Home / Biznis i politika / Ulaganja na temelju vizije, a ne javnih radova

Ulaganja na temelju vizije, a ne javnih radova

Teriju udjela inozemnog duga u prihodima od izvoza roba i usluga, Hrvatska je već jako dugo u skupini srednje zaduženih zemalja, gdje se tipična vrijednost pokazatelja kreće u intervalu od 132 do 220 posto, a potkraj 2007. godine je za Hrvatsku bila 179,2 posto. S tako visokim dugom Vlada se sve teže uspijeva zadužiti, što pokazuju i najnoviji problemi s kojima se suočava Ministarstvo financija u pokušaju da pronađe novac za refinanciranje inozemnih dugova koji stižu na naplatu u sljedeća dva kvartala. Ravnateljica Ekonomskog instituta misli da država treba izdatke za investicije zadržati pod kontrolom upravo zbog nepovoljnih uvjeta za zaduživanje na financijskom tržištu.

U sadašnjoj situaciji gospodarski se rast, dođuše, održava na razini od tri do četiri posto dobrim dijelom zahvaljujući javnim investicijskim projektima, pa se može pretpostaviti da bi on mogao pasti kad bi država od takvih projekata odustala. Ne vjerujem da bi se to moglo dogoditi, iz nekoliko razloga – prvo, zato jer se započeti projekt moraju dovršiti budući da njihovo zaustavljanje također košta, drugo zato što sukladno strateškim dokumentima možemo očekivati neke nove investicije poput onih u energetske objekte, željeznice i sl. No, nekog posebnog vala dodatnih javnih investicija ne bi trebalo biti, tim više što bi to značilo potrebu novog zaduživanja države na financijskom tržištu, za koju vremena neće biti povoljna – kaže Sandra Švaljek.

Za novi new deal Hrvatska nema financijske snage, međutim, zasad nema naznaka ni da će Vlada ozbiljnije smanjivati ulaganja. Ta bi se sredstva sada u trenutku suočenja s pogoršanjem ekonomskog stanja mogla efikasnije iskoristiti za ciljano poticanje dugoročnog rasta i jačanja domaćeg gospodarstva. Dosadašnje su državne investicije najvećim dijelom odlazile u infrastrukturu i to uglavnom cestovnu. Dobitnik je bio građevinski sektor i to uglavnom nekoliko velikih kompanija. Moguća promjena bila bi okretanje velikom broju manjih infrastrukturnih investicija na lokalnoj razini, primjerice u vodovodne sustave, koji su postali crna infrastrukturna točka u mnogim gradovima i mjestima. To bi donijelo poslove lokalnim zajednicama i omogućilo ravnomjerniji regionalni razvoj države. Naravno, kad se već mijenja strategija državnih investicija, može se ići i u drastičnije promjene. Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je objavila stajališta i zahtjeve Vladi kojima bi se ublažio prvi udar svjetske krize na domaće gospodarstvo. Jedan od zahtjeva je upravo da se državne investicije odmah preusmjere na one sektore i gospodarske subjekte koji u kratkom roku osiguravaju gospodarske učinke.

Hrvatskoj treba new deal, ali ne u vidu javnih radova, već ulaganja koja su rezultat jasne vizije, odnosno strategije razvoja. Prioritetnim smatram ulaganje u ljude i obrazovanje. U tom sklopu vidim i ulaganje u obrazovanje odraslih, jer su rezultati s jedne strane brzo vidljivi, a s druge neophodni za povećanje opće razine konkurentnosti, koja nam je velik problem. Najjednostavnija usporedba sa zemljama sličnih prirodnih i kulturnih bogatstava Hrvatskoj dovoljno govori o tome da su, primjerice, turizam i poljoprivreda sigurno područja sa snažnim ulagačkim potencijalom. Slavonija, Neretva i Ravni kotari imaju tisuće hektara neobrađene zemlje, s obiljem vode, dok mi uvozimo više od milijun tona hrane na godinu. Jedna Mallorca, veličine Istre, ima više turista na godinu nego cijela Hrvatska, jer im pruža niz sadržaja koji našem turizmu nedostaju – kaže Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave T-HT-a i član Izvršnog odbora HUP-a.

Originalni, američki new deal imao je dvije faze. Hrvatska je sada očigledno spremna za drugu fazu svog programa državnih investicija. Sve to, naravno, pod pretpostavkom da se financijska i ekonomska kriza neće produbiti i ugroziti planirane proračunske prihode, što je sve vjerojatnija perspektiva. Ne čudi stoga da voditelj ureda Svjetske banke i dalje preporuča Vladi smanjenje potrošnje kao najbolju strategiju u sadašnjoj situaciji.

Naše projekcije govore o usporavanju rasta u 2009. na 3,7 posto, a ne o recesiji, pa to zahtijeva drukčiji pristup. Uzimajući u obzir visoku razinu državne potrošnje (oko 49 posto BDP-a) te visoke potrebe za refinanciranjem u 2009. kombinirane sa slabijim mogućnostima i višim troškovima inozemnog zaduživanja, predlažemo smanjivanje državne potrošnje. To bi omogućilo Vladi da u srednjem roku smanji porezno opterećenje i ubrza razvoj utemeljen na rastu privatnog sektora – zaključuje Andras Horvai.