Hrvatski rizici

Novi tarifni paket Ured za van 5000 predstavlja integrirano rješenje za svakodnevnu mobilnu komunikaciju vaše tvrtke koje potpuno objedinjuje govorne i podatkovne usluge. S jednim ugovorom, do 23 priključaka, cjelokupni novčani iznos ovog tarifnog paketa vi i vaši zaposlenici koristite za razgovore i bežični internet i to u bilo kojem omjeru, a sve troškove plaćate jednim, zajedničkim računom. Obavite posao brzo i jednostavno i kada niste u uredu – opremite se atraktivnim mobitelima te USB stickovima za bežični internet!

Urednost plaćanja među poduzećima u Hrvatskoj uvijek je bila dobar indikator uspješnosti poslovanja. Stoga se pogoršanje uvjeta poslovanja u 2008. već počelo osjećati: u kolovozu je iznos nepodmirenih potraživanja bio čak 44 posto veći nego godinu prije, pokazuju Finini podaci. Sa sve duljim rokovima plaćanja i porastom iznosa nenaplaćenih potraživanja naplata će postati najveća briga mnogih poduzeća.

Mnoge su tvrtke svoj uspjeh zasnovale na investicijskom valu koji su generirali država i privatni investitori. Suočene s mogućnošću višemjesečnog usporavanja i pogoršanja uvjeta poslovanja, mnoge će kompanije sada odgoditi ili otkazati planirane investicije. Čak se i iz Vladinih krugova prvi put čuju naznake troškovne osjetljivosti poput, primjerice, revizije ugovora za gradnju zagrebačke zračne luke.

Jedna od žrtava štednje veoma je često širenje na nova tržišta, bilo organskim rastom bilo akvizicijama. Val hrvatskih investicija u regiju već je usporen, a mogao bi se i potpuno zastaviti. Tvrtke koje su u dobrom organizacijskom stanju, s dobrim kadrom, jasnom strategijom i dobrom financijskom situacijom mogu veoma povoljno krenuti u internacionalizaciju poslovanja. Ako to ne naprave hrvatske tvrtke, spremne su slovenske, austrijske… – kaže Vladimir Preveden.

Od situacije u kojoj je kapital bio lako dostupan i jeftin svijet se našao u stanju neizvjesnosti u vezi s budućom dostupnošću financijskih sredstava i uvjeta za dobivanje kredita. Financijska će kriza biti prava prijetnja poduzećima koja su se prekomjerno zadužila, pa im manji novčani tok neće biti dovoljan za servisiranje duga, a izvori za refinanciranje obveza ostat će im nedostupni. Takvima će sadašnja kriza biti stvarna i velika opasnost – smatra Željko Perić.

Prepoznavanje krize i njenih mogućih posljedica samo je prvi korak. Mnogo je važnija reakcija, koja bi trebala biti pravodobna i dovoljna da kompanija preživi krizu i stvori uvjete za iskorištavanje ekonomskog oporavka kada do njega dođe. Vrlo često domaće kompanije potraju moguće smanjenje investicija u velike i kompleksne infrastrukturne projekte, što mogu izazvati opća kreditna kriza i inflacija, kao i smanjena likvidnost na obje strane: i na strani dobavljača i na strani kupaca.

‘Stoga, glavni rizik poslovanja koji je nastao u 2008. proizašao je iz financijske krize i ekonomskog usporavanja, zbog čega će nekim našim kupcima postati teže osigurati financiranje na domaćim i inozemnim tržištima, što će za posljedicu imati odgađanje ili moguće otkazivanje projekata. Za pojedine projekte za koje je ranije bio potreban equity ratio – pokazatelj ukupnih obveza u odnosu na vlasnički kapital – od 10 posto, sada je potrebno 30 posto ili više, što također pridonosi usporavanju investicija – objašnjava Uwe Gregorius, predsjednik Uprave Siemensa.

Siemens će na te rizike odgovoriti optimizacijom strukture troškova, a tamo gdje će to biti moguće kompanija će pomoći svojim kupcima u realizaciji financiranja u bankama ili venture capital kompanijama. Član Uprave Medike Jasminko Herceg kao glavni rizik za poslovanje navodi nelikvidnost i to kao specifičan rizik vredno-gerijske djelatnosti koji mnogo više utječe na poslovanje Medike od globalnih rizika.

‘Rizicima se upravlja promjenom strukture vlastitog zaduživanja i prenošenjem dijela rizika na sudionike u lancu opskrbe’, kaže Herceg.

Globalni rizici uvijek se čine daljima i manje opasnim od onih koji prijeti na domaćem tržištu, međutim, da se percepcija može brzo promijeniti pokazuje i najnovija svjetska financijska kriza. Koliko će nacionalni odnosno svjetski rizici biti važni za pojedinu kompaniju ovisi i o sektoru u kojem posluje.

