MERKUR – kvaliteta osigurava uspjeh!

Na pitanje kako se dogodila tako nagla promjena u stavovima i zašto je odlučio prihvatiti se uloge menadžera u Gastro Grupi, Munjiza odgovara da mu je to velik izazov.

• Ne bojim se ići onamo gdje ima problema, u takvom okruženju najbolje funkcioniram – kaže Munjiza, čiji je recept uspjeha ‘riskirajte i idite onamo kamo drugi ne žele ići’.

A takvo okruženje, prepuno stresnih situacija, pratilo ga je od malih nogu. Život u Donjoj Dubravi, gdje su se batine dijelile češće nego bomboni, sigurno nije bio jednostavan, pogotovo ne onomu tko je odlučio umjesto ulici okrenuti se knjizi. I da stvar bude gora, od svih srednjih škola upisati upravo MIOC.

Prvo menadžersko iskustvo, reći će danas, stekao je još kao dječak. Doći do kioska i kupiti strip, a usput ne ostati bez novca, u zagrebačkoj Dubravi bio je pothvat koji je zahtijevao posebne menadžerske vještine.

Unatoč okolini u kojoj obrazovanje baš nije bilo na cijeni, Munjiza je upisao Ekonomski fakultet i stekao diplomu na smjeru tržišnih komunikacija. Umjesto da se nakon završetka studija zaposli u nekoj tvrtki kao pripravnik, po novno je odlučio povući potez koji njegova okolina, osobito roditelji, nisu očekivali. Odlučio je otići ‘preko grane’.

• Nisam želio živjeti u socijalizmu, živciralo me to da se moram učlaniti u Savez komunista, da po traperice moram ići u Trst – objašnjava Munjiza zašto je u ‘peglici’ i s dvije tisuće maraka u džepu odlučio otići iz zemlje. Sa sinom Dragutina Drka, danas vlasnika Vindije, tako se 1989. zaputio u zemlju u kojoj je tada bilo najjednostavnije doći do radne dozvole, u Italiju.

U Milanu se bavio svim i svačim, od manekenstva do ‘bauštele’, a u Italiji je upoznao i Emila Tedeschija, zahvaljujući čemu će se 1991., nakon povratka u Hrvatsku, zaposliti u Atlantic grupi. Počeo je kao prodavač, zatim je napredovao do pomoćnika direktora Prodaje za nacionalne stave, preko regionalnog direktora za Zagreb do prodajnog direktora i, naposljetku, potpredsjednika Uprave. Unatoč tomu što se s Tedeschijem poznavao niz godina i što su čak povezani kumstvom, razlišili su se nakon što je Munjiza 11 godina proveo u Atlanticu. Zašto je smijenjen, nikad nije potpuno razjašnjeno, no nesuglasice, navodno, on i Tedeschi nikad nisu posve riješili, iako i dalje komuniciraju.

Bilo kako bilo, Munjiza se vrlo brzo snašao. Na poziv Ante Todorića 2002. je godine došao na čelo Konzuma, u vrijeme kad u najvećem maloprodajnom lancu baš i nisu cvjetale ruže. U četiri godine, koliko je bio na tvrtkinu čelu, iza sebe je ostavio impresivne rezultate. Iako oni, naravno, nisu samo njegova zasluga, mora se priznati da je 2002. Konzum imao 100 milijuna kuna minusa, a četiri godine poslije 250 milijuna kuna dobiti i da je pod njegovom palicom prihod rastao dvoznamenkastim stopama.

Upravo zbog tih rezultata njegova smjena s mjesta predsjednika Uprave izazvala je prilično iznenađenje. Kao i kad je riječ o odlasku iz Atlantica, ni u tom slučaju nije potpuno jasno zašto ga je Todorić iznenada smijenio. To što Todorić s objavom te odluke nije pričekao ni toliko da Munjiza otvori novi supermarket, kao što je bilo najavljeno u pozivu za novinare, još je više raspirilo maštu i potaknulo nagađanja o razlozima otkaza. A onda je Munjiza sasvim neočekivano otvorio dušu i za hrvatski uskuk rekao i više nego što je trebao. Kad već na pitanje nije diplomatski odgovorio, primjerice da se s Todorićem nije slagao o strategiji, da su se razlišili u mišljenjima ili sličnu floskulu, očekivalo se bar da objasni što je on konkretno želio, a što je zahtijevao Todorić. No umjesto otkrivanja poslovnih razloga razlaza popljuvao je glazbeni ukus Todorićevih rekavši da je morao slušati Škoru i Thompsona iako su njegov izbor heavy metal i new age glazba.

