Velike tvrtke velikodušno prepuštaju proizvodnju organske hrane malima

Najveći svjetski sajam prehrane i prateće industrije pariški SIAL potvrdio je ono čega su naši mali i srednji proizvođači i te kako svjesni – trend je eko, zdrava, organska hrana. Sajam, doduše, ‘pokriva’ sve, od ekološki uzgojenih sirovina do konzervirane hrane, no među 9.300 izlagaca iz stotinjak zemalja, većina je izlagaca, posebno iz zemalja u razvoju, ali i našega susjedstva, na sajmu izložila upravo svoje ekoproizvode. Čak je i dio jednog od nepreglednih paviljona nazvan Nutrition village.

Od velikih hrvatskih tvrtki na sajmu su izlagale samo dvije, među kupcima već etablirani Jana i Kraš. Pod zajedničkom kapom nastupalo je ostalih devet, uglavnom malih, obiteljskih gospodarstava: Trenton, Đanić, Stella Croatica, Kralj Bar-Vil, Udruga Plavac mali, Adriatic Foods, Arbacommerce, Lustra i SMS, koje su nudile svoje ekomaslinovo i bučino ulje, ribe i riblje proizvode, masline, domaća pića, med…

Organska je hrana bila nit vodilja svih izlagaca, sirovina, posebnog načina proizvodnje i relativno kratkih rokova uporabivosti izrađuju u ograničenim serijama. Zbog toga proizvodi izrađeni od organski uzgojenih sirovina zasad nisu zastupljeni u Kraševoj proizvodnji. Takve na tržištu nude uglavnom manji, specijalizirani proizvođači.

U Agrokoru kažu da njihovo Belje ima registiranu ekološku proizvodnju na oko tisuću hektara u Parku prirode Kopački rit. Imaju certificirani Global Gap sustav kontrole i kvalitete koji obvezuje na stalna testiranja u neovisnim inozemnim laboratorijima, što potrošačima jamči vrhunsku kvalitetu i sigurnost proizvoda uz kontroliranu i stručnu primjenu zaštitnih sredstava. Primjer je stočarske proizvodnje, blizak ekouzgoju, njihov sustav Krava-tele, gdje su krave izdržljivih pasmina cijele godine na otvorenim pašnjacima, no ta se junetina, kažu, zasad posebno ne deklarira.

Takav je sustav (s pasminom charolais) PPK Valpovo pokrenuo još sredinom 2005. godine, gdje na 30 do 50 krava dolazi jedan blik za oplodnju, a kravlje mljeko služi isključivo za telad.

U Podravki u asortimanu nemaju proizvode iz ekološke proizvodnje. No, zbog povećanja ekološke i zdravstvene svijesti potrošača, u ovoj tvrtki smatraju da će ekološka proizvodnja dobiti više prostora u budućnosti.

No ipak se nameće zaključak da su takve proizvode izlagali samo manji i srednji poduzetnici. Znači li to da je ekoproizvodnja rezervirana samo za njih i da nitko od velikih nema interesa (ili mogućnosti) proizvoditi eko na veliko?

Iako se Kraš predstavio u Parizu, u ovoj tvrtki drže da je proizvodnja te vrste proizvoda teško usklađiva s industrijskom proizvodnjom velikog obujma kakva je kod njih. Razlog su tome specifični proizvodi koji se zbog ograničene ponude takav se uzgoj zasad odvija na 71 hektaru, a u njihovoj prehrani nema koncentrata i mekinja, nego isključivo djetelinske smjese, s unaprijed pripremljenim sijenom za zimu. Na taj način telad s nekih 35 kilograma za šest mjeseci teži do 300 kilograma, a meso je iznimno kvalitetno, s minimumom loja.

Kao što kaže Katica Sigler, voditeljica ovog projekta u Valpovu, to je zahvaljujući i poticajima jedna od isplativijih proizvodnji, a nije ni skupa s obzirom na to da se mora uložiti samo u nadstrešnicu i sustav dovoda vode. Inače, u PPK Valpovu su još 2002. godine počeli s ekološkom proizvodnjom pšenice (koju su neko vrijeme prodavali Mavroviću) i sjemenskoga graška. Usto, proizvode i lucernu, a za potrebe vlastite stočarske proizvodnje uzgajaju djetelinsku smjesu. Ukupna je površina ekološkog ratarstva 168 hektara, što je, kao što kaže tehnolog Nenad Zagorščak, za nekoliko hektara manje nego prije. No, već bi iduće godine mogli povećati površinu ostvari li se njihov projekt povećanja ekološke stočarske proizvodnje na 200 krava. Tada će samo za njih biti potrebno oko 200 hektara površine. Za razliku od stočarske, pa i ratarške ekološke proizvodnje, u toj su tvrtki ove godine morali odustati od ekološke proizvodnje jabuka na 25 hektara i višanja na deset hektara. Pokrenuli su je 2003. godine, a voditelj plantaže Željko Šutalo kaže da tržište nije prepoznalo takav način proizvodnje. Iako sada voće obrađuju na konvencionalan način, to nije i končni kraj tog projekta.

