Home / Lifestyle i trend / Lik i djelo

Lik i djelo

U Svetom Križu Začretju kažu da ne pamte party kakav se tamo zbio prošloga petka. Uz samu autocestu Zagreb-Krapina, na njezinom 39. kilometru, te noći laseri su parali nebo, a Ana Rucner žice svoga violončela. Stotinjak uzvanika, poznatih i onih koji bi to silno željeli postati, uza švedski su stol slavili otvorenje najvećeg outlet centra u Hrvatskoj Roses Fashion.

Sedamdesetak prodavaonica u kojima će poznati brendovi ići ‘ispod cijene’ i iznimna arhitektura ovoga zagorskoga grada mode pozornost javnosti privukli su posve opravdano.

No, za prvu glavobolju i otrežnjenje nije trebalo čekati čak niti do jutra. Još u samoj slavljeničkoj noći dio gostiju požalio se na blato oko centra, na građevinske strojeve i radnike koji se po njemu još vrzmaju. Kupci koji su u subotu ujutro tamo nahrupili kritikama su dodali i onu da je od 70 otvoreno samo deset prodavaonica, iako to uistinu i jest bilo najavljen, ali neraspoloženje je ipak raslo iz sata u sat. Kada su u Roses nešto poslije došli i novinari katastrofa je bila neizbježna. Službeno se dogodila u poslijepodnevnim satima, kad su u Sveti Križ banuli inspektori. Centar je privremeno zatvoren zbog neispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta dijela dućana.

A onda je pred kamere nacionalne televizije ispred Roses Outleta stao njegov direktor Roman Rogović. U želji da objasni što se zapravo dogodilo, ‘mrtav hladan’ izjavio je da je puštanje kupaca u nedovršeni objekt zapravo dio njihova marketinškog pristupa. A je li? Dosad smo u Hrvatskoj svjedočili svakojakim ‘marketinškim pristupima’, ali ovakav ipak još nismo zabilježili. Posebno ne u projektu ‘teškom’ 50 milijuna eura za čiju je promociju potrošeno 700.000 eura.

Uslijedilo je logično pitanje. Tko je taj Rogović? Je li on istinski strateg ili lutalica koji se slučajno zatekao u krupnom biznisu pitali smo neke njegove suradnike, ali i njega samoga. S obzirom na to da je odmah naglasio kako je s preranim otvaranjem Rosesa učinjena pogreška, da ju je priznalo i od nje nije bježao, u startu je postalo jasno da imamo posla s netipičnim hrvatskim poslovnjakom. Rogović ne teži glamuru, on je sretniji na gradilištu nego u otmjenom restoranu, vidjet ćete, uvjeravali su nas njegovi poznanici.

Rođen u Beču u obitelji kemičara koji su biznis pretpostavili znanosti, Rogović je roditeljima gotovo oduvijek priređivao šokove. Kako po ocu Ivanu vuče naslijeđe posljednjega hrvatskoga bana Ivana Šubašića nitko nije očekivao da iz tako uglađene obitelji potekne ‘baraba’ spreman prekinuti školovanja već u 14. godini.

  • Otac mi je rekao škola ili posao, pa sam, naivan kakva su djeca u toj dobi, već s 14,5 godina počeo raditi. Prošao sam sve, od tegljenja u skladištima, rada u pekarnici, noćnih smjena u McDonald’su. Zatim sam otišao u vojsku, svojevrsnu kažnjeničku bojnu, što alpska pješadija zbog vrtoglavih uspona svakako jest, i tek sam se tada opametio – priča Rogović.

Iako će zbog takva pre-ranog zasukavanja rukava danas sa smiješkom reći da u dobi od 31 godine ima čak 15,5 godina radnog staža, njegova profesionalna karijera počinje tek u 19. Tada se zainteresirao za oglašavanje i marketing i kao volonter zaposlio se u reklamnoj agenciji Bahn Werbung. Uz rad je završio večernju školu, a zbog nagomilanog iskustva ubrzo i s lakoćom Ekonomski fakultet u Beču. Valjda željan znanja, a možda i zbog grižnje savjesti, naknadno je okončao i poslijediplomski executive MBA na nekom privatnom sveučilištu.

Tada odlazi iz BW-a i s dvojicom prijatelja osniva vlastitu agenciju za vanjsko oglašavanje, 3 Consulting. Postaje direktor u 22. godini, s plaćom od četiri tisuće eura i – Rogović je na konju. Koliko je inovativan i spreman na poslovne ekshibicije potvrđuje jedan slučaj iz tog vremena koji je šokirao konzervativnu austrijsku javnost. Naime, na nebo ujedno uz autocestu nadomak Beča uz reklamu za mobilnog operatera postavio je uređaje za ometanje radio-signala. Svakome tko bi se pro-vezao pokraj ove reklame na radiju bi odabrani program zamijenio ‘piratski’ Rogovićev jingl. Za dva tjedna na račun mu sjeda astronomska kazna za takvu rabotu, ali su reklamni učinak i medijska slava koje je pritom zaradio bili mnogo veći.

