Rasprava o mogućnostima izvoza

Potrebno je zaštititi domaću proizvodnju, pa će sve što ne prihvatate plasirati u druge zemlje bez obzira jesu li one, poput Hrvatske, ozbiljne kandidatkinje za članstvo.

Nakon uvodnog dijela organizirana je rasprava u kojoj su sudjelovali guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, državni tajnik u Ministarstvu financija Zdravko Marić i predsjednik udruge Hrvatski izvoznici Darinko Bagu.

Bago je upozorio da potražnja naše robe u svijetu pada jer padaju cijene i kompliciraju se načini izvoza. Potrebno je sve više certifikata, a razni dokumenti postrožuju mjerila kvalitete proizvoda. Ima li se na umu da će, pogotovo u nastaloj situaciji, zemlje EU štititi svoje gospodarstvo od navale nekvalitetne robe, mora se naći rješenje. Pritom Bago nije mislio na to da je hrvatska roba nekvalitetna, ali upozorio je na to da će EU zauzeti slično stajalište i spram Hrvatske kao ozbiljne kandidatkinje za članstvo u EU i spram drugih zemalja izvan EU. Tu je Bago postavio sebi i drugima pitanje kako se izvući iz takve situacije. Naime, tu neće biti samo pitanje izvoza hrvatske robe u EU već će se pojaviti i nove posljedice. Sva roba koju ne primi EU plasirat će se u druge zemlje, među kojima i u Hrvatsku. Zato je Bago uputio poziv da se nešto poduzme da bi se zaštitila domaća proizvodnja. U situaciji u kojoj sve pada, postavlja se pitanje mogu li se stvoriti uvjeti da barem dio strukture raste.

Rohatinski je u tom smislu govorio o efektima deflacija i o likvidnosti. On je, prije svega, rekao da je novac neutralan i da promjena samo tečajne politike nikomu neće donijeti korist. Snažan pad cijena također bi mogao izazvati krizu, a kad je riječ o likvidnosti i dodatnom tiskanju novca, pogotovo kod izvoznika, Rohatinski je tu bio nepopustljiv, i to na duhovit način, rekavši da ‘nam je dopušteno tiskati kune, ali ne i eure’, izazvavši tako smijeh u Kristalnoj dvorani hotela Westin.

Rohatinski je podsjetio da Hrvatska ima 15 milijardi eura deviznih rezervi, rekavši da to izgleda mnogo za malu zemlju poput Hrvatske. No upozorio je da je to mnogo samo u normalnim uvjetima poslovanja i da toliko devizne rezerve nisu jamstvo mirnog sna. Bude li se na bilo koji način nešto netočno protumačilo, a primjerice, uvjerenje je da je deprecijacija neizbježna, te stekne li se uvjerenje da štednja u banci nije sigurna, sve nam te rezerve jedino poručuju da ćemo samo kratko držati glavu iznad vode. U takvim situacijama moglo doći do sistematskog rizika koji se odnosi na tečaj, spriječiti prelijevanje problema s matičnih banaka na njihove podružnice te poraditi na vanjskim financijskim ograničenjima.

Opsežan, a i pomalo pesimističan govor guvernera Hrvatske narodne banke nastavio je Zdravko Marić, državni tajnik u Ministarstvu financija, koji na poslovnom skupu, na žalost sudionika, nije mogao govoriti o detaljima proračuna za 2009. godinu. Umjesto toga iznio je viđenje recentne krize te sudionicima prenio mišljenja Ministarstva financija. Prema njegovim riječima dosadašnje svjetske krize u neku se ruku mogu usporavati, ali s usporedbama ne treba pretjerivati.

Sličnost se u prvom redu ogleda u tome da su krize i prije imale epicentar u SAD-u. Nakon što je u 2007. godini američka ekonomija osjetila prve znakove potresa, trebalo je proći tek godinu dana da se oni počnu osjećati i u ostatku svijeta. U 2008. godini kriza je, prema Mariću, eskalirala i prelila se na tržište Europske unije, pa i na tržišta u nastajanju ili tako zvana ‘emerging markets’.

Akteri nisu samo monetarna i fiskalna vlast nego svi mi zajedno. Predviđanja o nultom rastu zemalja članica EU jednim su dijelom i rezultat psiholoških efekata.

Marić je rekao da se fiskalna politika suočava s teškoćama jer je trebalo vremena da se uvođenjem jedinstvenog računa uvede red. Stanje je sada prilično bolje, no bez obzira na sve, država će i dalje pridonositi stabilizaciji proračuna, istaknuvši da je tu važna njegova struktura. Trebat će odrediti prioritete i poduprijeti segmente privrede koji bi mogli biti brana krizi. Za raspravu se javilo nekoliko izvoznika. Jedan je zaključio da se izvoznici suočavaju s teškoćama u investiranju i upitao državnog tajnika što će država napraviti da bi zaštitila investicije. Marić je rekao da će u tom smislu stavka za izvoznike biti barem na razini dosadašnje, ako ne bude i veća. U vezi s poreznim politikom samo je napomenuo da porezni sustav treba staviti u funkciju poduzetništva, ne obrazloživši to ovom prigodom.

