SABETH SCHAFFLER: kraljica kugličnih ležajeva

Triput manja Schaeffler grupa uspjela je preuzeti proizvođača guma Continental čime je prvi put u njemačkoj povijesti jedna obiteljska tvrtka preuzela snažnu blue-chip kompaniju. Dvije će tvrtke imati godišnji prihod od gotovo 35 milijardi eura i 215 tisuća zaposlenika te tako istisnuti Bosch s mjesta najvećega svjetskoga dobavljača dijelova za automobile.

Nakon višemjesečnoga mukotrpnog pregovaranja njemački proizvođač guma Continental konačno je (17. listopada ove godine) prihvatio ponudu za preuzimanje od uvredljivo, čak tripot manjeg konkurenta, obiteljske tvrtke Schaeffler, u vlasništvu Marie-Elisabeth Schaeffler i njezina sina Georga Schaefflera. Tim je preuzimanjem ovih dana stvoren novi industrijski div na čijem će čelu biti jedna od najbogatijih poslovnih žena Njemačke, šezdesetšestogodišnja Maria-Elisabeth Schaeffler, najvažnije ime u industriji autodijelova Bavarske. Do preuzimanja je došlo zbog toga što se Continental, sa sjedištem u Hannoveru, uvelike zadužio 2007. godine, radi provedbe sedam milijardi dolara vrijednog preuzimanja Siemensova dijela poslovanja s dijelovima za automobile VDO. To je izazvalo pad vrijednosti dionica te učinilo kompaniju dostupnijom za preuzimanje. Maria-Elisabeth u tom je uočila šansu te sredinom srpnja dala smionu ponudu za Continentalovo preuzimanje, usprkos činjenici da je njezino poduzeće trostruko manje. Dvije će tvrtke zajedno imati godišnji prihod od gotovo 35 milijardi eura i 215 tisuća zaposlenika te tako istisnuti Bosch s mjesta najvećega svjetskoga dobavljača dijelova za automobile i to proizvođači sve – od hidrauličkih kočnica i kugličnih ležajeva do dijelova za zrakoplove.

Pregovori u vezi s preuzimanjem s Marijom Elisabeth bili su sve samo ne lagani. Uprava Continentala odbila je prvotnu ponudu tešku 11,2 milijarde eura. Želeći se obraniti od neprijateljskog preuzimanja u Continentalu su angažirali investicijsku banku Morgan Stanley kao konzultanta. Oni su dobili zadatak pronaći ‘bijelog viteza’ koji bi izvukao poduzeće iz ralja Marije Schaeffler. Uz Morgan Stanley, obrambeni tim Continentala činila su i druga ponajbolja imena – JPMorgan, Goldman Sachs, Deutsche Bank te BNP Paribas. Uz povećanje broja savjetnika, Continental je pokušao upotrijebiti i druge načine obrane, poput razmatranja kupnje manjih konkurenta. To bi, smatrali su tada u Upravi, Schaeffler prisililo na odustajanje od preuzimanja s obzirom na to da su iz te kompanije dolazili signali da nema mjesta povećanju prvotne financijske ponude. U međuvremenu je pokušaj preuzimanja izvršni direktor Continentala, Manfred Wennemer, proglasio egoističnom, autokratskom i neodgovornom od strane Schaefflera. Razlog tome bilo je saznanje da je Bavarska tvrtka nastavila potajno kupovati Continentalove dionice nakon već osvojenog paketa od 35,9 posto, koji je posjedovala otprije.

Iako joj je sudbina namijenila drugačiju ulogu Maria-Elisabeth Schaeffler, rođena Kursa, željela se kao dijete posvetiti humanitarnom radu, a ne biznisu. Rođena u Pragu, odrasla u Beču, a kao tinejdžerica ozbiljno je razmišljala o tome da postane časna sestra. Poslije je ipak upisala medicinu u austrijskoj prijestolnici gdje je upoznala dvadeset i četiri godine starijeg inženjera Georga Schaefflera, svoga budućeg supruga.

Sam početak kompanije kojoj je donio bogatstvo počinje 1946. godine, kad je George Schaeffler, zajedno s bratom Wilhelmom, osnovao tvrtku za proizvodnju industrijskih ležajeva u malom bavarskom mjestu Herzogenaurach, poznatom kao sjedištu kompanija Adidas i Puma. Poduzeće je nazvao INA, a proizvodilo je drvene dijelove za zaprežna kola. Preokret koji je kompaniju lansirao na svjetsko tržište dogodio se 1949. godine, izumom igličnog kaveza koji je omogućio industrijsku upotrebu kugličnih ležajeva, prijeklo potrebnih za razvoj autoindustrije.

