Home / Tvrtke i tržišta / Doigravanje

Doigravanje

Dr. Velimir Srića, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, misli da se vođa rada i stvara. Tko nije oblikovan kao lider, bilo da je te osobine naslijedio, bilo da ih je razvio u povoljnom okruženju, neće biti uspješan vođa. – Kada je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Lou Gerstner došao na čelo posnulog IBM-a, mnogi su se pitali kako to da prvi čovek najveće svjetske kompjutorske tvrtke nije vođeći stručnjak za računala. U svojem govoru on je suradnicima rekao da ništa ne zna o kompjutorima, ali to nije problem, jer oni su najveći stručnjaci za tehnologiju. Njegov posao bit će da ih poveže u novom smjeru, nauči ih poslovnoj strategiji, tržištu, boljem timskom radu, boljoj organizaciji. Dodao je da tvrtka nije u nevolji zbog toga što ne zna proizvoditi kompjutere, nego je u krizi jer je izgubila viziju, motivaciju, ima lošu organizacijsku kulturu i nedovoljno postuje svoje kupce – objašnjava Srića.

Profesorica Fikreta Bahtijarević-Šiber sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, autorica brojnih knjiga o menadžmentu i ljudskim potencijalima, misli da autoritativan menadžer s jakom potrebom za moći, dominacijom i kontrolom drugih stvara nesigurnost i strah. On je ljudima stalno za petama, petlja se u njihov posao, traži da mu se povlađuje i da se bespogovorno prihvaćaju njegove ideje i mišljenje. Ne podnosi oponiranje i drugačije mišljenje, što, misli ona, nužno vodi stagnaciji. Pritom autoritarnost obično prati tiranski odnos prema podređenima, a logična je posljedica djelovanja takva tipa menadžera blokiranje potencijala drugih, fluktuacija najsobobnijih, negativni stavovi prema radu i poduzeću, pasivnost, apatija te nužno loši poslovni rezultati i stagnacija poduzeća. Rijetki su primjeri autokratskog tipa vođenja koji donose uspjeh.

Za uspjeh timski rad ključna je sposobnost menadžera koji zna što i koliko može tražiti i dobiti od suradnika. Za menadžerov uspjeh veoma je važno prepoznavanje sposobnosti suradnika, pa će tako menadžer biti više ili manje uspješan ovisno o izboru suradnika.

Pomoćnik generalnog direktora Dalekovoda Damir Skansi kaže da je svaki menadžer ili vođa onoliko dobar koliko mu je dobar tim, odnosno najslabija karika u tom timu.

  • Vjerujem u to da šef vrijedi koliko vrijede njegovi suradnici, pa bitajte. Ima ljudi koji uporno biraju slabije suradnike ne želeći pokazati neke svoje nedostatke. Mnogo je efikasnije ako menadžer izabere tim koji nije lošiji od njega. Menadžer mora sve svoje suradnike veoma dobro poznavati: kakav im je profil, karakter, njihovu naobrazbu, podrijetlo i slično. U svakom slučaju, treba se svakom pojedinačno prilagoditi. Treba postaviti visoke ciljeve i suradnicima i samome sebi. Ako se letvicu ne postavi visoko, ne može se postići najbolji rezultat. Blanka Vlašić nikad ne bi skočila 205 centimentara da nije pokušala skakati na 210 – kaže Skansi.

Dragan Marčinko, bivši izvršni direktor Agrokor, a novoinovani direktor PIK Vrbovac, tvrdi da su u interakciji menadžera i suradnika, uz točne procjene nečijih sposobnosti, na sljedećem mjestu po važnosti precizni ciljevi.

  • Čovjek kojem se daje zadatak mora znati što je svrha zadatka i koja je njegova uloga jer se bez preciznih informacija vrlo teško možemo postići rezultat – kaže Marčinko.

Suvremeni poslovni uvjeti i promjene u okruženju od svakog menadžera zahtijevaju da istodobno bude i uspješan vođa, a osobito se karakteristike i sposobnost vođe očekuju na razini vrhunskog menadžmenta. Upravljački problemi tvrtki postaju sve složeniji, a pitanje je imaju li hrvatski menadžeri, osim znanja, i viziju poslovne budućnosti. Sve više stručnjaka misli da uz znanje upravo crte osobnosti razlikuju lidere od sljedbenika, uspješne od neuspješnih menadžera.

Profesor Marijan Cingula sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta na kojem predaje na Katedri za organizaciju i menadžment tvrdi da u Hrvatskoj ima poslovnih ljudi s veoma razvijenim osjećajem za viziju i strateško planiranje. To su, prema njegovu mišljenju, menadžeri koji su pojedine hrvatske tvrtke razvili do respektabilnih granica i iznenađujuće su se uklopili u svjetsko tržište, sposobni su funkcionirati na njemu.

  • Oni koji su imali viziju poslovanja izvan lokalnog tržišta, to su postigli i danas su sposobni pratiti suvremene trendove, predvidjeti događaje i prilagoditi se njima. Pogledaju li se primjeri nekih naših uspješnih poduzeća koja su se razvijala vrlo intenzivno posljednjih dvadesetak godina, ne može se osporiti stvaralačka vizija njihovim menadžerima, još pogotovo ako su vlasnički dominantni u njima. To su sto posto ljudi koji imaju viziju i znaju je realizirati – kaže Cingula.

Predsjednik Uprave Raiffeisen Consultinga Dražen Nikolić iz svojih iskustava zaključuje da su menadžeri vizionari u Hrvatskoj pozitivna iznimka.

  • Vizionari su oni koji su, držeći se osnovnog biznisa, pokušali postati uspješni izvoznici i u tome su uspjeli, kompanije s regionalnom perspektivom rasta te one koje su u uspješnom spajanju i preuzimanju stekle veću pregovaračku moć ili iskoračile na nova tržišta – zaključuje Nikolić.