Rasprava o mogućnostima izvoza

Upravo zbog toga što je današnji skup drugačije intoniran, pozvali smo guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog i predstavnika Ministarstva financija državnog tajnika Zdravka Marića koji će govoriti o mjerama za sprječavanje negativnog utjecaja krize na poslovanje izvoznika. Čini se kao da je iz boce izašao zao duh koji stvara uistinu nepovoljnu situaciju za hrvatsko gospodarstvo koja za izvoznike ima teške posljedice.

Naglasio je i da se zbog krize propituju osnovni postulati tržišne ekonomije. Primjerice, poduzetnike se učilo da je državni intervencionizam neprihvatljiv, a danas upravo država svojim intervencijama spašava bankarski sektor. S druge strane, postavlja se pitanje i zašto se silni novac ulijeva u saniranje banaka, a ne u džepove milijuna potrošača koji više ne mogu otplaćivati kredite.

Iz svega se nameće zaključak da se moramo okrenuti realnoj ekonomiji. Broj narudžbi iz inozemstva pada, izvoznici imaju potrebu u plasmanom svojih proizvoda, a zabrinjava nas i hoće li se mijenjati politika HBOR-a, odnosno kakvu će ulogu ta institucija imati u svladavanju krize. Prema Babićevim riječima, svjetsko će gospodarstvo u sljedećoj godini rasti prema prosječnoj stopi od tri posto, zemlje u razvoju između pet i šest posto, a razvijene prema nultoj stopi.

Postavlja se pitanje hoće li nam uistinu nebo pasti na glavu. Neki stručnjaci ovu krizu uspoređuju s onom s kraja dvadesetih godina. U svom opsežnom govoru guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski naveo je i niz pokazatelja koji se odnose na dosadašnju utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo, izdvojio ključne izazove u 2009. te predložio moguća rješenja koja može ponuditi HNB, ali i državne institucije.

Rohatinski je kao posljedicu krize izdvojio rast ulaznih troškova na osnovi poskupljenja energenata i sirovina za prehrambenu industriju iz uvoza. Budući da su se na to nadovezali domaći čimbenici u sferi ponude, ali i potražnje potaknute povećanjem raspoloživog dohotka u vrijeme prije i neposredno poslije parlamentarnih izbora, sve je rezultiralo povećanjem stopa inflacije od 0,7 posto na mjesec u drugoj polovini 2007. i prvoj 2008.

To je bilo dvostruko više nego u eurozoni, i to ne samo u agregatu na koji utječu razlike u strukturi potrošačkih košarica već i kod većine pojedinačnih proizvoda i usluga. Taj je trend sada zaustavljen, pa se ocjenjuje da će godišnja stopa inflacije u prosincu biti ‘samo’ otprilike 4,2 posto, ali prosječna je godišnja stopa povećana s 2,9 na 6,2 posto. Spomenuta kretanja dovela su do realne stagnacije prosječne plaće kao osnovne komponente raspoloživog dohotka stanovništva, a kako su istodobno smanjeni kapitalni prihodi, osobna potrošnja usporava rast sa 6,2 u 2007. na samo 2,1 posto u 2008.

Usporavanje rasta agregatne potrošnje, prema Rohatinskom, bilo bi i veće da nije bilo restriktivnih monetarnih politika. Iako se tekući nominalni rast plasmana banaka stanovništvu i poduzećima usporio s 15 posto u 2007. na 10-ak posto u 2008., prosječna realna razina tih plasmana viša je u ovoj godini u odnosu na prošlu za 4,7 posto, pa rast kredita i dalje pruža znatnu potporu financiranju domaće potrošnje.

Domaća politika cijena, posebno u sektoru usluga, pridonijela je i usporavanju izvoznog potražnje. Realan rast izvoza roba i usluga usporio se s 5,7 u 2007. na 3,8 posto u 2008. Istodobno, nešto je usporen i uvoz, ali je rast negativnog salda u razmjeni s inozemstvom u realnom izrazu ubrzan sa 6,1 na 12,1 posto u 2008. godini. Deficit u razmjeni robe povećao se s 8,4 na 9,4 posto, deficit tekućeg računa platne bilance s 8,6 na 10 posto BDP-a.

Da bi financirala trgovinski deficit uz dospjelu otplatu glavnice inozemnoga duga od 7,3 milijarde eura u kamatama od 1,5 milijardi kuna, osim izravnih stranih ulaganja Hrvatska je u 2008. ukupno koristila inozemne kreditne izvore u iznosu od 12,1 milijardu eura, povećala svoj neto inozemni dug s 33,3 na 37 milijardi eura. S aspekta utjecaja svjetske gospodarske krize inflacija se može tretirati kao kratkoročna epizoda, a vanjskotrgovinska neravnoteža i visoka ovisnost o inozemnim izvorima financiranja dugoročni su strukturni problemi koji bitno određuju ekonomsku ranjivost zemlje i koje aktualna financijska kriza u svijetu radikalno potencira, smatra guverner HNB-a.

