Home / Tvrtke i tržišta / Poseban prilog

Poseban prilog

U svom opsežnom govoru guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski naveo je i niz pokažatelja koji se odnose na dosadašnju utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo, izdvojio ključne izazove u 2009. te predložio moguća rješenja koja može ponuditi HNB, ali i državne institucije. Za početak, Rohatinski je kao posljedicu krize izdvojio rast ulaznih troškova na osnovi poskupljenja energenata i sirovina za prehrambenu industriju iz uvoza. Budući da su se na to nadovezali domaći čimbenici u sferi ponude, ali i potražnje potaknute povećanjem raspoloživog dohotka u vrijeme prije i neposredno poslije parlamentarnih izbora, sve je rezultiralo povećanjem stopa inflacije od 0,7 posto na mjesec u drugoj polovini 2007. i prvoj 2008.

  • To je bilo dvostruko više nego u eurozoni, i to ne samo u agregatu na koji utječu razlike u strukturi potrošačkih košarica već i kod većine pojedinačnih proizvoda i usluga. Taj je trend sada zaustavljen, pa se ocjenjuje da će godišnja stopa inflacije u prosincu biti ‘samo’ otprilike 4,2 posto, ali prosječna je godišnja stopa povećana s 2,9 na 6,2 posto – kaže Rohatinski. Spomenuta kretanja dovela su do realne stagnacije prosječne plaće kao osnovne komponente raspoloživog dohotka stanovništva, a kako su istodobno smanjeni kapitalni prihodi, osobna potrošnja usporava rast sa 6,2 u 2007. na samo 2,1 posto u 2008. Usporavanje rasta agregatne potrošnje, prema Rohatinskom, bilo bi i veće da nije bilo prošlog stoljeća ili s onom iz 1987. godine. No promatraju li se fundamenti, situacija ne izgleda tako loše.

Dapače, ispada da su Sjedinjene Američke Države, koje čine 30 posto svjetskog BDP-a, na rubu recesije, a zbog zdrave proizvodnje iz dana u dan sve je veća mogućnost daljnjeg rasta – napominje Babić i nastavlja da ova kriza nije ista kao i ona iz 1987. godine zato što je u to vrijeme američko gospodarstvo imalo veći udjel u svjetskom gospodarstvu, i to od 45 posto, a europsko tržište nije bilo toliko integrirano i razvijeno koliko je danas.

Ne treba zanemariti ni dolazak novih igrača na svjetsko tržište koji su se počeli pojavljivati početkom devedesetih, poput Kine, Japana i nekih južnoameričkih zemalja, koji su u neku ruku pokretači gospodarskih kretanja. Drugim riječima, za razliku od kraja osamdesetih, kad je svjetsko blagostanje u većoj mjeri ovisilo o kretanjima na američkom tržištu, danas su novi igrači protuteža i sprječavaju situaciju u kojoj bi kriza mogla prijeći u globalnu recesiju. S druge strane, na hrvatsko tržište utjecalo je povećanje cijena energenata koje su se.

Iz recesije u deflaciju. Primjerice, ‘ispuhavanje balona’ na tržištima nekretnina i kapitala imalo je negativni ‘welfare’ učinak, odnosno smanjilo imovinu igrača na tržištima koje ne samo da je bila koleteral za njihove obveze nego i osnova za daljnja ulaganja. Nakon što su države i središnje banke upumale sredstva za sanaciju dijela gubitaka, donekle je umanjeno problem manje raspoloživosti i mobilnosti kapitala za financiranje budućeg razvoja.

Nadalje, guverner navodi da je pad cijena na tim tržištima preumjerio dio spekulativnog kapitala na tržište robe manje elasticnosti i tako potaknuo na početku najprije brzi rast, a zatim volatilnost njihovih cijena. Ona je pogodila tekuće dohotke i usporila realnu potražnju financiranu tim dohocima.

  • Kombinacija tih dvaju elemenata rezultirala je pojavom stajališta koje prijeti prerastanjem u recesiju s deflacijom. Dakle, financijska kriza radikalizirala je probleme u sferi fundamenata, koji su prije bili relativno prigušeni, i znatno otežala mogućnost te počela socijalnu cijenu njihova rješavanja – zaključio je Rohatinski. Guverner je potom iznio dosadašnji utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo koji je potkrijepio detaljnim podacima o kretanjima ekonomskih pokazatelja i iznio tri ključna pitanja s kojima se ulazi u 2009. godinu. Ukratko, Rohatinski misli da je ključno osigurati bankarski sustav, zaštiti državu od.

Situacijama država je ključna i ona svojom politikom može ublažiti posljedice krize – zaključuje Babić, čije je izlaganje nastavio Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke.