Križevački je Mlinar već prije četiri godine svojim kupcima ponudio prve domaće certificirane ekološke pekarske proizvode. Trenutačno u ponudi ima ekopšeni kruh i ekoraženi mišani kruh, no njihov je udjel vrlo mali u prodaji tvrtke. Proizvode ih na 260 hektara od ekoloških sirovina, dobivenih uzgojem na strogo kontroliranim, vlastitim poljoprivrednim površinama, sa mljevenim i proizvedenim odvojeno od konvencionalne proizvodnje.

U Podravki, pak, kažu da trenutačno u asortimanu nemaju proizvode iz ekološke proizvodnje. No, zbog povećanja ekološke i zdravstvene svijesti potrošača, u ovoj tvrtki smatraju da će ekološka proizvodnja dobiti više prostora u budućnosti. S obzirom na to da je u proteklih nekoliko godina tržište organske hrane u velikom porastu, u tvrtki su nam rekli da razmatraju mogućnost uvođenja tih vrsta proizvoda.

U Konzumu kažu da su se svjetski trendovi potražnje za ekoproizvodima već preslikali u Hrvatsku, ali je nužno stvoriti minimalne preduvjeti u proizvodnji da bi se osigurala visoka kvaliteta i količina proizvoda te kontinuitet proizvodnje. Da to nije jednostavno pokazuje i podatak da je u Uniji udjel ekoproizvodnje u ukupnoj samo 1,5 posto.

Potvrđuju to i mali proizvođači koji se isključivo bave ekoproizvodnjom. Nekadašnji boksacki prvak Željko Mavrović i vjerojatno najpoznatiji ekopoljoprivrednik kaže da su pravila u EU jasna, ne može se netko tek dijelom baviti ekopoljoprivredom, ili proizvodi 100 posto ekološki ili ništa. Kaže da je u Italiji već oko 1,3 milijuna hektara certificiranog ekozemljista, u Njemačkoj je oko osam posto svih površina s tim certifikatom. Velike tvrtke uglavnom testiraju je li isplativo proizvoditi eko, no rezultati su mjereni prinosom zasad loši, tvrdi. On sam je prije sedam godina zasijao prve brazde žitarica na 100 hektara, danas sadi na čak 400, a s prvom je farmom praščića zakoračio i u ekoratarstvo. Upravo je naručio i prvo krdgo goveda. Kaže da ekotrend sve više traže i domaći kupci, pa njegovi pekarski proizvodi (u suradnji s Klarom, Konzumom…) pokrivaju tri četvrtine Hrvatske. Kada bi bilo više sluha domaćih hotelijera da svojim gostima ponude domaću organsku hranu umjesto industrijske uvozne, domaći bi proizvođači sigurno zadovoljili potražnju. No većina si hotela, zbog više cijene, takvu hranu ne može priuštiti. No i bez turističke potražnje Mavrovićevog gospodarstvo zapošljava 120 ljudi i na godinu okreće 40-ak milijuna kuna. Pitanje je vremena kad će prerasti u srednje veliku tvrtku. Zasad ne razmišlja o izvozu, jer i u Hrvatskoj ima dovoljno posla.

Damir Ivanović, vlasnik daruvarskega gospodarstva, kaže da trenutačno u Hrvatskoj nema dovoljno sirovine za ozbiljniju preradu ekoproizvoda u koju bi se uključili veliki preradivači. Primarna je proizvodnja sitna, rascjepkana, potrebno je mnogo ručnog rada, zbog čega misli da zasad u ekoproizvodnji mali proizvođači i obiteljska gospodarstva imaju prednost. S dva hektara voćnjaka i šest tisuća sadnica jabuka na godinu proizvede 250 tisuća litara jabučnog octa, oko 45 tisuća litara jabučnog soka i nekoliko tisuća litara jabučnog vina (cidera). Vlastitu robnu marku jabučnog octa prodaje uglavnom u velikim trgovinama, no većinu proizvodnje prodaje (dijelom i u inozemstvu) putem ‘ekotvrke’ Encian. Takvi se proizvodi sve više traže, što potvrđuje i širenje prodajnih mjesta, gotovo svi prodajni lanci imaju posebno odvojenu prodajnu grupu takvih proizvoda, misli Ivanović. Da je ekoproizvodnja jedina niša s kojom naša poljoprivreda uopće može konkurirati, potvrđuju i svi naši ovogodišnji izlagaci na pariškome sajmu.