Kriza

Trgovačkih centara, a posljednja je gradnja retail parkova. Riječ je o tzv. samostalnim zgradama koje se grade po vrlo jednostavnoj tehničkoj specifikaciji. Ti se projekti svode na samostojno zgrade koje se ili iznajmljuju jednom velikom trgovačkom lancu, primjerice Media Marktu, Fnacu, Kiki, ili se dijele na prostore od najmanje 350 četvornih metara. Jedan takav projekt trenutačno se realizira u Dugopolju pod nazivom Dalmatia Capitol Park, a svojevrsnim retail parkom može se smatrati i zagrebački Jankomir.

Kad je riječ o broju kvadrata šoping-centara koje neki grad može ‘progutati’, uvijek treba imati na umu da je riječ o biznisu kao i svakom drugom te da vrijedi pravilo ‘bolji opstaje na tržištu’. Najvažniji elementi uspješnosti trgovačkih centara su lokacija, tenant mix i veličina centra – objašnjava Dujmović, koja smatra da se ne mora nužno dogoditi da će novosgrađeni trgovački centar oteti kupce svom susjedu. Vjeruje da dva malla mogu čak i profitirati na tome što su blizu jedan drugome.

Smatram da City Centar One i 3D mogu čak imati koristi od toga što su jedan do drugog na već etabliranoj retail lokaciji te će time i privući više kupaca. Time će se kreirati tzv. power centar lokacija, u kojoj će kupci naći sve na jednom mjestu, od šopinga i zabave do sporta – objasnila je Dujmović.

No, moguće je i drugačiji scenarij. Prevelika količina kvadrata trgovačkog prostora mogla bi izazvati kanibalizaciju, odnosno pojavu da jedan mall drugome ‘jede’ profit. I da u kojačnici onaj lošiji mora staviti ključ u bravu. Ili se prenamijeniti.

U SAD-u, domovini šoping-centara, upravo se to događa zadnjih godina. Nakon što su prošli sve faze razvoja, postali sastavni dio američke kulture, glavna mjesta okupljanja na kojima se može klizati, plivati ili čak skakati bungee jump, hramovi potrošnje počeli su gubiti sjaj. I što je još važnije – zaradu.

Osim prevelike izgrađenosti, za njihovu propast optuženi su trgovci poput Targeta i Searsa, koji su odlučili otići iz šoping-centara i sami sagraditi svoje centre. Drugi krivac, tvrde analitičari, rast je online kupnje.

Da nije riječ samo o izoliranim slučajevima već o trendu, pokazuju brojne internetske stranice posvećene ‘umirućim trgovačkim centrima’. Na jednoj od njih, deadmalls.com, navedena je lista od čak 300 trgovačkih centara koji su ugašeni. Procjene su da je takva sudbina zadesila čak njih 4.000.

Ipak, neki su uspjeli odoljeti tom trendu i prilagoditi se novim zahtjevima potrošača. ‘Centar bez krova’ novi je ‘must have’ kad je riječ o šoping-centara u SAD-u.

Konačnici maloprodajni lanci potrošačke elektronike. Tako je nedavno švedska Ikea najavila otvorenje trgovina u Zagrebu i Splitu, a već sljedeće godine trebale bi se pojaviti i trgovine Jyska. Riječ je o danskom trgovcu namještajem, koji zahvaljujući mreži od 1.450 trgovina u 32 zemlje na godinu ostvaruje prihod od oko 1,9 milijardi eura. U Hrvatskoj planira u dvije godine otvoriti 20-ak prodajnih mjesta površine od oko 1.200 četvornih metara, a najefikasniji način za takvo brzo širenje je zakup lokacija u velikim šoping-centrima.

Maloprodajni formati poput ElectroWorlda ili Media Markta još nisu najavili svoj dolazak, ali sigurno će i trgovci tog tipa uskoro uključiti Hrvatsku u svoje planove. Preduvjet za njihov dolazak su retail parkovi.

Naime, jednako kao što postoje faze ulaska trgovaca na neko novo tržište, tako postoje i etape razvoja da bi interventni fond trebalo osnovati putem Zakona o izvršenju proračuna jer je u početku njegova rada riječ o formiranju jamstvenog kapitala, s obzirom na to da novca nema. Na početku bi fond mogao dijeliti jedino jamstva, no određeni iznos ipak bi trebalo predvidjeti, da se to s vremenom pretvori u pravi fond, objašnjava Kuštrak.

Tada bi u krajnjem slučaju u obzir dolazila i dokapitalizacija kompanija u problemima. Tražili smo da taj fond ude u Zakon o izvršenju proračuna, što znači da bi ga trebalo osnovati za dva-tri tjedna i u upravi bi trebali sjediti predstavnici Vlade, sindikata i poslodavaca, dakle socijalni partneri – kaže Damir Kuštrak.