Nekoliko godina poslije razilazi se s partnerima i odlučuje doći u Hrvatsku. Prikupljeno oglašivačko iskustvo želio je prenijeti u Zagreb, no ovdje tada 25-godišnjaka čekaju nemala iznenađenja. Jedan njegov poslovni partner ovo razdoblje opisao je kao ‘Rogovićevu životnu školu iz koje je izašao bogatiji za iskustvo poslovanja na samom rubu’.

Najprije je po dolasku prijavio boravak kod obitelji prijatelja Ivice s kojim je namjeravao ući u posao oglašavanja. Jedini, uvjetno rečeno, problem bilo je to što je ime prijateljeva oca bilo Želimir Dodder. Osoba koja je 90-ih uz pomoć HDZ-a, kao privatizacijski tajkun, poharala nekoliko hrvatskih banaka, a ostala upamćena po aferi ‘Paška rebra’, uvodi mladog Rogovića u posao s nekretninama!

Na njegovo ime ubrzo je pokrenuta tvrtka Ro-Ro Projekt koja ulazi u posao gradnje 40 milijuna eura vrijednog hotelskog kompleksa u Privlaci kod Zadra. Općina Privlaka Rogoviću prodaje zemljište, ali se ubrzo ispostavlja da je lažiran ZK izvadak na osnovi kojega je u Hypo banci podignut kredit od 21,1 milijun kuna. Rogović se brani da ništa nije znao, što u konačnici potvrđuje i istražuje, ali na taj je način doista težim putem upoznato život u grotlu divljega hrvatskog kapitalizma. Shvativši u što se uplelo, 2005. počinje privatni i poslovni razlaz s Dodderom i vraća se oglašavanju putem austrijske tvrtke Megaboard.

No, duhovi prošlosti ne daju mu mira. Pola godine poslije prijavljuje iznudu od 305.000 eura od strane jedne osobe iz Zadra. Prijetnje postaju ozbiljnije, dolaze s telefonskih brojeva iz Srbije i uskoro kulminiraju podmetanjem požara u uređu Megaborda na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu. Taj dio života Rogović će pamtit i po šestomjesečnom angažmanu zaštitara koji su ga čuvali jednako kao što mu je obitelj u Beču štitila austrijska policija.

No, za Rogovića uskoro dolaze bolji dani kada s dvojicom austrijskih partnera, Thomasom Seikmannom i Manfredom Schlagerom, pokreće projekt gradnje outlet centra. Najprije je trebalo pronaći zemljište, pa ga otkupiti. A u tome je Rogović plivao kao riba u vodi. Neki Zagorci koji su mu prodali zemlju opisali su ga kao ‘opakog pregovarača dječjeg lica’.

  • U Zagorju se zna što je grunt i što je meja. Trebalo je dobrih osam mjeseci da bi se od privatnih vlasnika otkupilo 130 parcela. Poderao sam nekih 15 odijela i isto toliko pari cipela dok sam to zgotovio. Kako su se pregovori na radnim doručcima obično obavljali uz grah i rebarca, pritom sam ‘nabacio’ i jedno 12 kilograma – priznaje.

Kao posebno dragu anegdotu iz toga doba spomenuo je slučaj kupnje zemljišta od deveterice braće rasutih diljem svijeta koji su se u Zagorju okupili na koljini. Dobio je informaciju da je pravi trenutak za davanje ponude i onako ‘ulickan’, u odijelu i finim cipelama, priključio se nimalo ugađenom narodnom običaju.

  • Rezao sam im čvarke i radio kobasice, ali na kraju ih odveo kod javnog bilježnika gdje smo sklopili ugovor – objašnjava Rogović. Korak po korak, otkupio je 160 tisuća kvadrata zemljišta i to po prosječnoj cijeni od 16-ak eura po kvadratu. U samom osmišljavanju izgleda centra veću ulogu imao je njegov partner Seikmann, pa se Rogović koncentrirao na organizacijski dio posla.

Iako se i ne trudi sakriti koliko mu je teško pala odluka inspekcije o privremenom zatvaranju Rosesa, pritom spominjući i 800 radnih mjesta za trgovce iz Zagorja, ipak je želio demantirati i dio nagađanja o razlozima prijevremenog otvaranja centra.

  • Nismo se žurili otvoriti prije outleta u Sv. Heleni jer nam on nije konkurencija. Razlog za to bili su ekkluzivni ugovori sa zastupnicima određenih brendova. Nismo se žurili niti zbog navodnih dugova jer nam je banka dosad isplatila novac za sve obavljene radove. Naprosto smo htjeli postupno otvarati Roses, a po novome ćemo to morati odjednom, 6. prosinca – kaže Rogović.

Dakle za Svetog Nikolau. Hoće li se kao dar u Rogovićevoj čizmi naći prvi zarađeni milijun eura? Vjerojatno, ako inspekcija ponovno ne odluči drugačije.