Manje pa i srednje tvrtke često se nalaze u situaciji da se njihove dionice prodaju ‘za bagatelju’. To se događa jer vlasnici i upravljačke strukture vjeruju da će ih, budući, dobro vodili svoje tvrtke i ostvarivali profite, investitori opsjedati. No, to nije dovoljno.
Cijele ove godine ni jedna hrvatska tvrtka nije izašla s IPO-om, neke su ga najavile pa odustale, a kako je s jeseni krenula kriza, za vjerovati je da su i oni koji su možda imali takve namjere sve ostavili za neka bolja vremena.
Potresi na burzama na surov način mnoge su direktores i vlasnike manjih tvrtki podučili što zapravo tržište kapitala jest – turbulentno, špekulativno i nepredvidljivo mjesto prema svim standardima. U trenutku IPO-a ili dokapitalizacije važno je bilo samo prikupiti novac, a kad se to jednom učini, postane neprestani izazov. Od investicijskog bankara, prema nemilosrdnom tržištu kapitala, odjednom se treba brinuti o individualnim mišljenjima, budućnosti poslovanja tvrtke, pa čak i za ‘više interese’ ukupnoga hrvatskoga gospodarstva.
Vlasnici, direktori tvrtki, financijski direktori i voditelji odnosa s investitorima ne trebaju tražiti dokaze altruizma na tržištu kapitala, investicijska javnost trči od jedne panike prema drugoj ne zamarajući se konceptima kao što je fair-play. Dionice koje se prodaju i kupuju na burzi nikad nisu cilj, već sredstvo kako se obogatiti – što prije. No, bez obzira na trenutačno zatišje i strah koji vlada na tržištu, tržište će se oporaviti, a investiranje je neizbježni izraz iz krize.
Znajući to, vlasnicima i direktorima tvrtki, financijskim direktorima pa i cijelom menadžmentu koji direktno ili indirektno održavaju odnose s investitorima preostaje jedino fokusirati se na najbolji način kako održavati investicijsku javnost zadovoljnom. U biti, stvar je jednostavna – ako investitor percipira da je cilj vlasnika i upravljačke strukture tvrtke da njemu pomognu ostvariti financijsku korist, a pritom postoji velika vjerojatnost da su oni sposobni taj cilj i ostvariti, za investitora će takva tvrtka biti siguran odabir.
Informacije vezane uz aktivnosti tvrtke, a nema tih koje ne zanimaju investicijsku javnost, u tom slučaju mogu biti strukturirane i odaslane na pravi način. Takav pristup ima za posljedicu fokusiranje tvrtke kao i investicijske javnosti koja je prati na budućnost i upravljanje rizikom te stvaranje dvostranog odnosa jer to je upravo ono što tržište kapitala radi – uspostavlja povjerenje. Oni iskusni na burzi reći će da zapravo nema nikakve posebne misterije u tim investor-relations stvarima. Investitori su zainteresirani i za manje tvrtke, a da bi se taj interes realizirao, takve se tvrtke trebaju profilirati kao dobri kandidati, izgraditi samopouzdanje i istupiti te, ono najvažnije, držati korak.