Piše: Krešimir Raguž

Novoga američkog senatora s Aljaske, podrijetlom Hrvata, u biznisu svrstavaju u milijunaše, a u politici u demokrate. Ali nakon pobjede za mjesto senatora šokirao je javnost izjavom da podupire slobodno nošenje oružja za privatne osobe te bušenje i traženje nafta u zaštićenom Arktičkome nacionalnome prirodnom rezervatu. ‘Drugačiji sam jer sam s Aljaske’, izjavio je.

Kad je tijekom kampanje za izbor novog američkog predsjednika stožer republikanskog kandidata Johna McCaina kao njegovu zamjenicu predstavio guvernerku Aljaske Sarah Palin, svijet je ostao u čudu. Ne zato što je taj vijetnamski veteran u prvi plan gurnuo ženu. Ni zato što je ona bila relativno nepoznata. Potpuno sam i zato što je guvernerka najsjevernije i najveće američke savezne države McCainovu kampanju svojim osebujnim nastupom preko noći pretvorila u privatni šou. Iako su izbori gotovi, a Barack Obama kao pobjednik nad tim neobičnim dvojcem već dogovara preuređenje Bijele kuće, brojni se analitičari sve do neki dan nisu prestajali čuditi ‘fenomenu Palin’. Većinu su vremena nesložni, naposljetku su se ipak dogovorili. ‘Ona je ipak s Aljaske’, glasio je zaključak i objašnjenje svih dvojbi vezanih uz tu zanimljivu ženu. I valjda taman nekako kad su zadovoljni svršenim umnim radom počeli uživati u nekom, recimo, Jacku Daniel’su ‘on the rocks’, upravo im je taj hladni ‘rocks’ ili led kao kletva ili pak simbol Aljaske ponovno zapeo u grlu. Dogodio se novi šok. ‘Novo čudo na Aljasci’, ponovno su se morali složiti.

Nakon 40 godina staža u američkom Senatu za korupciju nedavno optuženi zastupnik te države Ted Stevens na izborima je izgubio bitku od Marka Begicha (46), posljednjih pet godina građanačelnika najvećeg aljaškog grada Anchoragea. Pobjedom izvojevanom s 3.780 glasova pred Stevensom Begich je tako pred nosom odnio utješnu nagradu Sarah Palin, isto to mjesto u Senatu. Naime, afera starog senatora (83), koja bi kod nas bila prozvana ‘ima l’ tute mene’, u konkretnom slučaju odigrana uz pomoć mita naftnih kompanija, vjerojatno bi prouzročila njegov opoziv i zamjensko imenovanje upravo gospode Palin. Ugodan scenarij za republikance, nema što. Ostvariv, dapače, ali jedino da se nije pojavio član Demokratske stranke Begich, koji je tom pobjedom, priznat će, iznenadio i samoga sebe. Iako Aljaska ima samo 680.000 stanovnika, znao je to Begich dobro, riječ je o zemlji u zemlji. Sve miru samom za sebe. Čudnom i nepredvidljivom.

Znaju to i ostali Amerikanci. Posebno sada, kad im s Aljaske u Washington dolazi čovjek vrlo, vrlo neobičnih stavova o najvažnijim pitanjima kao što su zaštita prirode i traženje nafta u zaštićenom arktičkom pojasu. Uлагаči ga pak zbog njih jednostavno obožavaju.

Novi senator nama je pak, jasno, interesantan jer ‘ch’ na kraju njegova prezimena kod nas svi, osim onih koji će često upitati ‘je l’ tvrdo il’ meko’, izgovaraju razgovjetno ‘č’. Begić ili Begich obitelj su iz sela Podlapače u Lici. Senatorov djed Ivan odande je na bratov nagovor otišao još davne 1911. Došavši u Minnesotu, gdje se zaposlio kao…