U 2009. imat ćemo problema s likvidnošću jer da na naplatu dolazi 27 posto više duga nego u 2008. U uvjetima financijske krize u svijetu mogućnost pribavljanja tih kreditnih sredstava više će nego ikad ovisiti ne samo o njihovoj raspoloživosti na svjetskim financijskim tržištima nego i o vjerodostojnosti zemlje dužnika da servisira svoje obveze.

Upravo su njegove prognoze s nestrpljenjem očekivali sudionici konferencije, posebno izvoznici, koji su se nadali da će čelni čovjek HNB-a potvrdno odgovoriti na ključna pitanja o kojima bi ovisilo njihovo daljnje poslovanje ili, pak, ugodan izlazak iz krize. Nažalost, Rohatinski je na početku svog izlaganja ipak poručio da HNB neće politikom realne deprecijacije poticati izvoz i ograničavati uvoz, zatim da neće selektivno tretirati kredite za izvoz i isključiti ih iz općih ograničenja rasta plasmana, a neće ni stvoriti uvjete za selektivno smanjenje kamatnih stopa na takve kredite.

Mala, otvorena, visoko eurizirana, ali i visoko zadužena te porezima opterećena zemlja ne može si priuštiti takvu vrstu selektivnosti niti bi od nje bilo neke koristi. Umjesto da vidimo što drugi mogu učiniti za nas, moramo vidjeti što mi možemo učiniti da popravimo stvar. Pritom ne treba to činiti iz domoljubnih poriva, nego iz čistog egoizma, jer svi dijelimo istu sudbinu. Jedino usklađenim djelovanjem možemo utjecati na rješavanje problema.

Rohatinski pritom misli da financijska kriza ne samo da je pomela investicijsko bankarstvo i oslabila financijski sektor već je srušila ključnu polugu cijelog obrasca financiranja ekonomske ekspanzije u posljednjih dvadesetak godina koji je sve više poprimao obilježja financijskog inženjerija neovisnog o ekonomskim fundamentima.

Tako je diskreditirana i neoliberalistička ideologija, koja je u međuvremenu postala globalna, pa su i problemi postali globalni. Te će promjene imati dugoročan učinak, kako u materijalno-financijskom i regulatornom, tako i u psihološkom smislu. Primjerice, ‘ispuhavanje balona’ na tržištima nekretnina i kapitala imalo je negativni ‘welfare’ učinak, odnosno smanjilo imovinu igrača na tržištima koje ne samo da je bila kolateral za njihove obveze nego i osnova za daljnja ulaganja.

Nakon što su države i središnje banke upumpale sredstva za sanaciju dijela gubitaka, donekle je umanjeno problem manje raspoloživosti i mobilnosti kapitala za financiranje budućeg razvoja. Nadalje, guverner navodi da je pad cijena na tim tržištima preusmjerio dio spekulativnog kapitala na tržište robe manje elasticnosti i tako potaknuo na početku najprije brzi rast, a zatim volatilnost njihovih cijena. Ona je pogodila tekuće dohotke i usporila realnu potražnju financiranu tim dohotcima.

Kombinacija tih dvaju elemenata rezultirala je pojavom stagnacije koja prijeti prerastanjem u recesiju s deflacijom. Dakle, financijska kriza radikalizirala je probleme u sferi fundamenata, koji su prije bili relativno prigušeni, i znatno otežala mogućnost te počela socijalnu cijenu njihova rješavanja. Guverner je potom iznio dosadašnji utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo koji je potkrijepio detaljnim podacima o kretanjima ekonomskih pokazatelja i iznio tri ključna pitanja s kojima se ulazi u 2009. godinu.

Nakon uvodnog dijela organizirana je rasprava u kojoj su sudjelovali guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, državni tajnik u Ministarstvu financija Zdravko Marić i predsjednik udruge Hrvatski izvoznici Darinko Bago. Bago je upozorio da potražnja naše robe u svijetu pada jer padaju cijene i kompliciraju se načini izvoza. Potrebno je sve više certifikata, a razni dokumenti postrožuju mjerila kvalitete proizvoda.

Ima li se na umu da će, pogotovo u nastaloj situaciji, zemlje EU štititi svoje gospodarstvo od navale nekvalitetne robe, mora se naći rješenje. Pritom Bago nije mislio na to da je hrvatska roba nekvalitetna, ali upozorio je na to da će EU zauzeti slično stajalište i spram Hrvatske kao ozbiljne kandidatkinje za članstvo u EU i spram drugih zemalja izvan EU. Tu je Bago postavio sebi i drugima pitanje kako se izvući iz takve situacije.