Drugi je diskutant rekao da je guverner Rohatinski ‘jedini pametan čovjek na ovome skupu’, izazvavši na taj način salve smijeha. Dodao je da bi država trebala znatno pridonijeti u pružanju pomoći izvoznicima, ali podsjetio je kolege da i izvoznici moraju nešto napraviti, ne čekajući da im država riješi sve probleme. Taj je sudionik rasprave pozvao da svi zajedno, od izvoznika do države, sami preuzmu na sebe zadatak da u sljedećih pet godina Hrvatska izveze onoliko koliko uveze. U tom bi smislu i Ministarstvo vanjskih poslova preko veleposlanstava moglo mnogo više učiniti u informiranju hrvatskih poduzetnika o uvjetima poslovanja i projektima u stranim zemljama. Marić je prihvatio sugestije diskutantova i zamolio predstavnike Udruge da upriliči sastanak izvoznika i Ministarstva kako bi se vidjelo što se dodatno može napraviti. Iako je trajala samo pola sata, rasprava je izazvala veliko zanimanje nazočnih.

Podupiremo ekonomske analitičare koji smatraju da država treba djelovati anticiklički, odnosno povećavati potrošnju, ali moram priznati da nismo kategorični u odluci da se tako i ponašamo. Zapravo, imamo čvrste argumente u tezi da taj koncept nije prihvatljiv. Naime, zbog smanjenja likvidnosti postavlja se pitanje kako bi se u tom slučaju mogao financirati fiskalni deficit, koji nam je prioritet. Svjesni smo i da proračun mora zrcaliti realnu situaciju i u tom smislu mora djelovati stabilizirajuće. Također, nastaviti ćemo s planiranim projektima u 2009. godini – poručuje Marić. Budući da su izvoznici razmišljali i o budućoj ulozi HBOR-a, Marić odgovara kako će ta institucija i dalje funkcionirati kao i dosad, ali i voditi računa o trenutačnim mogućnostima financiranja. Budući da je, kao što je spomenuto, prerano govoriti o proračunu, izdvojio je samo podatak da u novom nacrtu postoje pretpristupni fondovi usmjereni na izvoznike koji su svakako zanimljivi.

Država ne promatra sebe izdvojenu iz cijeloga gospodarstva, a proračunom planiramo pridobijanje stabilizacijske situacije – zaključuje državni tajnik.

U listopadu je promet za Tržištu novca pao 1,2 milijarde kuna.

HBOR sljedeće godine neće imati povoljnije uvjete kreditiranja.

HNB-ovi uvjeti otpuštanja likvidnosti uključuju zadržavanje stabilnosti tečaja, sprečavanje istiskivanja poduzeća s financijskog tržišta, uravnoteženi državni proračun, plaćanje svih dugova države prema dobavljačima, prijedlog odgode Zakona o deviznom poslovanju (odgoda liberalizacije dijela deviznog poslovanja), promjene u kreditnoj i kamatnoj politici banaka prema stanovništvu (rast kamata i manja ponuda kredita) te doprinos sindikata (odustajanje od zahtjeva za rastom plaća).

Hitne mjere Savjeta HUP-a uključuju sačuvati gospodarstvo, posebno poduzeća čija je budućnost neupitna i koja unatoč krizi dobro posluju, uravnotežiti proračun i izvanproračunske fondove, osigurati samo najnužnije financiranje da bi ostalo prostora za financiranje privatnog poduzetništva, te koordinirati državnu vlast, bankarstvo i poduzetništvo da bismo održali gospodarski rast.

Kamatna stopa na TNZ-u od 1. 10. do 6. 11. narasla je potražnja za novcem.

Bankari od države očekuju da počne uredno plaćati svojim komitentima, kojima sada ne plaća i više od 90 dana. Tako će izravno poboljšati likvidnost. No likvidnosti bi trebao dodatno pomoći i HNB smanjenjem stope obvezne pričuve i stope izdvajanja deviznog dijela pričuve u kunama. U Imex banci su oprezniji – još ne znaju konačni dogovor banaka, Ministarstva financija i HNB-a o kreditiranju države, pa ne žele pretpostaviti hoće li se smanjiti kreditiranje poduzeća.

Iako banke u javnim istupima treiraju optimizam, bankari su ‘off the record’ mnogo zabrinutiji. Jedan od njih tvrdi da očito postoje problemi likvidnosti financijskog sustava, što smanjila za nepune tri milijarde kuna. Doduše, eskalacija krize prisilila je HNB da ukidanjem granične obvezne pričuve vrati u sustav potrebni novac. No te su naizgled neutralne operacije nejednako opterećile banke – dok prvom jesu bile opterećene sve, drugom je likvidnost vraćena samo onim bankama koje su se prethodno zaduživale u inozemstvu. Ozbiljnost stanja potvrđuju i namjere HNB-a da dodatno otpusti likvidnost sustava, ali pitanje je koliko će mjere biti doista učinkovite, a i tajming je još nedefiniran, što ne pruža nadu u brzo smirivanje stanja na tržištu novca, zaključuje. Ako je suditi prema dosadašnjem ‘soliranju’ HNB-a, vjerojatno je preoptimistično očekivati da se nositelji ekonomskih politika usklade i zajedno izađu s paketom mjera.