Želim da moji ljudi budu sretni na poslu

„Menadžer uvijek vodi dva posla: stvaran, realan, svakodnevni te virtualan, u skladu s jasnom vizijom o tome kamo se želi ići. Osim sreće, trebate imati i intuiciju jer osim moralnog kompasa nemate nikakvo jamstvo da će se vaša odluka, koja odmah ne pokazuje rezultate, pokazati uspješnom. Nažalost, tu ne postoji ‘copy-paste’ metoda, na liderskom položaju su usamljeni pojedinci koji krče put kojim drugi nisu prije išli. Kreativnost dolazi do izražaja i u sposobnosti da se galvanizira pozitivna energija suradnika i napravi ono čega još nema“, kaže Esad Čolaković. Vrhunski menadžeri, ističe, sa strašću žive svoj posao, a oslonjeni na motiviran tim i zadovoljne ali odgovorne zaposlenike i svoju viziju, pronalaze legalne prečace da dobiju tržišnu utakmicu.

„Primjerice, Richard Branson, predsjedavajući Virgin Groupe, jedan od najutjecajnijih biznismena današnjice, svoj je uspjeh objasnio na sljedeći način: ‘Radio sam suprotno svim tada prisutnim tržišnim vrijednostima: želio sam da moji ljudi budu sretni na poslu i veće se zajedničkom uspjehu.’ Branson je, osim toga, otvarao novo poduzeće čim je broj zaposlenika narastao na 200, kako bi spriječio tendenciju birokratizacije kakvoj naginju velike tvrtke. Pouka njegova globalnog uspjeha je jednostavna: višak vrijednosti koju mogu stvoriti dobro motivirani, zadovoljni, na kreativnost potican zaposlenici, ne može se nadoknaditi samo dobrom plaćom i statusom. Lojalnost i kreativnost zaposlenika ne mogu se kupiti, njih dobar menadžer mora znati osloboditi i potaknuti.“

Igor Žonja, predsjednik Uprave Tau on-linea (Moj posao, EduCentar) i Kreativnih poduhvata (KupiProdaj, CentarNekretnina i 4kotača), relativno malih, ali utjecajem važnih tvrtki, pobornik je malih organizacijskih jedinica, od osam do deset ljudi, u kojima se lako gradi timski duh. „Mnogo malih odluka priprema vas na velike, pa vjerujem da se mnogo toga može naučiti. Sve uvijek treba promatrati kao priliku za rad i za učenje, pa i krizu. U kriznim vremenima, naime, jasno će vam se pokazati što ste dotad krivo radili. Posvećenost radu, hrabrost, ustrajnost, sposobnost da se aktiviraju i motiviraju suradnici te osjećaj za mjeru u svemu, pa tako i balansu između realnosti i dugoročnosti, odnosno vizije, mislim da su glavni aduti menadžera-lidera“, kaže Igor Žonja, priznajući da je tek s iskustvom i godinama postao uspješniji u delegiranju zadataka na odgovarajuću razinu. Čovjek lako, kaže, upadne u zamku ideje da će nešto sam prije obaviti, no svatko tko se oslanja samo na sebe osuđen je na pogrešku.

Ipak ni Igor Žonja ne umanjuje važnost činitelja sreće u tržišnoj utakmici. „Svi ljudi imaju mane ili slabosti, pa i dobar menadžer, no njegov uspjeh, odnosno uspjeh tvrtke, najviše ovisi o građenju strukture u kojoj do izražaja dolaze talenti i sposobnosti, kako svih zaposlenih, tako i njega samoga. Postoji, naime, nepisano pravilo da dobre i jako uspješne tvrtke vrlo rijetko posežu za novim snagama izvan tvrtke (osim ako ne postoji nedostatak radnika), već kreiraju uspješne timske igrače od prisutnih zaposlenika. Odnosno, menadžer je taj koji mora otkriti ima li svatko odgovarajuću ulogu u poduzeću.“

Iako postoje brojne znanstvene i pseudoznanstvene teorije o osobinama dobrog vođenja, ono što je više manje zajednička sudbina svih velikih menadžera-lidera moglo bi se svesti na nekoliko paradoksalnih suprotnosti koje je sažeo Jim Collins. No, unatoč teoriji i brojnim priručnicima za pomoć u vođenju tvrtki, uvijek ostaje onaj definicijama neuhvatljivi faktor X, koji dobrog menadžera čini velikim. Bilo da je riječ o sreći, šestom čulu ili instinktu, uvijek ‘ono nešto’ što netko ima a brojni drugi u tom trenutku nemaju određuje granicu menadžerske izvršnosti.

„Riječ je o nekim osobinama ličnosti koje se daju nazvati kada gledate dječju igru u pješčaniku: neki se jednostavno i s lakoćom nametnu grupi. Ista ta osobina pokazuje se u životno opasnim situacijama, u kojima neki ljudi ostaju sabrani, znaju odlučiti što treba učiniti i u stanju su svojom mirnoćom izazvati povjerenje drugih“, tumači Esad Čolaković, dodajući da je jedan od dobrih indikatora kvalitetnog menadžera njegova privatna, obiteljska stabilnost, jer ako druge mora učiniti zadovoljima i produktivnima, i sam takav treba biti.

„Dakle, ako su tvrtka, organizacija ili institucija onoliko dobre kao oni koji ih vode, nije teško zaključiti da su i bez recesijskih procesa Hrvatskoj nužni brojni visokoobrazovani menadžeri-lideri. Ako postignu uspjeh, stvaraju vrijednost daleko veću nego su njihovi, pa i vrlo dobri ugovori. Stoga bi se trebalo riješiti predodžbe o menadžeru-predatoru koji samo zgrče novac, bez ikakva obzira za boljitak svojih podređenih i šire društvene odgovornosti. Upravo sve više do izražaja dolaze tvrtke koje zaradu ostvaruju na zadovoljstvu i ispunjenosti zaposlenih, a za to su zaduženi upravo menadžeri-lideri. Bez obzira na to što je naše društvo zbog brojnih negativnih slučajeva postalo sumnjičavo i cinično prema menadžerskom sloju, stav sindikalaca ipak se pokazuje posve kontraproduktivnim, ponajviše stoga što o stručnom, kreativnom i moralnom zamahu menadžera ovisi to što će biti sa sudbinom zaposlenih u Hrvatskoj.“