Dražen Mavrić s Nove TV samo je statist u sportskom ratu. Na skromnom nebu, vrlo su lako mogli zaključiti dvije činjenice ili trend koji kristalizira odnose koji ondje vladaju. Dakle, ako je do sada bila nejasna uloga Nove TV u svim tim prepućavanjima, sada dvojbe više nema. Naime, osim što je generalni direktor Nove TV Mavrić naglasio da bi i njegova televizija rado pokrenula dopunske digitalne programe i ‘da bi tužio, ali trenutačno nema koga’, ta je TV kuća, očito, u svim tim prepućavanjima ostala po strani.
Njoj je, očito, važniji razvoj iz dana u dan sve boljeg informativnog programa i određenih emisija iz domaćih produkcija. Ovaj rat nije njezin, pa su tako na polju gdje ga vode ostali sami HRT i RTL. Razlog? Ponovno sport, odnosno kupnja televizijskih prava prijenosa najvećih sportskih natjecanja. U tom se poslu vrti najveći novac, ali i emocije. Oglašivači ga vole, gledatelji također. Koliko ga vole televizije, lako je shvatiti ako se analizira čak i posljednji sukob na relaciji RTL – HRT. Naravno da dio optužbi koje ta komercijalna televizija upućuje nacionalnoj stoji, jednako kao što je točno i to da Hrvatska zaista još nije donijela zakon koji bi regulirao pitanja digitalne televizije, ali za dobivanje najtočnijih odgovora na pitanje što se to trenutačno događa između njih, treba rasvijetliti povijest konačnici bila i jedina iz Hrvatske.
Naime, tadašnji ravnatelj HTV-a Robert Šveb najprije je ‘zaboravio’ poslati ponudu na zatim zakasnio na produljeni natječaj, da bi u konačnici bio objavljen podatak da ništa od toga nije ni htio učiniti jer je smatrao da je riječ o neisplativom poslu. Marketinške projekcije bile su takve da se nije očekivala zarada veća od 350.000 eura, dakle manje od cijene TV prava. No HTV je bio jamac Hrvatskom rukometnom savezu u kandidaturi za Prvenstvo, pa se to što ga u konačnici ne prenosi nikomu nije svidjelo. Vjerojatno najmanje organizatoru Prvenstva jer je on znao da je prijenos na televiziji jedno, a proizvodnja TV signala i produkcija nešto sasvim drugo.