Hlipo

Specijal nije mogao odbiti i posao prodao bankaru Woodruffu i grupi investitora za 25 milijuna dolara. Tada velika lova, no za današnju vrijednost jedva džeparac. Daljnjem širenju popularnosti iznimno je, opet, po mogla viša sila, Drugi svjetski rat, koji je ugovorima s američkom vojskom osigurao Coca-Cola pristup mnogim tržištima, netom uništenima ratnim vihorom, ergo bez ikakve konkurencije.

Kamo je god kročila američka noga, kročila je i Coca-Cola. Iako je u međuvremenu kompanija svoj portfelj brendova proširila nizom drugih napitaka i prilagodila poslovanje tadašnjim organskim i prirodnim trendovima, u ovom smislu želji za izvorskom vodom, napitak doktora Pembertona ostao je izvan svake sumnje temelj svemoćne kompanije do dana današnjega, bez kojeg Coca-Cola ne postoji. To je priča o jednom, ali vrijednom proizvodu koji vodi prema svjetskoj dominaciji.

Modernu vremena, označena prije svega tehnološkim napretkom koji postaje nemoguće pratiti, donijela su sa sobom i neke sasvim drugačije koncepte stvaranja velike kompanije. Riječ je o famoznim tvrtkama iz garaže, novotariji koja je stvorila novopečene tehnološke bogataše današnjice. Mladi, talentirani i nadobudni studenti poput Billa Gatesa, Stevea Jobsa (Apple) i Michaela Della (Dell) shvatile su otprilike potkraj 70-ih i početkom 80-ih odakle vjetar puše, iako su, brat bratu, zahvaljujući svom talentu otpočetka bili predodređeni za novu revoluciju koja se spremala – računalnu.

Nova tehnologija značila je i novi skup pravila, odnosno redefiniranje dotadašnjih kanona poslovanja. Kako su inovacije dolazile i odlazile brzinom svjetlosti, tako se i sloj novih vladara sutrašnjice stvorio preko noći, u garaži. Gates je stvorio operativni sustav koji vlada računalima svijeta, Steve Jobs je najprije konkurirao u tom segmentu, da bi poslije shvatio kako novac leži drugdje, a Dell je svojoj tinejdžerskoj ljubavi, osobnim računalima, ostao vjeran do danas. Njihov rast odgovarao je duhu vremena u kojem su inovacije svakodnevno mijenjale način života, brzinu kojom potrošači i tržište reagiraju, pa tako i brzinu kojom se izmjenjuju oni koji su u njihovoj milosti. Tako su mnogi od pionira industrije, osim možda Gatesa, doživjeli razdoblje ozbiljnog pada, u kojem se činilo da su izgurani iz industrije koju su sami stvorili. No i Jobs i Dell su se vratili, jači nego ikad. Ipak su to stari psi koji su gotovo izmislili industriju.

Bez obzira na to, jedan noviji primjer danas je fascinantniji i vjerojatno najbolje ilustrira novo vrijeme – Google. Još jedan studentski projekt koji je postao sveprisutni simbol u vremenu kad se činilo da više nema mjesta za potpuno nove igrače s tolikim domašajem. Sredinom 90-ih Larry Page i Sergey Brin, studenti Sveučilišta Stanford, razvili su tražilicu koja je, nasuprot konkurenciji, sadržavala superiran matematički algoritam sposoban korisniku izlistati tražene stranice na internetu prema njihovoj relevantnosti (koncipirano prema broju linkova s drugih stranica koje vode naveđenoj) umjesto prema broju ponavljanja traženog pojma, što je bio slučaj kod konkurencije.

Nakon odluke da usluga bude besplatna i financira se isključivo putem plaćenih oglasa, uspjeh se proširio kao požar, a Google je prošao faze razvoja golemom brzinom u samo nekoliko godina. Konkurenciju je lako pomeo, počeo se širiti kupnjom sljedećeg trendovskog noviteta YouTubea, nastavio održavati poziciju stalnim tehnološkim inovacijama utemeljenima na stalnom poboljšanju kvalitete i opsega usluga na internetu, odnosno pionirskim projektima u tom segmentu. Nije naodmet spomenuti i kako su novi klinici sa sobom donijeli i neke nove poglede na svijet poslovanja, željom da ne budu još jedna kompanija izgrađena isključivo na profitu i cijenjenju svojih zaposlenika, što im je priskrblilo dodatnu popularnost, pogotovo među mladom populacijom, na koju se Google u velikoj mjeri oslanja. Google, naime, primjenjuje varijantu kod nas omraženoga radničkog samoupravljanja koje je mnogim zaposlenicima omogućilo da izlaskom na burzu postanu milijunaši doslovno preko noći.

Kakav god bio put do postizanja svjetske veličine, očito nema pobjedničkog recepta, nego na uspjeh poslovnih projekata utječu osobna genijalnost, poduzetnička vještina, a katkad i sretna zvijezda. Neki imaju jedan ključni proizvod, neki poduzetnički duh, drugi, pak, strategiju, viziju ili trenutak genijalnosti. Jedna je stvar koju svi dijele put koji ideja prolazi, iako ne i vrijeme u kojem se to događa, ali i sreća, koja je nerijetko razlika između nekoliko istih ili sličnih pokušaja.

U osvrtanju u prošlost očito je da je dosad svakomu postalo savršeno jasno da se o pokretanju i razvoju uspješnog posla ne može pisati ni u kakvoj knjizi niti može biti sadržano u univerzalnoj filozofiji, poslovnoj ili bilo kakvoj drugoj. Nečiji uspjeh, osim pravilnih i pronicljivih odluka onih nekoliko vizionarnih pojedinaca, u velikoj je mjeri ovisio i o pukoj sreći, prstu sudbine ili nekom trećem, višem entitetu. Niz je primjera koje povijest nikad nije zabilježila, onih koji su sigurno imali dobru ideju, možda je čak i pokušali ostvariti, da bi svejedno doživjeli neuspjeh, a knjige su pune onih drugih, od kojih mnogi i nisu smislili bogzna što, ali su zato imali druge, znatno korisnije – poduzetničke, karakteristike. Tesla i Edison rijedak su primjer u kojem je povijest uglavnom ispravila nepravdu i zapamtila istinsko ga genija. Osim toga, možete jednostavno raditi hamburger ili čevape, kao bliži primjer, bolje od ostalih da biste postali sinonim za taj proizvod – ni manje ni više nego – diljem svijeta.