Trpjeti podmetanja i nepravdu u strahu od otkaza i onda ‘puknuti’ nije način na koji se zadržava posao. Autoritete treba poštovati, ali i mirno braniti svoj stav i izbor.
U ranim sam dvadesetim godinama, no od samog početka radnog staža pojavljuje mi se isti problem: nemam hrabrosti suprostaviti se nadređenoj osobi. Odnos prema meni nerijetko je nepravedan. Počela sam raditi s 19 godina. Moja prva šefica bila je osoba kakvu nikomu ne bih poželjela. Stalno mi je podmetala i ogoravala me, a ja sam samo šutjela da ne bih dobila otkaz. Jednog sam dana ‘pukla’ kad me ona po tko zna koji put za nešto okrivila, i ta je kap preliša čašu. Istog sam trenutka dobila otkaz. Bila sam veoma razočarana, utučena i tek sam nakon šest mjeseci uspjela doći k sebi. Promijenila sam sredinu i dobila novi posao. Ljudi su bili nekako drugačiji i bilo mi je predivno, ali na nagovor obitelji, posebno očev, vratila sam se u rodni grad. Otac mi je našao posao i nisam mu mogla reći da se ne želim vratiti. Počela sam raditi i isprva je sve bilo u redu, no nakon nekoliko mjeseci ponovila mi se situacija s nadređenom osobom. Ponovno mjeseci maltretiranja i opet prijetnje otkazom. Osjećam se kao da ništa ne vrijedim, da ništa ne znam, da ništa ne mogu. Jednostavno, nemam više ni mrvice samopouzdanja. Nemam snage sama otići, a situacija mi je neizdrživa. Jutro mi počinje s grčevima u želucu, a nakon povratka kući plačem. Ne znam što da radim. Bojim se suprostaviti nadređenoj da ponovno ne dobijem otkaz. Kako da sama sebi pomognem?
Kad nam se iz situacije u situaciju ponavljaju iste okolnosti, vrijeme je da donesemo određene zaključke i vođeni potrebom da konačno budemo ispunjeni, mirni i sretni – učinimo ono što smo do tada smatrali svojim najvećim strahom. To je jedini put rasta. Isprva je upravo to najteže, no kad uspijemo jedanput, pa drugi i treći put, nepovratno se mijenjamo nabolje. Prva je posljedica vraćanje i jačanje samopouzdanja i samopoštovanja, a odatle i promjena nas kao osobe koju i drugi ljudi u našoj okolini – uočavaju! Tada privlačimo drugačije ljude i drugačije okolnosti jer smo i sami drugačiji. Ne znači da nam život postaje bajka, ali bar nema onih vječnih šokova i drama od kojih nam se grči želudac i gubimo san.
U vašem je slučaju očito da imate problema s osobama koje bi vam na neki način trebale biti autoritet. Upravo se autoritetu teško suprostavljate, bilo da je riječ o nadređenoj osobi bilo o vlastitu ocu. Primjer je to koji navodite: sami ste pronašli novu sredinu koja vam je odgovarala, no očeva akcija pronalaženja posla i vraćanja u rodni grad od vas je tražila vlastitu odluku, no vi ste od nje odustali. Upitajte sebe zašto ocu niste mogli reći da se ne želite vratiti. Pitajte se zašto ste zadovoljstvo koje ste sami postigli bili spremniji zamijeniti za nezadovoljstvo nego donijeti vlastitu odluku. S dvadeset i nešto i vlastitim prihodom imate potpuno pravo odlučiti gdje ćete i kako živjeti – pa i u vlastitu rodom gradu – ako vam se to sviđa.