Nakon toga posao se počeo snažno razvijati, a samo sedam godina nakon otvaranja maloga obiteljskog obrta sposobna braća osnovala su prvu podružnicu poduzeća u Hamburgu. INA je već tada imala više od dvjesto zaposlenih. Novi preokret u automobilskoj industriji napravljen je nepunu godinu poslije kad je INA-in laki iglični kuglični ležaj zamijenio onaj, običan ležaj u legendarnoj VW Bubi. Nakon toga kompaniji su bila otvorena sva strana tržišta. Godine 1954. sagrađena je prva tvornica u inozemstvu, u francuskom gradu Haguenau, čija je proizvodnja kugličnih ležajeva pokrivala cijelo tržište tadašnje Zapadne Europe. Iskorak preko Atlantskog oceana napravljen je četiri godine poslije. Želeći proizvodnju približiti kupcima, INA je zajedno s Volkswagenom otišla u Brazil i tamo otvorila prvu tvornicu u Sao Paulu. Početkom novog desetljeća bavarski industrijali ulaze i na tržište Sjedinjenih Američkih Država. Otvaraju tvornicu u Cherawu u Južnoj Karolini.

Maria-Elisabeth pridružuje se dvojici uspješne braće 1963. godine, nakon udaje za Georga Schaefflera. Iz Beča se seli u bavarski Herzogenaurach, gdje je sjedište kompanije. Tu počinje graditi zajednički život sa suprugom i dobro se uklapa u već uhodani posao. Dvije godine poslije, INA kao jedan od investitora osniva novo poduzeće Lamellen und Kupplungsbau GmbH u Buehlu. Četiri godine poslije broj zaposlenih penje se na čak deset tisuća, a poduzetnica investira u švicarsku kompaniju Hydrel radi razvijanja novih tehnologija nužnih za širenje posla.

Godine 1981. poduzeće potresa smrt njezina suosnivača. U dobi od 73 godine umire Wilhelm, stariji brat Georga Schaefflera. Kompanija tada zapošljava dvanaest tisuća ljudi, na tri kontinenta, a bračni par Schaeffler nastavlja i dalje razvijati posao te osvajati nova tržišta. Pet godina poslije, 1986. godine, dolazi do nove inovacije – konstrukcije automatskog zupčastog remena koji je u putničkim automobilima trajao dulje i radio tiše nego svi dotadašnji. Tržište Istočne Europe kompanija osvaja 1990. godine, a godinu dana poslije INA ulazi i na azijsko tržište. U vrijeme velike ekspanzije, godine 1996., u dobi od 79 godina umire i Marijin suprug Georg Schaeffler. Iako se nadala da će poslovanje nakon očeve smrti preuzeti sin jedinac George, Maria-Elisabeth morala se s ostavštinom i rastućim obiteljskim poslom nositi sama. Usprkos obiteljskom poslu koji je brzo rastao i pomoći koja joj je bila nužna, Maria-Elisabeth nije se protivila odlasku sina jedinca u Sjedinjene Američke Države na studij prava, na Sveučilište Duke. Njegovu skromnost i želju da ne sudjeluje u vodenju kompanije prihvatala je s uvažavanjem s obzirom na to da su se njegov interesi tada kretali u posve drugom smjeru. Neobično skroman, Georg je uživao biti anonimni odvjetnički pripravnik u Dallasu, gdje je unatoč obiteljskom bogatstvu gudio višesatne dnevne smjene, kao i ostali kolege. Mike Boone, vlasnik odvjetničke tvrtke Hayes & Bone u kojoj je Georg stažirao, nije znao tko mu je jedan od mladih suradnika, a to je saznao tek kad ga je nazvao rođak, agent za nekretnine, i pitao ga koliko plaća svoje pripravnikove jer je upravo jedan od njih kupio kuću vrijednu šest milijuna dolara, misliviši na mladog Georgea. Bonne je tek tada otkrio da je jedan od njegovih zaposlenika ustvari nasljednik jedne od najvećih njemačkih kompanija za proizvodnju mehaničkih dijelova. Nisam želio da me ljudi tretiraju drugačije zbog mog bogatstva, priznaje je tada George.

Proizvodnja je iz godine u godinu sve više rasla pa je to poduzetnicu priljilo da potraži pomoć izvana. Majka i sin odlučili su odvojiti vlasništvo i menadžment te na čelo tvrtke dovesti iskusnog predsjednika Uprave. Izbor je tada pao na Juergena Geissingera, prvog čovjeka američkog proizvođača autodijelova ITT.

Svojim anglo-američkim poslovnim stilom u nepunih deset godina Geissinger je učetverio Schaefflerove prihode i uz to ostvario znatne akvizicije, no cijelo vrijeme Maria-Elisabeth Schaeffler je pravo srce kompanije te osoba s utjecajem i uvidom u sve aspekte poslovanja.

