Intervju

Specijal sokih tehnologija, no sve automatske linije konstruirane su i izrađene u Elektrokontaktu, konstruirali su ih tvornički inženjeri, a izradili alatničari. Elektrokontaktova je prednost u tome što takvu proizvodnju nije lako preseliti tamo gdje je jeftinija radna snaga, pa nas to štiti od konkurencije s Istoka – objašnjava Ferdelji.

Poziciju najboljeg dobavljača moguće je, zaključuje, održati samo stalnim rastom kvalitete. U Odjelu za upravljanje kvalitetom primijenili su metodologiju Balanced Scorecard, a njihov najveći izazov, s obzirom na to da su proizvodna izvoznička tvrtka, vezan je uz precijenjeni tečaj.

Unatoč velikim promjenama u okruženju i organizaciji Dalekovod je tijekom tranzicije zadržao stabilnost u poslovanju i posljednjih godina na domaćem tržištu dodatno osnažio poziciju lidera u gradnji dalekovoda i transformatorskih stanica, a istodobno je i jedna od vodećih svjetskih tvrtki za proizvodnju ovjesne i spojne opreme. Predsjednik Uprave Dalekovoda Luka Miličić napominje da su najvažnija obilježja kompanije kvaliteta proizvoda i usluga, transparentnost i sposobni kadrovi.

• Kao lider na tržištu morate se ponašati u skladu s onim što promovirate, a to su prije svega transparentnost i poslovanje u ugovorenim rokovima s naglaskom na kvaliteti proizvoda i usluga. Dalekovod je postao član UN Global Compacta i ima vlastiti Kodeks korporativnog upravljanja, što je dokaz koliko nam je stalo do transparentnosti. S obzirom na to da svaka organizacija počiva na svojim zaposlenicima i da je stalno educiranje kadra nužan preduvjet za kvalitetno praćenje zahtjeva tržišta na kojima ste zastupljeni. Dalekovod ulaže mnogo u obrazovanje svojih ljudi koji svojim sposobnostima, znanjem i vještinom podupiru sve promjene koje se događaju.

U tom se smjeru strateški razvija kompetencija zaposlenika kao izvora možda naše najvažnije konkurentske prednosti – kaže Miličić, dodajući da se Dalekovod u posljednje vrijeme uključuje u gradnju sportskih objekata i intenzivnije radi na projektima željeznica, što je način prilagodbe zahtjevima tržišta.

Miličić napominje da su izazovi tvrtke vezani uz produktivnost i profitabilnost i uz kontrolu dinamike poslova i troškova. Kad je riječ o konkurentnosti, zbog koje tvrtka dobiva poslove od Islanda do Afrike, Miličić kaže da je presudan Dalekovodov kadar, a to znači da ima sve, od jakog projektnog biroa, radnika koji rade na proizvodnji stupova i ovjesnog materijala do montažera.

• Mnoge smo poslove u posljednje vrijeme dobili u konkurenciji s najjačim svjetskim tvrtkama, i to na vrlo zahtjevnim tržištima poput Norveške, Kazahstana, Albanije. U Albaniji se prijavilo deset tvrtki, a samo su se dvije uspjele pretkvalificirati za natječaj. Na Islandu smo bili 30 posto skuplji od Nijemaca. Ali ondje pred komisijom polažete, kao na fakultetu, kompletanu gradnju: što ćete raditi, kako ćete raditi, koliko ćete i kako plaćati ljude i koliko su zadovoljni. Za posao koji smo dobili u Norveškoj, za koji se javilo osam tvrtki, dva je dana naših šestero ljudi šest sati sjedilo za stolom i odgovaralo na njihove upite. I kad su to ‘položili’, dobili smo posao. Znači, morate imati znanje, morate imati ime, držati se rokova i biti kvalitetni – zaključuje Miličić.

Prema ocjeni dr. Darka Tipurića, profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ključ je uspjeha svakog poduzeća u borbi protiv konkurencije na području upravljanja cjelovitom kvalitetom (Total Quality Management) koju osigurava primjena tzv. modela izvršnosti poslovanja. Poslovna izvršnost strateški je alat koji se može upotrijebiti da bi se ubrzao rast kompanije i zadovoljili svi sudionici u poslovnom procesu, kaže Tipurić, pa ako kompanija želi povećati prihode i profit, mora postati bolja i brža od konkurencije. To znači da mora staviti u pogon sve svoje snage i znanja te što prije i što više primjenjivati najnovije pristupe, modele i alate. Odatle proizlazi da za opstanak na tržišnoj liderkoj poziciji sve važniji postaju, osim financijskih pokazatelja, razni pokazatelji razvoja važnog za budućnost kompanije, a neki od njih zadovoljstvo su kupaca i zaposlenih.

