Revitalizacija Društva UN-a

Sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda napravio je prekinuo glavni tajnik. Od predsjedavajućeg je zatražio da Vijeće izradi plan za sprečavanje sukoba na granici Tajlanda i Kambodže.

Krizna koja je natjerala znoj na lice glavnog tajnika UN-a i njegov hod ubrzala gotovo do trčanja ima podlogu u nedavnom stvarnom oružanom sukobu u jugoistočnoj Aziji, o kojemu su izvijestili svjetski mediji. No, glavni tajnik nije bio iz Koreje, odakle je pravi čelnik UN-a Ban Ki-moon. Naime, ta se drama nije ni odvijala na East Riveru u sjedištu Ujedinjenih naroda nego u prostorijama Hrvatskog sabora.

Riječ je o tomu da je Zagreb prošlog tjedna bio središte svjetske diplomacije, ali na studentskoj razini. Zagrebački model Ujedinjenih naroda, skraćeno nazvan Zagimun, organiziran je drugi put, a na njemu je 110 studenata iz 32 zemlje svijeta u Starogradskoj vijećnici i Hrvatskom saboru simuliralo rad tijela UN-a. Studenti su bili podijeljeni kao i diplomati u vijeća i odbore poput onih stvarnog UN-a, a raspravljali su o reformi mirovnih snaga, popularnih plavih kaciga, postavljanju proturaketnog štita u Srednjoj Europi, političkoj situaciji u Kongo, ljudskim pravima u Meksiku, o privatnim vojnim sigurnosnim agencijama te su tražili rješenja za glad u nerazvijenim zemljama.

Prve simulacije Ujedinjenih naroda počele su se izvoditi još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća nakon osnutka Lige naroda s ciljem educiranja mladih ljudi o novonastalim međunarodnim odnosima nakon završetka Prvoga svjetskog rata. Dakle, simuliranje rada međunarodnih organizacija počelo je čak i prije nego što su 1945. godine Ujedinjeni narodi bili osnovani.

Nakon prvih simulacija, ideja se razvila i globalno širila među studentima tako da na godinu u svijetu više od 200 tisuća mladih sudjeluje na raznim modelima Ujedinjenih naroda, odnosno MUN-ovima. Do prošle godine svega dvadesetak naših studenata sudjelovalo je na kongresima u inozemstvu.

No, prije više od godinu dana Lea Kašpar, nakon sudjelovanja na kongresu u Ženevi, i Mihael Šutalo, koji je sudjelovao na simulaciji u Bonnu, odlučili su prvi put organizirati simulaciju rada vijeća UN-a u Zagrebu. Prikupili su im se i drugi entuzijasti za međunarodne odnose i diplomaciju te su se prihvatili organizacije Zagimuna.

• Do prvog Zagimuna cijela je ideja međunarodnih odnosa među studentima u Hrvatskoj bila na poprilično niskoj razini. Zagimun je uspio potaknuti brojne aktivnosti, dok su njegovi akteri postali poprilično angažirani u domeni međunarodnih odnosa. Moglo bi se reći da je najveća vrijednost Zagimuna uspjeh u poticanju mladih na aktivizam usmjeren na međunarodne odnose, što znači da su studenti u Hrvatskoj na neki način postali aktivni sudionici međunarodnih događaja i vrijedni sudionici u raspravi s našim stranim kolegama – rekao je Šutalo.

Već nakon prvog Zagimuna broj zainteresiranih za takav koncept međunarodne suradnje rapidno se povećao, tako da je na prvi idući kongres u Milanu otišlo deset sudionika iz Hrvatske. Međutim, tu organizatori nisu stali, nego su zajedno s kolegama iz Europe osnovali EMUNNET (engl. European Model United Nations NETwork) – mrežu od šest gradova u kojima se održavaju MUN-ovi.

• Organizatori Zagimuna pokrenuli su inicijativu za stvaranje međunarodne mreže, u kojoj su i ženevski, haaški, milanski, bonnski te model iz Salamanke. Ta mreža služi za razmjenu informacija i koordinaciju između organizacijskih odbora europskih modela Ujedinjenih naroda, prije svega da bismo izbjegli preklapanja termina i tema rasprava, ali i međusobnu pomoć pri organizaciji konferencija – rekla je Kašpar.

Sustav razmjene informacija funkcionira prema sustavu razmjene ljudi. Tako, primjerice, Organizacijski odbor Zagimuna pošalje jednog svoga člana na kongres u Milano, gdje on stekne nova iskustva u organizaciji kongresa, kao i nova poznatstva koja se jednog dana, kako kaže Kašpar, mogu pretvoriti u poslovni odnos. Isto tako i organizacijski odbori drugih gradova šalju svoje ljude u Zagreb ili druge gradove, pa su tako na ovogodišnjem Zagimunu bili gosti iz ostalih gradova mreže.

• Jako je važno sastaviti dobar tim ljudi za svaki kongres, a sada, kad imamo mrežu, mnogo nam je lakše odabrati predsjednike pojedinih odbora jer ih biramo od delegata koji su se dokazali na nekom od MUN-ova. Mreža nema fiksno središte, članovi komuniciraju putem interneta, a sastajemo se triput na godinu, dok jednom na godinu održavamo skupštinu, lanjske i ove godine u Ženevi – dodala je Kašpar.

Aktivnosti organizatora Zagimuna ne iscrpljuju se osnivanjem mreže europskih gradova u kojima se održavaju MUN-ovi. Naime, uz pomoć Ivana Šimonovića, današnjeg ministra pravosuđa, i Budimira Lončara, savjetnika predsjednika Republike, Lea Kašpar i Irena Pereša revitalizirale su Društvo Ujedinjenih naroda koje je bilo aktivno u devedesetima.

• Riječ je o nevladinoj organizaciji koja nije pod ingerencijom UN-a, a cilj joj je širenje ideje Ujedinjenih naroda. Slične udruge postoje diljem svijeta od kada postoje Ujedinjeni narodi. U Hrvatskoj je takvo društvo postojalo tijekom devedesetih, od primitka Hrvatske u UN, ali se to društvo ugasio zbog nedovoljnog interesa – rekla je Kašpar.

Društvo je primljeno u svjetsku organizaciju u druga UN-a, a tri člana hrvatske udruge prošlog su vikenda otišla u Barcelonu na radionicu o upravljanju projektima.

• Jedan od dugoročnih globalnih ciljeva društva jest projekt Making Commitments Matter. Taj projekt koji ima za cilj prikupiti deklaracije koje države članice UN-a potpisuju te koje obvezuju njihove vlasti i institucije da ih provedu. Primitili smo da dužnosnici u pojedinim državama nisu upoznati s odlukama koje su donijela razna tijela UN-a pa je cilj projekta izrada jedinstvene baze podataka s dokumentima Ujedinjenih naroda u koju bi pristup imale institucije, udruge i mediji – izjavila je Kašpar, dodajući da je jedan od dugoročnih ciljeva udruge da hrvatski studenti mogu odraditi jednu ili više godina staža u sklopu Ministarstva vanjskih poslova ili diplomatskih predstavništava, što u Hrvatskoj sada nije moguće, ali je praksa u svijetu.

Inače, kriza s početka ove priče završila je tako da su delegati u Vijeću sigurnosti donijeli rezoluciju koja nalaže stalnim članicama da pošalju komisiju na granicu Tajlanda i Kambodže te da komisija podrobnio odredi granicu između tih dviju država. Proces izglasavanja i donošenja odluka bio je identičan kao i na East Riveru.