Najnovije preuzimanje Continentala prošlo je dosta napeto za Mariju-Elisabeth. Izvršni direktor Continentala Manfred Wennemer na sva je zvona tvrdio da je prva ponuda Schaefflera podcijenila stvarnu vrijednost tvrtke, a navodno su se i predstavnici radnika protivili toj ponudi. Niti mjesec dana od ponude, potkraj kolovoza, Schaeffler je podnio novu ponudu, vrijednu 12,1 milijardu eura, a koju je jednostavno bilo teško odbiti. Značila je 75 eura za dionicu, u odnosu na prvotno ponuđenih 70,12 eura, sedam posto više od prosječne cijene koliko je ta dionica prosječno vrijedila ove godine. Usto, Schaeffler je pristao preuzeti udjel od maksimalnih 49,99 posto tijekom iduće četiri godine ali to još nije bilo dovoljno za stjecanje većinskoga kontrolnog paketa u kompaniji. Ta je ponuda smirila strasti u kompaniji i dogovor je postignut, na zadovoljstvo obju strana. Međutim, zbog turbulencija na tržištu kapitala dioničari kompanije su putem javne ponude Schaeffleru pristali prodati čak 82,41 posto dionica unatoč dogovoru koji su dvije tvrtke prije postigli o manjinskom paketu. Obećali smo Continentalu da će naš udjel biti 49,99 posto i toga se namjeravamo držati, izjavila je glasnogovornica Schaefflera Detlef Sieverdingbeck, ne navodeći detalje kako će to doista i postići. Maria-Elisabeth također nije željela otkriti podrobnije namjere svoje tvrtke, baš kao ni predstavnici Continentala. Iako ju prati glas beskompromisne poslovne žene, prva dama bavarskog poduzeća prihvatila je uvjet da ako i dobije kontrolni udjel u Continentalu ne smije zahtijevati prodaju bilo kojeg dijela. Također se obvezala da neće mijenjati sam brend, sjedište tvrtke, uvrštenje u burzovne kotacije, politiku isplate dividendi niti prava na kolektivni ugovor zaposlenika.

Prvi put u njemačkoj povijesti jedna obiteljska tvrtka preuzela je snažnu ‘blue-chip’ kompaniju. Najnoviji poduhvat sada još samo čeka odobrenje europskih vlasti da je sve u skladu sa zakonima o sprječavanju monopolja, a cijela procedura trebala bi biti gotova unutar dvadeset i pet dana. Time će biti zaključeno najveće preuzimanje u Europskoj uniji u ovoj godini. No, i prije preuzimanja Continentala američki časopis Forbes svrstao je Mariju-Elisabeth Schaeffler i njezina sina Georga na 78. mjesto liste najbogatijih ljudi na svijetu. Procjenjuje se da im imovina iznosi oko 8,7 milijardi američkih dolara čim Maria postaje druga najbogatija žena u Njemačkoj. Ispred nje je još samo Sussanne Klatten, nasljednica BMW-ova poslovnog carstva, a najnovijom akvizicijom Maria-Elisabeth Schleifer definitivno je stala uz bok najutjecajnijim njemačkim poslovnim obiteljima, poput planetarno poznatih obitelji Quandt (BMW) i Porsche.

Iako je u obiteljskom poslu sudjelovala i prije, dobro uhodanu proizvodnju mašinskih elemenata preuzela je nakon smrti supruga 1996. godine. Od tada je učetverostručila neto prodaju i udvostručila broj zaposlenih te proširila obiteljski biznis na 180 lokacija u 50 zemalja svijeta.

Schaeffler Grupa danas ostvaruje godišnji prihod iznad 11 milijardi dolara te uključuje tri snažna brenda: LuK, INA-u i FAG koji obuhvaćaju sve vrste kugličnih i cilindričnih ležajeva, preciznih kvačila i mašinskih elemenata za industriju. Prvo važno preuzimanje dogodilo se tek pod njezinom palicom 1999. godine, kad je Schaeffler postao većinski vlasnik LuK-a, tvornice za proizvodnju kvačila. Taj se poslovni dvojac našao u središtu pozornosti tek dvije godine poslije kad su, koristeći turbulencije na tržištu kapitala, preuzeli najjačeg konkurenta u južnoj Njemačkoj bavarsko poduzeće FAG Kugelfischer. Iako su dolaskom novog vlasnika zaposlenici strahovali za svoja radna mjesta, odahnuli su kad im je Maria-Elisabeth obećala da neće nikoga otpustiti u iduće tri godine te dodala da se ‘uspješno može poslovati jedino da budete dobri prema drugima’.

Novo, 21. stoljeće, donijelo je i nov način rada tvrtke. INA počinje s e-poslovanjem, a zajedno s još nekoliko kompanija iz branše osniva SupplyOn i još nekoliko web sajtova za kupnju mehaničkih dijelova putem interneta. Godine 2001. INA preuzima poduzeće FAG Kugelfischer te zajedno postaju drugi po veličini proizvođač kugličnih ležajeva na svijetu. General Motors zbog toga tu bavarsku tvrtku proglašava kompanijom godine, a godinu dana poslije INA, FAG i LuK osnivaju Schaeffler Grupu.