Hrvatska je visokoekuirizirana i visokozažužena zemlja. Zato smo izuzetno osjetljivi na ekonomske procese u okruženju i na razvoj svjetske financijske krize. Prvi financijski udar na banke relativno smo lako prebrodili, međutim, sada dolazi financijski udar na realnu ekonomiju. Budući da nemamo mogućnost ekspanzije izvoza roba i usluga, niti imamo nekakvih rezervi kapitala koje bismo mogli povući, svaki daljnji poremećaj na svjetskom tržištu snažno će se odraziti na nas. Ekonomski analitičari renomiranih svjetskih institucija predviđaju da se tek sredinom 2010. može očekivati globalni oporavak, ali snažnih argumenata za takve prognoze zapravo nema. Svode se na empirijske modele i predviđanja, ali ne znaju što će se stvarno dogoditi u sljedeće dvije godine. Stoga mislim da moramo biti spremni na dugoročno krizu i dugoročne poteškoće u pristupu kapitalu te da moramo restrukturirati našu proizvodnju i potrošnju kako bi gospodarstvo moglo preživjeti i čak napredovati u takvim uvjetima. Postoji opasnost recesije, ali još imamo mogućnost da je vlastitim akcijama spriječimo. U svakom slučaju potrošnja će biti manja, a tržišni uvjeti u okruženju još će se pogoršati. Ne možemo očekivati da će nam pozitivna promjena u okruženju pomoći, prije da će nam odmoći. Šanse da uspijemo u održavanju proizvodnje i zaposlenosti polovične su. Postoji i mogućnost da sljedeće godine opet poraste inflacija. Jeftiniji uvoz roba od onih koje proizvodimo u zemlji dugoročno utječe na trend snižavanja cijena. Pošto će se raspoloživa sredstva u deviznoj bilanci snižavati, morat će se i uvoz roba usklađivati na niže. Znači da će u ukupnom omjeru prevladati robe s višim cijenama, što je poticaj inflaciji. U sljedećoj godini dosta izgledna situacija klasične stagflacije.

Kod državnih jamstava se poziva na rejting države kao garanciju investitoru. Budući da je rejting Hrvatske u posljednjih nekoliko mjeseci ili snižen ili stavljen u negativnu perspektivu, to nije dovoljno. Da bi se Hrvatskoj vjerovalo, najprije se mora uspostaviti povjerenje u državu. Uravnoteženi proračun je prvi korak, zatim konsenzus svih društvenih slojeva o tome da moramo manje trošiti, a tek onda dolazi do stvaranja određenog fonda u smislu imovine koja će služiti kao jamstvo ili se koristiti za pomoć poduzećima.

Nelikvidnost mogu prouzročiti dva osnovna izvora. Jedan je neuravnoteženi proračun u kojem država kasni s plaćanjem svojih obveza, što onda domino efektom uzrokuje odgodu plaćanja, nelikvidnosti i ugrađivanje odgode plaćanja u cijene roba i usluga. Drugi izvor nelikvidnosti je nedostatak kredita. Recimo da Vlada pristupi svom dijelu odgovorno, uravnoteži proračun i on ne bude uzrok početnom impulsa nelikvidnosti, ipak ostaje otvoren problem nedostupnosti kredita. Ako dostupnost kredita ne bude na razini kao u 2008. godini, val nelikvidnosti krenut će od onih poduzeća koja ne budu mogla refinancirati svoje dugove, pa neće imati dovoljno obrtnoga kapitala i tako dalje. Interes svih društvenih slojeva u Hrvatskoj mora biti da poduzeća dodu do potrebnog kapitala i kredita jer će se, u protivnom, cijela ekonomija početi spuštati na niže razine.

Za cjelovito rješavanje osnovnog problema refinanciranja poduzeća i države nije dovoljno, ali pitanje je koliko HNB može u određenom trenutku poduzeti a da ne poremeti stabilnost financijskog sustava i ugrozi tečajnu politiku. HNB je procijenio da u ovom trenutku može poboljšati likvidnost s tim smanjenjem, ali moramo biti svjesni da monetarne mjere same ne mogu riješiti problem nedostatka novca. Stvarne potrebe za likvidnošću ne može riješiti monetarna vlast, već moraju postojati realni izvori novca. Treba vidjeti što se može povući iz realnih izvora, što se može refinancirati i tek potom vidjeti koliko se privremeno mora potrošiti rezervi Narodne banke, kao korektiv prethodnih mjera.

Vlada je krenula od pesimističkih prognoza proračunskih prihoda za sljedeću godinu, rekao bih, realnih s obzirom na ekonomsku krizu. S time da bi dobro bilo osim uravnoteženja predvidjeti i jedan do dva posto suficita radi amortizacije kriznog udara do kojega može doći tijekom godine. Naravno, pregovori s potrošačima teški su jer su se oni naviknuli na određeni standard potrošnje koji se sada mora smanjiti.

Dugoročno stanovništvo neke države može imati određeni životni standard utemeljen na eksploataciji izdašnih prirodnih resursa poput proizvođača naftne ili mogu akumulirati velike fondove kapitala čijim investiranjem će ostvarivati prihode. Pošto mi nemamo izdašne zalihe ni jednog niti drugog, na svjetskom tržištu možemo ponuditi samo naš rad. Što će radna snaga koju koristimo u zemlji biti kvalitetnija i bolje obrazovana, to ćemo veće prihode ostvarivati i imati bolji životni standard. Nemamo alternativnu varijantu.