskoj nije uobičajena mjera. U praksi tijela gornjena u potjeri za odbijenom osobom u Hrvatskoj samo čekaju u zasjedi da bjegunac pokuša (is)koristiti svoju imovinu, primjerice, pokuša podignuti novac s računa u banci. Tragom novca najbrže se otkrivalo bjegunce.

Mesićeva poruka nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost da će odsad umjesto države mafijaši sami dokazivati podrijetlo svoje možda i zamrznute imovine, manje je pitanje pravne struke, a više oblik političkog pritiska.

Problem je i u tome što hrvatski zakonodavci različito određuju pojam mafijaša i još različitije koju bi imovinu trebalo oduzimati. A temeljno načelo kaznenog prava nalaže da se unaprijed precizno opiše kazneno djelo, odnosno u konkretnom slučaju tko su mafijaši i što je točno bespravno stečena imovina. Dnevno politički prilikom načelo ‘znamo mi tko su mafijaši’ pravno je neosnovano i opasno kada dolazi iz Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Predsjednik Stjepan Mesić i prof. Ivo Josipović iz SDP-a samo na prvi pogled govore isto kad se zalažu za to da treba oduzeti bespravno stečenu imovinu svima koji ne mogu dokazati podrijetlo svoje imovine. No dovoljno je samo osvrtati se na povode u kojima su o tome govorili Mesić i Josipović pa da se uoče velike razlike.

Prema Mesiću, mafijaši su ‘vlasnici vila i hektara zemljišta koji nemaju ni zaposlenje’, a Josipović smatra da treba ‘oduzeti kriminalne koristi koje su stečene ratnim profiterstvom i kriminalnom pretvorbom i oduzeti imovinu kojoj vlasnici ne mogu dokazati podrijetlo’. Mesić o oduzimanju imovine čije se podrijetlo ne može dokazati govori u kontekstu borbe protiv mafijaša nakon likvidacije Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića. A Josipović je o tome govorio predstavljajući u svibnju 2007. redoviti program SDP-a za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.

Za Mesića je važna novost da će umjesto države podrijetlo svoje imovine morati dokazivati osobe osumnjičene za organizirani kriminal. A za Josipovića važan je zahtjev da se mijenja Ustav kako bi se otklonila zastara kažnjavanja ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala.

Niz nekompetentnih tručanja različitom tumačenju pojmovi mafijaša i ispitivanja podrijetla imovine pridonijela je ovih dana i već pomalo zaboravljena Vesna Škare-Ožbolt. Podsjetila je da je upravo ona 2005. predložila Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom, ali ga Sanaderova Vlada nije prihvatila. Prijedlog Škare-Ožbolt predviđao je da se provjerava svaka imovina za koju se sumnja da je stečena kaznenim djelom, bez obzira na to kad je kazneno djelo izvršeno, odnosno podrazumijevao je neograničenu retroaktivnost primjene i privremeno i trajno oduzimanje protupravno stečene imovine.

I moglo bi se još navoditi nekompetentnog tručanja ovih dana u nadmetanju političara tko će težim riječima uvjeravati javnost da uistinu nešto radi na suzbijanju organiziranog kriminala. Istodobno Bianca Matković umirujući izjavljuje da dva odvojena ubojstva ne mogu usporediti prijam Hrvatske u EU. I tako ni ovaj put od Mesićeve najave da će umjesto države mafijaši sami morati dokazivati podrijetlo svoje imovine ne treba previše očekivati.