‘Sigurno je svjetska financijska kriza jedna od većih prijetnji poslovanja, ali teško je tvrditi da je i najveća. S obzirom na to da je hrvatsko gospodarstvo uglavnom orijentirano na unutarnju potrošnju, ne znači da će svjetska financijska kriza imati identičan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. U nekim će se segmentima smanjiti potrošnja, što bi u idealnom slučaju moglo i pozitivno utjecati na deficit platne bilance s inozemstvom jer će se uvoziti manje robe’, kaže Branko Žibret, potpredsjednik A. T. Kearneyja i voditelj aktivnosti za Hrvatsku. Dodaje da će ipak svi naši glavni industrijski sektori biti jako podložni utjecaju svjetske krize pa će turizmu, metaloperađivačkoj industriji, građevinskoj industriji, maloprodaji i prehrambenoj industriji iduće godine biti izazov održavanje prihoda na ovogodišnjoj razini.

Neki stručnjaci, poput Guste Santinija, očekuju da će rast 2009. biti ispod 2,5 posto, ako ga uopće bude na inflaciju u Hrvatskoj, koja je u rujnu bila 6,4 posto nakon srpanjskih 8,4 posto na godišnjoj razini. Inflacija, međutim, nije nestala jer su njeni uzroci samo dijelom bili uvezeni sa svjetskog tržišta nafte, hrane i sirovina. Poslovanje u uvjetima visokih cijena zahtijeva od menadžmenta posebnu strategiju i izrazitu fleksibilnost.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju može se očekivati u sljedećih nekoliko godina. Budući se problemi poput sporosti potrebnih reformi i prepreka slovenske diplomacije nastavili gomilati, strana i domaća investicijska i poslovna javnost mogle bi izgubiti vjeru u skor ulazak. To bi pak negativno utjecalo na strana ulaganja i rejting Hrvatske. S druge strane ulazak u EU znači tržišni šok za mnoge tvrtke koje se nisu pripremile za europsku konkurenciju.

Stabilnost tečaja zasad je neupitna, među ostalim i zbog rekordnih deviznih rezervi HNB-a. Međutim, ne treba podcijeniti scenarij deprecijacije kune, koji su čak i stručnjaci HNB-a proglasili najvećom teoretskom opasnošću za financijsku stabilnost zemlje. Već i sadašnje blage fluktuacije tečaja, odnosno aprecijacija kune u odnosu na euro, pogoršavale su poziciju nekih poduzeća, posebno izvoznih.

Korupcija, birokratiziranost, sporost, porezna opterećenost… problemi su s kojima se svi oni koji posluju s državnom upravom susreću već godinama. Uvijek može biti gore, pa zato poduzetnici moraju pažljivo pratiti događanja na svim razinama administracije. Posebno je to važno za tvrtke koje posluju s državom.

Smanjivanje potražnje, nelikvidnost, kreditna kriza i sigurnost energetske opskrbe. Te smo rizike identificirali i razrađujemo strategije kako im se oduprijeti i u tom teškom vremenu preživjeti’, kaže predsjednik Uprave Petrokemije Boris Mesarić.

U turističkoj branši također prate rizike koji postoje na inozemnim tržištima, odakle dolazi veliki dio hrvatskoga turističkoga kolača. U adriatica.netu navode da postoje brojni faktori koje je nemoguće predvidjeti, a koji elementarno utječu na turizam: sigurnost u svijetu, vremenske (ne)prilike, globalna financijska situacija i sl.

Budući da se turizam u većini slučajeva još uvijek svrstava u svojevrsnu kategoriju luksusa, pretpostavka je da se ljudi u slučajevima krize najprije odriču luksuza. Ipak, moramo istaknuti da se bez obzira na sveopću krizu, smanjenje trenda putovanja, barem kada je o trenutačnim rezultatima naše kompanije riječ, još uvijek ne događa’, stoji u odgovoru adriatica.net-a.

Od turizma živi i niz drugih sektora koji pozorno prate rizike s kojima se suočavaju turistička tržišta. Tako u Vipnetu objašnjavaju da će telekomunikacijska industrija sigurno pratiti trendove u svjetskom turizmu, gdje će možebitni pad noćenja turista u stranim zemljama utjecati na prihode od međunarodnih poziva i roaminga.

U svojoj su analizi globalnih rizika stručnjaci Svjetskoga ekonomskog foruma detaljnije analizirali četiri rizika s kojima se susreću ekonomije Zapadne i Istočne Europe te središnje Azije: ekonomsko usporavanje, sigurnost opskrbe energijom, demografske promjene i nedostatak stručnih kadrova. Financijska kriza već u velikoj mjeri utječe na realnu ekonomiju i rizik izbijanja duboke i duge recesije raste.

Kako upravljati rizicima? Priprema za rizike koji prijete budućem poslovanju glavna je strategija borbe protiv mogućih teškoća i problema. Potrebno je imati viziju i strategiju za uvođenje promjena te razviti krizne scenarije. Organizacija mora znati kuda kreće i koji joj je cilj na tom putu. Nužna je široka i stalna komunikacija o viziji procesa uvođenja promjena, kaže Branko Žibret iz AT Kearneyja.

