Zlatno je pravilo – posudi toliko koliko možeš izgubiti

Ako vam prijatelj ne vrati dug, shvatite to kao iznos ‘školarine’ za novo znanje – novac trebaju posudivati banke. Prijateljstvo je i spremnost na bespovratnu pomoć od vas očekuje razumijevanje, često se od vas jedino očekuju principijalnost i samopoštovanje. Ispitujući svoje granice, drugi često ispituju samo stupanj vaše autentičnosti. Osobito ako već imate sličnih iskustava, odredite sebi granicu i čvrsto se nje držite. Tada je vaša izjava na pitanje da nekom posudite novac: ‘Oprosti(te), novac ne posuđujem nikada i nikome!’ Kao i kod mnogih drugih vještina i postavljanje granica zahtijeva – vježbu.

Ako ste zabrinuti kakav će reakciju izazvati vaše ponašanje, odnosno postavljanje čvrstih granica, opustite se. Vaše konzistentno ponašanje, uz uljudnost koju ćete pritom pokazati, ali i odlučnost da se vaše granice ne prijedu – rezultirat će nevjerojatnim efektom – prihvaćanjem vaših novih granica. Ljudi vas, jednostavno, više neće tražiti da im posudite novac, a vi se nećete osjećati ‘jadno’ ako ih odbijete.

Što ako ste se već ‘zaletjeli’ (što je i razlog vašeg pitanja i vašeg neugodnog iskustva) i novac je već posuđen, a prijatelj vam ne vraća novac? Nažalost, jedina je mogućnost u takvu slučaju, da se novca odreknete!

Ako niste spremni odreći se iznosa novca koji ste posudili, morat ćete se odreći prijatelja. Tada ne preostaje drugo nego naći dobrog odvjetnika. Ako ste zbog negativnih iskustava svjesni svojih osjećaja i potreba, lakše ćete postaviti granice. Jednako tako, iako vam se u tom trenutku može činiti da netko suočiti sa svojom odgovornošću u cijelom slučaju, prirodno je da ste povrijeđeni, pa i bijesni. Ljutnja koju osjećate proći će tek kad vam se prijatelj iskreno ispriča. Čak i kad vam ne vrati dug, to možete shvatiti kao iznos ‘školarine’ za novo znanje – novac trebaju posudivati samo institucije koje se tim poslom bave. Prijateljstvo pozna samo institut – spremnosti na bespovratnu pomoć.