Osjeća li on uopće povezanost s Hrvatskom, zemljom svoga djeda, upitali smo ga na engleskom jeziku, jer hrvatski ne govori. – Nikad nisam bio u Hrvatskoj, ali moj je brat Tom bio u nekoliko navrata i ispričao mi divne stvari o zemlji i ljudima. Svakako je planiram posjetiti, ali sada teško mogu reći kada. Kad je riječ o povezanosti s domovinom mogu djeda Johna, ja nikad nisam krio svoje podrijetlo i uvijek sam bio ponosan na njega. Sto ga je jasno da mi je do Hrvatske i njezinih interesa itekako stalo – rekao je i dodao da nakon dolaska u Washington namjerava odmah uspostaviti kontakte s našim diplomatima i lobistima. Hoće li to pak urodit plodom na ekonomskom ili samo političkom planu, objasnio je svojim viđenjem Hrvatske danas. – Oduševljen sam snagom hrvatske demokracije, ali i ekonomije koja raste. Hrvatska je zasnovana na pravdu, poput Aljaske. Ima veoma razvijen turizam i prirodne izvore. Zbog toga sam siguran i s veseljem gledam uspjeh koji će iz toga proizaći u budućnosti – rekao je Begich. Upitan za kontakte s našom iseljeničkom zajednicom na Aljasci, navodi da nije siguran koliko Hrvata ondje živi, ali s onima koje poznaje u stalnom je kontaktu. Obitelji Dapso-vitch iz Sitke i Paskavan iz Fairbanksa ubraja u kategoriju prijatelja. Navodi pritom i da mu je drago što je njegov izbor izazvao oduševljenje u krugovima američkih Hrvata. Pristupanje naše zemlje u NATO ocjenjuje odličnim, i to je otprilike sve.

Protivnika iz redova republikanaca Begich je pobijedio dobivši gotovo 4.000 glasova više. Građani Aljaske, velike zemlje koja na golemom ledenom prostranstvu ima tek 680.000 stanovnika, prepoznali su njegov program kao svoj interes, iako su Begichevi stavovi za jednog demokrata pomalo neobični.

Ruder, odmah je postao John, ali, što je priče radi mnogo važnije, uskoro i ponosan otac sina Nicka. Kao što će njegov sin Mark prošlog tjedna postati prvi Hrvat u Senatu, tako je Nick prije 37 godina postao prvi naš čovjek u američkom Kongresu. Mogao je daleko dogurati, složit će se poznateljki politike tog doba, ali avionska nesreća u kojoj je poginuo 1972. putujući u grad Juneau napravno je prekinula uspješnu karijeru. S njim je u avionu tada nestao i kongresnik iz Louisiane Hale Boggs.

Dio onih Amerikanaca čiji su životni hobiji i misije potpirivanje svakojako teorija zavjere, kao što je, primjerice, Markov brat dr. Nick Begich, ispričat će stoga priču kako se avionom prevozilo dokumentaciju o ubojstvu predsjednika Kennedyja. Istina ili ne, ishod je svakako, gledano na kraju, bio isti – tragičan. Kongresnik je poginuo, a njegove ostatke, kao ni olupinu aviona, do danas nisu pronašle čak ni jake snage svih onih tamošnjih, u ‘blockbusterima’ opjevanih, obalnih i inih drugih straža.

U vrijeme smrti kongresnika i oca mali je Mark imao samo deset godina. Čak i danas, u doba velikog osobnog uspjeha, dajući stotine intervjuja, priznat će da mu je otac uzor. I to u poslu, politički te kad je riječ o moralu. S obzirom na to da je ipak riječ o čovjeku koji je unatoč brojnim kontroverzijama, zbog njihova lokalnog karaktera, sve do izbora za Senat široj javnosti ipak bio relativno nepoznat, ovih se dana traži i pokušava iskopati svaka sitnica o Begichu.