Upravo su njegove prognoze s nestupljenjem očekivali sudionici konferencije, posebno izvoznici, koji su se nadali da će čelni čovjek HNB-a potvrdno odgovoriti na ključna pitanja o kojima bi ovisilo njihovo daljnje poslovanje ili, pak, ugodan izlazak iz krize. Nažalost, Rohatinski je na početku svog izlaganja ipak poručio da HNB neće politikom realne deprecijacije poticati izvoz i ograničavati uvoz, zatim da neće selektivno tretirati kredite za izvoz i isključiti ih iz općih ograničenja rasta plasmana, a neće ni stvoriti uvjete za selektivno smanjenje kamatnih stopa na takve kredite.

  • Mala, otvorena, visoko eurizirana, ali i visoko zadužena te porezima opterećena zemlja ne može si priuštiti takvu vrstu selektivnosti niti bi od nje bilo neke koristi. Umjesto da vidimo što drugi mogu učiniti za nas, moramo vidjeti što mi možemo učiniti da popravimo stvar. Pritom ne treba to činiti iz domoljubnih poriva, nego iz čistog egoizma, jer svi dijelimo istu sudbinu. Jedino usklađenim djelovanjem možemo utjecati na rješavanje problema – rekao je Rohatinski i ovu godinu ipak usporedio s kriznom 1929. godinom, nakon koje više ništa nije bilo isto, iako s tim usporedbama ne treba ići predaleko.

Rohatinski pritom misli da financijska kriza ne samo da je pomela investicijsko bankarstvo i oslabila financijski sektor već je srušila ključnu polugu cijelog obrasca financiranja ekonomske ekspanzije u posljednjih dvadesetak godina koji je sve više poprimao obilježja financijskog inženjerija neovisnog o ekonomskim fundamenatima.

  • Tako je diskreditirana i neoliberalistička ideologija, koja je u međuvremenu postala globalna, pa su i problemi postali globalni. Te će promjene imati dugoročan učinak, kako u materijalno-financijskom i regulatornom, tako i u psihološkom smislu – kaže Rohatinski i nastavlja da je i niz neposrednih efekata krize koji će pogoditi domaće tržište.

Prelije na potrošačke cijene, a kako je domaće tržište povezano sa svjetskim aktualno je pitanje kako će se kretati do kraja ove i tijekom sljedeće godine. Prema procjenama MMF-a Hrvatska može očekivati rast od 3,8 posto u ovoj godini, dok je prema Europskoj komisiji on nešto niži i iznosi 3,5 posto. Nadalje, u 2009. MMF predviđa rast od 3,7 posto, Europska komisija od tri posto s čime se slažu i neki domaći analitičari koji jednako procjenjuju stopu.

  • Usporavanje rasta vodi jačanju državne potrošnje kojom bi se spriječio pad investicija, odnosno ukupne potrošnje. Stoga, u sličnim restrikcijama monetarne politike. Iako se tekući nominalni rast plasmana banaka stanovništvu i poduzećima usporio s 15 posto u 2007. na 10-ak posto u 2008., prosječna realna razina tih plasmana viša je u ovoj godini u odnosu na prošlu za 4,7 posto, pa rast kredita i dalje pruža znatnu potporu financiranju domaće potrošnje.

  • Domaća politika cijena, posebno u sektoru usluga, pridonijela je i usporavanju izvoznog potražnje. Realan rast izvoza roba i usluga usporio se s 5,7 u 2007. na 3,8 posto u 2008. Istodobno, nešto je usporen i uvoz, ali je rast negativnog saldoa u razmjeni s inozemstvom u realnom izrazu ubrzan sa 6,1 na 12,1 posto u 2008. godini. Deficit u razmjeni robe povećao se s 8,4 na 9,4 posto, deficit tekućeg računa platne bilance s 8,6 na 10 posto BDP-a – iznosi guverner. Da bi financirala trgovinski deficit uz dospjelu otputlu glavnice inozemnoga duga od 7,3 milijarde eura u kamatama od 1,5 milijardi kuna, osim izravnih stranih ulaganja Hrvatska je u 2008. ukupno koristila inozemne kreditne izvore u iznosu od 12,1 milijardu eura, povećala svoj neto inozemni dug s 33,3 na 37 milijardi eura. S aspekta utjecaja svjetske gospodarske krize inflacija se može tretirati kao kratkoročna epizoda, vanjskotrgovinska neravnoteža i visoka ovisnost o inozemnim izvorima financiranja dugoročni su strukturni problemi koji bitno određuju ekonomsku ranjivost zemlje i koje aktualna financijska kriza u svijetu radikalno potencira, smatra guverner HNB-a.

  • U 2009. imat ćemo problema s likvidnošću jer da na naplatu dolazi 27 posto više duga nego u 2008. U uvjetima financijske krize u svijetu mogućnost pribavljanja tih kreditnih sredstava više će nego ikad ovisiti ne samo o njihovoj raspoloživosti na svjetskim financijskim tržištima nego i o vjerodostojnosti zemlje dužnica da servisira svoje obveze – poručuje Rohatinski.