Većina kompanija kao svoj program upravljanja rizicima navodi upravo identificiranje mogućih opasnosti i pripremu strategija za različite scenarije razvoja događaja. U adriaticu.netu strategija upravljanja rizicima temelji se na analizi globalnih i lokalnih situacija te određivanja ciljeva i metoda djelovanja prema svakoj od njih. U Vipnetu također propisi i procesi korporativnog upravljanja uključuju i planiranje rizicima te scenarije i strategije kako se prema njima odnosi.

I sadašnja svjetska financijska kriza i ekonomsko usporavanje rizici su na koje su kompanije u teoriji trebale biti pripremljene. Međutim, glavno obilježje krize je da je neočekivana. Zbog toga je, smatraju poslovni konzultanti, jedina prava priprema za moguće rizike sređivanje tvrtke u dobrim vremenima kako bi mogla izdržati razdoblja lošijih uvjeta poslovanja.

‘Da svijet ide u ozbiljnu krizu bilo je jasno još prije godinu dana. Međutim, mnogi to nisu željeli shvatiti i ponašali su se neracionalno. Na identifikaciju i upravljanje rizicima trebalo je misliti tada. Sada bih, zato, svima savjetovao optimiziranje troškova i reduciranje ulaganja, kao i posvećivanje velike pozornosti upravljanju obrtnim kapitalom. Kompanije koje imaju dosta gotovine i jaku tržišnu poziciju u ovim vremenima mogu potražiti poneku dobru akviziciju po pristupačnoj valuaciji’, smatra Željko Perić, direktor konzultantske tvrtke Caper.

U Siemensu tvrde da su upravo zbog dosadašnje poslovne politike otporniji na ekonomsko usporavanje u usporedbi s drugim kompanijama, iako nisu imuni na njega. Jedan od razloga je što 70 posto portfelja kompanije čine proizvodi s dugim ciklusom investicija i ciklusima održavanja. Drugi je što su program smanjenja troškova tzv. SG&A pokrenuli još prošle godine. Tako rani početak primjene programa smanjenja troškova radi povećanja konkurentnosti daje im, kažu u kompaniji, prednost u odnosu na konkurenciju jer su njime troškovi kompanije već tada pripremljeni za ekonomsko usporavanje.

Izvršni direktor zagrebačkog ureda konzultantske kuće Roland Berger Vladimir Preveden također smatra da menadžeri trebaju, kao najvažniju mjeru upravljanja rizicima, svoje tvrtke dovesti do optimalne organizacijske i troškovne efikasnosti.

‘Trebaju se fokusirati na inovacije te na ključne kupce da bi osigurali prihode u teškom tržišnom okruženju. Važno je naglasiti da tvrtke koje već sada loše stoje (slaba financijska baza, nedovoljno inovativni proizvodi, neefikasni procesi te nejasna strategija) vjerojatno neće preživjeti krizu. Tvrtke koje se na vrijeme pripreme iz krize će izaći kao pobjednici jer su uredile tvrtku kako treba te će val rasta nakon krize najbolje iskoristiti’, kaže Vladimir Preveden.

Sređivanje stvari u kući je rješavanje unutarnjih rizika, ali menadžeri hrvatskih tvrtki i dalje će se morati pripremati za egzogene rizike na koje nemaju utjecaja, bez obzira je li riječ o globalnim, nacionalnim ili sektorskim rizicima. Savjeti koji vrijede za kompanije u velikoj se mjeri mogu primijeniti i na državnoj razini. Politički, ekonomski i komercijalni rizik Hrvatske je prema ocjeni Dun&Bradstreeta relativno nizak u usporedbi sa zemljama u okruženju: s ocjenom DB3c Hrvatska je bolja od Bugarske i Rumunjske, koje su već članice Europske unije. No pravosudna, birokratska neefikasnost i korupcija i dalje ostaju neriješeni problemi. Kriza s kojom se sada suočava mogla bi biti dobar motivator da se takvi višegodišnji problemi riješe. Iako u D&B očekuju da Hrvatska neće imati problema s osiguravanjem dovoljnog priljeva kapitala za pokrivanje deficit platne bilance i servisiranje vanjskog duga, globalna financijska kriza vjerojatno će rezultirati slabijim rastom izvoza, nižim prihodima od turizma i manjim stranim ulaganjima i kreditima.

‘Sve to znači da će se ekonomski rast usporiti više od očekivanja i negativno se odraziti na kreditni rizik’, zaključuju u Dun&Bradstreetu.

Oprez i pritajivanje instinktivne su reakcije svake kompanije suočene s krizom i negativnim perspektivama. Međutim, ako se dobro identificiraju rizici koji prijete kompaniji, mnogi od njih mogu se pokazati kao prilike. Zbog toga bi sadašnja kriza i ekonomsko usporavanje, koje će se gotovo sigurno dogoditi, trebali biti izazovi kompanijama i Vladi da provedu reforme tamo gdje to mogu: u svom dvorištu.