Tko je on uopće, upitali smo se i sami. Biznismen jest, ali nipošto dovoljno velik da završi u feljtonu poput ovoga, gdje su se novinarska pera rijetko brusila na ‘facama’ lakšima od nekoliko milijardi. Jasno, eura ili dolara. O. K., Hrvat također jest, ali jedan od onih kojima su naraštaji predaka rođenih i ostvarenih preko bare odavno prestali nametati čak i materinski jezik, a kamoli svijest o pripadnosti. Političar koji može donositi velike odluke? Lokalno, na Aljasci to uistinu jest već neko vrijeme, ali čari visoke politike, koja mu se smiješi tek nakon imenovanja u Washingtonu 6. siječnja 2009., ipak još nije iskusio. Da bi se doznalo više, osim razgovarati s njime trebalo je konzultirati se i s brojnim udrugama, oporom, pa čak i zaštitarima aljaške prirode, koji o njemu itekako imaju što reći. Voljeli ga ili ne, svi oni ipak su se složili u jednome – Mark Begich daleko će dogurati. Da je počeo u velikom stilu, to mu pak nitko ne može osporiti.

Naime, samo dan nakon što su objavljeni rezultati utrke za Senat, Begich je sve one američke kritičare i novinare, zapravo cijelu demokratsku javnost u toj zemlji, do temelja uzburkao i potresao sljedećom izjavom:

• Ja sam drugačiji demokrat. Ne onakav kakvog možete naći u New Yorku. Ja sam vjernik. Podupirem i zagovaram Drugi amandman (slobodno nošenje oružja za privatne osobe, nap. a.). Podupirem bušenje i traženje nafte u ANWR-u (Arctic National Wildlife Refuge – arktički zaštićeni prirodni rezervat). Ja sam drugačiji jer sam s Aljaske – izjavio je Begich svekolikoj populaciji saveznih država direktno u lice.

Ne, samo se točno predstavio onima koji ga do sada nisu poznawali, reći će na Aljasci.

Treba li uopće navesti da je istog časa nakon objave tih Begichevih riječi protiv njega ustala sva sila zaštite prirode, ali i dio novinara. Potonjii kao da su tražili i našli svoju novu Sarah Palin, također neobičnu političku figuru sa sjevera zemlje. Naslovi u medijima koji su uslijedili temeljili su se na staroj teksaškoj i naftaškoj kritici ‘drill, baby, drill’ ili ‘buši, samo buši’, a kritike pak na tvrdnji da na Aljasci postoji samo jedna stranka, ne demokratska ili republikanska, nego novac.

Begich se nije dao. Kad su ga ubrzo upozorili, a i dalje to čine, da će biti prvi demokrat u povijesti SAD-a koji na Capitol Hillu zagovara takvu politiku, on je samo odmahnuo rukom. Jednom kolegi novinaru priznao je pritom da zna da se ni sa stranačkim kolegom i budućim predsjednikom…

Kao gradonačelnik Anchoragea Begich iza sebe doista ostavlja dubok trag. Kako je Aljaska država s najvećim brojem ratnih veterana, on je ondje pokrenuo program za njihovo stambeno zbrinjavanje. Unaprijedio je školstvo i, što je najvažnije, smanjio poreze koji su dotad gubili kožu srednjoj klasi. Riječ je o rezanju poreza na građevinske investicije, koje je, uostalom, i sam imao. No tom je odlukom prouzročio građevinski bum u Anchorageu, pa je taj grad ubrzo proglašen jednim od najboljih za život mladih ljudi u Americi. Koliko su ga pritom tamošnji stanovnici zavoljili, potvrđuje i sela koja kaže da je Begich toliko spretan da bi Aljasku od Rusa kupio još jeftinije nego što je to 1867. za 7,2 milijuna dolara uspjelo tadašnjoj vašingtonskoj administraciji. U svakom slučaju, Aljaska se u Begichev angažman na Capitol Hillu itekako uzda i vjeruje da će njegova spretnost, posebno ekonomsko, koja u doba trenutačne krize ima itekakvu važnost, u budućnosti i njoj donijeti boljšak.

Kad je u dobi od deset godina ostao bez oca, mali je Mark odmah zasukao rukave. Ostavši bez supruga, njegova majka Pegge teško se mogla brinuti o 32 stana koje je obitelj iznajmljivala u Anchorageu.

• Iako još dijete, Mark je odmah uzeo gomilu alata i sâm počeo održavati kuću – prisjetila se sinove odlučnosti da preuzme odgovornost.