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić skeptičan je u vezi s konceptom državne pomoći putem fonda kojim bi upravljalo samo gospodarstvo. Fondovi kojima upravljaju udruge privatnih poduzetnika nastoje sačuvati sebe i svoje interese. Problem je što su nas takva struktura i odnosi u gospodarstvu doveli u krizu, stoga ih trebamo mijenjati.

Bez obzira na to hoće li se interventni fond temeljiti na jamstvima ili konkretnoj financijskoj pomoći, u osnovi će biti državna pomoć privatnim poduzećima. Zbog toga potpada pod jurisdikciju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Zakona o državnim potporama, koji uređuje uvjete i pravila odobravanja, nadzora provedbe i povrata državnih potpora te definira pojam davatelja i primatelja državne potpore i ovlasti Agencije u provedbi kontrole dodjele državnih potpora.

Za sada Agencija nema službenih informacija vezanih uz moguće osnivanje tzv. interventnog fonda kao ni njegove uloge u gospodarstvu te načina njegova rada – kaže Olgica Spevec, predsjednica Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja AZTN-a, i dodaje da u ovom trenutku Agencija može dati samo smjernice o kojima bi trebalo voditi računa u daljnjoj razradi projekta osnutka tog fonda.

Osim što mora biti u skladu s hrvatskim zakonima, fond će morati zadovoljiti i pravila o državnim potporama sadržana u Uredbi o državnim potporama koju je donijela Vlada, a koja preuzima pravila o državnim potporama EU kao integralni dio pravnog porekt RH. Također, iako osnivanje i postojanje tzv. interventnog fonda nije predmet postupka pristupanja Hrvatske u članstvo EU, Spevec upozorava da se treba voditi računa o načinima na koje se druge zemlje članice rješavale to pitanje i stajalištima Europske komisije u dosadašnjim slučajevima, na što Hrvatsku obvezuju odredbe članka 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Kad budu poznati detalji vezani uz osnivanje fonda i njegovi potencijalni korisnici i kad Agencija o tome bude službeno obaviještena i svi potrebni podaci dostavljeni, Agencija će moći iznijeti mišljenje o tome – kaže Spevec.

Zbog svjetske financijske krize Europska je komisija objavila posebno priopćenje o primjeni pravila o državnim potporama na mjere done sene u vezi s financijskim institucijama u kontekstu trenutačne globalne financijske krize. Tim je pravilima uređeno kako EK može u kratkom vremenu odobriti državna jamstva financijskim institucijama potrebna za nastavak poslovanja i sprječavanja širenja financijske krize.

Važno je da pristup državnim jamstvima bude transparentan i nediskriminatoran, a jamstva ograničena na nužan iznos i vrijeme potrebno za nastavak neometanog poslovanja i povrat povjerenja ulagača u tržište. Ipak, u nekim slučajevima produljenih financijskih teškoća poduzetnik korisnik takvog oblika potpore treba da pripremi i plan restrukturiranja. Valja razlikovati i to je li poduzetnik pogoden teškoćama izravno zbog svjetske financijske krize ili je riječ o poduzetniku koji se otprije i zbog drugih razloga nalazi u teškoćama – objašnjava Spevec i dodaje da osim državnim jamstvima zemlje članice EU mogu pripomoći poduzećima i bankama i mehanizmom dokapitalizacije tvrtki državnim sredstvima.

Ako država u slučaju dokapitalizacije poštujte tržišne kriterije koje bi poštovao i privatni ulagač (povrat uloženog kapitala u razumnom roku), to se čak i ne smatra državnom potporom.

Što će od HUP-ova prijedloga o organizaciji fonda Vlada u konačnici prihvatiti, nije sasvim jasno. Njezin glasnogovornik Zlatko Mehun nije odgovorio na Liderova pitanja o interventnom fondu, a odgovori nisu stigli ni iz Ministarstva gospodarstva. Pomaganje poduzećima da prebrode ovu financijsku krizu bilo je nisko na listi prioriteta u Vladinu dosadašnjem reagiranju. Jedini je konkretni potez koji je Vlada povukla iznako povećanje jamstva depozita u bankama na 400.000 kuna.

Sve ostale aktivnosti bile su usmjere na osiguravanje dovoljno novca za otplate državnog dijela vanjskog duga, pregovore o zamrzavanja plaća zaposlenima u javnim službama te medijsku kampanju promicanja štedljivosti. Poduzetnici su u javno dostupnim informacijama mogli pronaći malo signala kako će Vlada pomoći realnom sektoru. Stoga se ne treba čuditi tomu da se i ideju o interventnom fondu očito prihvatilo više kao psihološki potez za smirivanje poslovne javnosti nego kao ozbiljan projekt.