Home / Financije / Neke od odluka nakon što sam pročitao pobijedite recesiju…

Neke od odluka nakon što sam pročitao pobijedite recesiju…

Ponudu i potražnju za KODT-P, molim – rekoh brokeru. Za ime svijeta, pa zar ćemo ga stvarno kupovati po 800 kuna?! – gotovo sam jauknuo nakon što mi je izdiktirao nekoliko desetaka tisuća kuna mršave kupnje i vapaje jeftine prodaje. Kakva tuga, kupujući Končar distributivne i specijalne transformatore po 5.000, ciljao sam kompaniju na 10.000. A sad sam se, ne odstupajući od ciljane cijene, premišljao hoću li kupiti po otprilike 1.100 kuna. Nisam. Zvao sam brokera dan za danom, da bih na kraju dao nalog za kupnju KODT-P po 450 kuna. No koliko god moj nalog bio preslika cijena po kojima se papiri trže po svijetu, toliko je i autoironičan, čak autosarkastičan. Uopće nije isključeno da će za koji tjedan ili mjesec ‘proći’, kao što nije isključeno ni da će padati i nakon što ‘prođe’. I dionica i tržište.

Mi koji smo u igru ušli s Inom, sjetno smo slijegali ramenima. Šteta, da smo se burze dosjetili koju godinu prije, s vrlo smo malo početnog kapitala mogli zaraditi znatan novac. I eto, mrmiljajući razloge zašto nismo na vrijeme prodali, upravo smo to dočekali, pad cijena na anoreksične razine. Masa dionica danas je sjeme više nego utemeljenih nada u desetorostruko uvećanu uloženog, a ja se premišljam oko tričavih, nepristojno jeftinih 1.000 kuna za Končar distributivne i specijalne transformatore jer mnogi pokazatelji koji bi mogli odrediti likvidnost u idućoj godini – plaše. To jest, gdjegod plaše, a gdjegod prestravljaju.

Držimo se, za početak, priče o dobrim izgledima da se malim početnim kapitalom mogu postići veliki prinosi. Zbog toga sam prestao puštiti. Sram me je reći koliko sam trošio na cigarete. Zanemarivao sam i samouništavanje i izračune što se sve novcem koji sam bacao na cigarete može kupiti, kamo se sve i koliko puta na godinu može putovati… A sad, tek tako, nisam prestao puštiti zato što sam najmanje mjesec dana u godini radio samo za cigarete, nego zbog potencijalnih prinosa na ‘kamaru’ para koju sam pretvarao u katran i taložio na pluća. Prema mojim skromnim procjenama, da samo jednu jedinu godinu, recimo 2009., ne pušim, a nikotinski novac u dvanaest rata ili u povoljnom trenutku odjednom uplatim u dobro odabranu dionicu, za deset do dvadeset godina moja će djeca birati fakultet. Nastojat ću ih uvjeriti da izaberu Harvard. Budem li, a hoću, deset ili dvadeset godina novac koji sam trošio na cigarete uplaćivao u dobre dionice, dividende i očekivani prinosi mogli bi biti dovoljni za mnogo toga.

Najbolje je u ovoj ulagačkoj epizodi… Mnogi od nas izgovorili su rečenicu: ‘Ovaj životni uspjeh platio sam zdravljem.’ U smislu, uspio sam, ali pretrpio sam infarkt, imao sam moždani udar, imam menadžersku bolest i slično. Svečanim bacanjem cigareta i upaljača u smeće stvorio sam preduvjet da u nekoj budućnosti svojim klincima kažem: ‘Ovaj uspjeh zaradio sam zdravljem. Ne platio, nego zaradio prestandi sam sebe ubijati…’ Ma, da dvadeset godina ulazem i izgubim sav novac koji sam umjesto na cigarete potrošio na dionice, opet sam na dobitku.

Idemo dalje. Na početku gladnih godina koje nam vjerojatno slijede izračunao sam da sam na gaziranu mineralnu vodu trošio najmanje 3.285 kuna na godinu. Naravno, sad uz kavu pijem isključivo ‘bandićeve’. Prekontrolirao sam račune iz birtija i izračunao da na neposlovnim sastancima na mjesec ostavljam otprilike 1.100 kuna. Odlučio sam to prepoloviti da bih prikupio novih 6.600 kuna za investiranje.

U knjizi Nicholasa Batea Pobjedite recesiju lijepo piše da, želim li uspjeti, ono što sam radio loše moram početi raditi dobro, a ono što sam radio dobro, moram raditi još bolje. Dobro sam zaradio na posljednje dvije knjige – Kostelićima i Dnevniku malog ulagača. U zlatno burzovno doba čak sam bio ljutit na sebe jer novac potrošen na tiskanje Uлагаča nisam uložio na burzi. Ispostavilo se da je prinos na to ulaganje nadmašio čak i najveće prinose na burzi u njezinim zlatnim danima. Tako, od prosinca, najkasnije siječnja, pa do lipnja iduće godine namjeravam izdati tri knjige, pri čemu ću u korijenu zatući vlastitu želju za književnošću i objavljivati isključivo naslove s dobrim šansama za sjajnu prodaju. I to ne sjajnu prodaju usprkos recesiji, nego naslove koji bi se upravo zbog recesije mogli prodavati bolje nego u doba kreditne nezajaljivosti.

Usput budi rečeno, nakon vraćena dva margin kredita, kredita s deviznom klauzulom, pokrio sam i cijeli minus na MasterCardu. Vjerojatno ću do kraja godine odjednom platiti i sve što sam kupio ‘peglajući’ Visu – što znači da ću živjeti bez ikakva duga.