Već u dobi od 14 godina Mark je našao prvi posao, a dvije godine poslije otvorio je i prvi noćni klub za tinejdžere u Anchorageu. Kako škola i biznis nikad ni vrlo teško idu zajedno, tako je i Markovo obrazovanje itekako patilo. Naposljetku će ipak završiti srednju školu, ali nikad i fakultet koji je upisao u Anchorageu. Tako je ovih dana postao i jedini američki senator koji nema fakultetsku diplomu, no u SAD-u zbog toga nitko ne pravi problem.

Već u najranijoj mladosti Begich se zainteresirao za politiku. Njegovi vršnjaci ovih dana za lokalne novine pričaju da je veoma uživao u slavi koju ona donosi. U dobi od 17 godina tadašnji gradonačelnik Anchoragea imenuje ga u Komisiju mladih. Ubrzo dobiva posao u Gradskom uredu za zdravstvo, a s 22 postaje vozač i asistent gradonačelnika Tonyja Knowlesa. Taj neobični zaokret u karijeri ipak je imao dublji smisao. Naime, četiri godine poslije prvi je put izabran u Skupštinu grada u kojem je živio. Oslaviši se političkim kruhom, od tada ga više nikad nije ispuštao iz ruku. U deset sljedećih godina tri puta predsjedava Skupštinom, a čak i nakon toga u njoj drži tri zida kuće. Usporedno s političkim karijerom razvija i privatni biznis. Odmah nakon vjenčanja i on i supruga zaljubljuju se u 150 godina stare i u Americi obožavane toplice Carson Hot Springs u Nevadi. Potkraj 90-ih uspijeva ih i kupiti unatoč velikom otporu lokalne zajednice. Kod kuće, na Aljasci, istodobno razvija posao s nekretninama, ugostiteljstvom, izdavaštvom. S obzirom na to da je od dijela tih poslova odustao, a Amerikanci su željeli točno znati što taj političar posjeduje, nedavno su ga kolege novinari zamolili da se napokon točno predstavi u poslovnom smislu.

• Ja sam agent za prodaju nekretnina i investitor u poslu s njima. Predsjednik sam Sunset Investmentsa, vlasnik Begich Apartmentsa. Posjedujem 74 nekretnine i partner sam u MD and JL Investments, holdingu za nekretnine – naveo je.

Na provokaciju prema kojoj je prije nekoliko godina zbog izbacivanja iz stana nekih najoprimacima koji nisu plaćali, i to dan uoči Božića, prozvan Grinčem koji je jednim ljudima ukrao taj dan, Begich je samo rekao da kao legalist poglavito gleda zakone. Isto je uspio dokazati i na sudu koji se bavio tim slučajem. Novinari su, nadalje, kao što je običaj u SAD-u, inzistirali i na odgovorima o imovini i poslovima njegove suprige, buduće gospode senatorice. Ni tu Begich nije imao što kriti, pa je naveo da ona posjeduje prodavaonice lososa i suvenira lokalnih Indijanaca, prodavaonice knjiga Mosquito Books te Coffee shop Kubok. Pristojni kakvi jesu, nisu mu željeli zbrajati osobno bogatstvo, pa su ga samo površno svrstali u kategoriju ‘milijunaš’. Ispravno pristupivši, zapravo su kao važnije naveli da od njega očekuju predan rad kao na Aljasci, samo po novome u Washingtonu.

No politička borba u koju se upravo upustio ulaskom u Senat zahtijevat će od njega itekakav napor. Kako pred Obamom obraniti ideju tjeranja polarnih medvjeda i lisica u korist naftnih kompanija? Kako pritom od globalnog zatopljavaanja sačuvati taj dramatično ugroženi dio svijeta u kojem se led s polarne kape već počeo prelivati u svakodnevnicu? Kako…? Begich će valjda znati jer bi se njegova aljaška prijateljica i politička suparnica Sarah Palin u suprotnom vrlo lako mogla pojaviti s odgovorom. Ako ne prije, a ono u sljedećoj predizbornoj kampanji, koja je, prema američkim pravilima demokracije, počela istog trena kad je Mark Begich objavio pobjedu.