Naime, tu neće biti samo pitanje izvoza hrvatske robe u EU već će se pojaviti i nove posljedice. Sva roba koju ne primi EU plasirat će se u druge zemlje, među kojima i u Hrvatsku. Zato je Bago uputio poziv da se nešto poduzme da bi se zaštitila domaća proizvodnja. U situaciji u kojoj sve pada, postavlja se pitanje mogu li se stvoriti uvjeti da barem dio strukture raste.

Rohatinski je u tom smislu govorio o efektima deflacija i o likvidnosti. On je, prije svega, rekao da je novac neutralan i da promjena samo tečajne politike nikomu neće donijeti korist. Snažan pad cijena također bi mogao izazvati krizu, a kad je riječ o likvidnosti i dodatnom tiskanju novca, pogotovo kod izvoznika, Rohatinski je tu bio nepopustljiv, i to na duhovit način, rekavši da ‘nam je dopušteno tiskati kune, ali ne i eure’, izazvavši tako smijeh u Kristalnoj dvorani hotela Westin.

Rohatinski je podsjetio da Hrvatska ima 15 milijardi eura deviznih rezervi, rekavši da to izgleda mnogo za malu zemlju poput Hrvatske. No upozorio je da je to mnogo samo u normalnim uvjetima poslovanja i da toliko devizne rezerve nisu jamstvo mirnog sna. Bude li se na bilo koji način nešto netočno protumačilo, a primjerice, uvjerenje je da je deprecijacija neizbježna, te stekne li se uvjerenje da štednja u banci nije sigurna, sve nam te rezerve jedino poručuju da ćemo samo kratko držati glavu iznad vode.

U takvim situacijama moglo doći do sistematskog rizika koji se odnosi na tečaj, spriječiti prelijevanje problema s matičnih banaka na njihove podružnice te poraditi na vanjskim financijskim ograničenjima. Opsežan, a i pomalo pesimističan govor guvernera Hrvatske narodne banke nastavio je Zdravko Marić, državni tajnik u Ministarstvu financija, koji na poslovnom skupu, na žalost sudionika, nije mogao govoriti o detaljima proračuna za 2009. godinu.

Umjesto toga iznio je viđenje recentne krize te sudionicima prenio mišljenja Ministarstva financija. Prema njegovim riječima dosadašnje svjetske krize u neku se ruku mogu usporavati, ali s usporedbama ne treba pretjerivati. Sličnost se u prvom redu ogleda u tome da su krize i prije imale epicentar u SAD-u. Nakon što je u 2007. godini američka ekonomija osjetila prve znakove potresa, trebalo je proći tek godinu dana da se oni počnu osjećati i u ostatku svijeta.

U 2008. godini kriza je, prema Mariću, eskalirala i prelila se na tržište Europske unije, pa i na tržišta u nastajanju ili tako zvana ‘emerging markets’. Akteri nisu samo monetarna i fiskalna vlast nego svi mi zajedno. Predviđanja o nultom rastu zemalja članica EU jednim su dijelom i rezultat psiholoških efekata krize, odnosno nesigurnosti koje je ona ulila u poslovni sektor i građanstvo.

Država će i dalje pridonositi stabilizaciji proračunom, istaknuvši da je tu važna njegova struktura. Trebat će odrediti prioritete i poduprijeti segmente privrede koji bi mogli biti brana krizi. U vezi s poreznom politikom samo je napomenuo da porezni sustav treba staviti u funkciju poduzetništva, ne obrazloživši to ovom prigodom. Drugi je diskutant rekao da je guverner Rohatinski ‘jedini pametan čovjek na ovome skupu’, izazvavši na taj način salve smijeha.

Dodao je da bi država trebala znatno pridonijeti u pružanju pomoći izvoznicima, ali podsjetio je kolege da i izvoznici moraju nešto napraviti, ne čekajući da im država riješi sve probleme. Taj je sudionik rasprave pozvao da svi zajedno, od izvoznika do države, sami preuzmu na sebe zadatak da u sljedećih pet godina Hrvatska izveze onoliko koliko uveze. U tom bi smislu i Ministarstvo vanjskih poslova preko veleposlanstava moglo mnogo više učiniti u informiranju hrvatskih poduzetnika o uvjetima poslovanja i projektima u stranim zemljama.

Marić je prihvatio sugestije diskutantova i zamolio predstavnike Udruge da upriliči sastanak izvoznika i Ministarstva kako bi se vidjelo što se dodatno može napraviti. Iako je trajala samo pola sata, rasprava je izazvala veliko zanimanje nazočnih.