Upravo se zbog takvih i sličnih neopreznih istupa, u kojima kaže više nego što bi trebao, u poslovnim krugovima o Munjizi mogu čuti potpuno oprečna mišljenja. Nemali broj ljudi hvali ga govoreći da je profesionalan, etičan, pouzdan, točan i da ima sve atribute pravog menadžera, ali isto tako nije malo onih kojima se na ovaj ili onaj način zamjerio. Doduše, rijetko će mu tko u stručnom smislu nešto prigovoriti, možda da mu nedostaje malo više iskustva izvan trgovine, u realnom sektoru. S druge strane stječe dojam da mnogima ne leže njegov način komunikacije i karakterne osobine.

Ipak, mnogi ga smatraju profesionalcem koji je izradio zavidnu karijeru.

• Munjiza je jedan od rijetkih menadžera koji je uistinu predan poslu. Nijednom u dvije godine, koliko nas savjetuje, nisam primijetio da govori što želim čuti, nego hrabro i dosljedno iznosi mišljenje, ma koliko to katkad bilo teško prihvatiti – rekao je o Munjizi Ivan Topić, vlasnik Tim Kabela, dodavši da im je mnogo pomogao u tranziciji iz obiteljske tvrtke u pravu profesionalnu organizaciju.

Da je Munjiza često bez dlake na jeziku, mnogi su osjetili na svojoj koži, a da je prilično blago-glagoljiv, može se zaključiti već nakon prvog razgovora s njim. Bez imalo ograda navest će da su uz lobiranje, ulaganje u znanje stranih jezika i dodatno obrazovanje za njegov uspjeh zaslužni i igranje nogometa s Antom Todorićem, ulaganje u statusne simbole kao što su sat od 10 tisuća eura ili Brionijska odjela. A na pitanje što mu je najveća mana, bez imalo ustručavanja odgovorit će da je svojeglav i narcisoidan. Doduše, dodat će pritom retoričko pitanje: ‘Koji to menadžer nije pomalo narcisoidan i ponosan na svoje uspjehe?’ Kad je pak riječ o vrlinama, kaže da je tvrdoglav, usmjeren na cilj i da ima pozitivan stav prema svakomu.

Iznadprosječna želja za uspjehom i upornost koju je pokazao, sudeći prema njegovoj biografiji, do sada su mu se itekako isplatile. Uspio je prilično dobro kapitalizirati znanje i iskustvo stečeno u radu u Konzumu i Atlanticu, pa je tako vrlo brzo skupio niz kompanija kojima je pružao konzultantske usluge. Generaltourist, Profil i Megatrend samo su neke od njih.

Iako će dio tih poslova nastaviti raditi i nakon što preuzme funkciju u Gastro Grupi, najavljuje da će se potpuno posvetiti novom izazovu. Dolazak na čelo te tvrtke u trenutku kad su tri članice prešle u Agrokoro okrilje i kad se najavljuje pad potrošnje, itekako je velik izazov. Osim toga, neće mu biti lako ni usuglasiti želje svih 30-ak vlasnika tvrtki okupljenih u toj grupaciji. No Munjiza je, kao i obično, samouvjeran i kaže da mu sve to neće biti problem. Pa čak ni to što će ubuduće umjesto želja jednog morati poštovati želje više vlasnika.

• Kao konzultant svaki sam dan radio s tri-četiri vlasnika. To mi nije nikakav problem. Znam kako postići kompromis. Ja ne želim vlast – kaže Munjiza, dodavši da mu je prioritet uvjeriti članice grupacije da im je dobro u Gastro Grupi, odraditi pregovore s dobavljačima za ovu godinu, okupiti oko sebe dobar tim i izvesti Gastro Grupu u regiju. Vlasnički odnosi i kapitalno pozevanje nisu mu prioritet.