Home / Biznis i politika / Piše: Vanja Figenwald [email protected]

Piše: Vanja Figenwald [email protected]

Geithnera se nedavno posebno spominjalo kada je bio jedan od ključnih arhitekata spašavanja Bear Stearnsa i kasnije AIG-a, ali i puštanja Lehman Brothersa u bezdan bankrota.

Dosadašnjem Bushevom ministru financija Henryju Paulsonu pripala je uloga onog koji će priopćiti lošu vijest i zadržati vrata kad svjetina navali. Njegov nasljednik Timothy Geithner smatra da treba ojačati ulogu ministarstva financija i dati mu veće mogućnosti eksperimentiranja s rješenjima krize.

Rijetko kad se događa da čovjek vrijednost svog imena može izmjeriti u konkretnim brojkama. Upravo to se dogodilo u petak, 21. studenoga kada je objavljeno da će Timothy Geithner biti imenovan novim ministrom financija u budućoj vladi Baracka Obame. Burze, već dulje u očaju, pale su u ekstazu i dale preciznu mjeru Geithnerovu imenu: rast industrijskog prosjeka Dow Jonesa od 494 boda, S&P indeksa 6,3 posto i Nasdaq 5,2 posto. U narednim mjesecima bit će stoga interesantno pratiti najnoviju kotaciju na burzama, kotaciju Geithner.

Geithner će zasjeti na jedan od najužarenijih stolaca na svijetu za koji je, osim njega, najveći favorit bio stari morski vuk Larry Summers, prema nekim tumačenjima zaobiden zbog svojih spornih izjava o matematičkim sposobnostima žena, ali i zbog upitnog stila upravljanja. Ipak, i on je našao mjesto u novoj administraciji, na mjestu šefa Nacionalnoga ekonomskog vijeća. Geithneru je, s druge strane, na ruku, opet kažu analitičari, išlo niz sličnosti s novim predsjednikom: isto godište, velik dio mladosti proveden u inozemstvu, neuobičajeno zaleđe (Obama daleko više od Geithnera), obojica su okupili krug vrlo moćnih i dobro umreženih ljudi oko sebe, i, što je najvažnije, obojica vole povremenu partiju košarke. To jednostavno mora biti ljubav.

Široj javnosti možda nepoznat, Geithner je kućno ime na Wall Streetu već dugo vremena, nekih 15-ak godina točnije, otkad se upustio u financijske vode državne službe. Nedavno je postao posebno spominjan kada je, navodno, bio jedan od ključnih arhitekata spašavanja Bear Stearnsa i kasnije AIG-a, ali i puštanja Lehman Brothersa u bezdan bankrota. Zadatak koji je pred njim bit će ogroman. Čekaju ga propadanje ekonomije, prolongirana kreditna i stambena kriza, rast nezaposlenosti, zdržena visoka očekivanja kako Amerikanaca tako i ostatka svijeta…

Rođeni Njutorčanin, iz srca Velike jabuke, Brooklyna, Geithner je izdanak vrlo uspješne dinastije s dugom tradicijom utjecajnih zapošljenja. Geithner stariji bio je direktor američke Agencije za međunarodni razvoj i kasnije fondacije Ford, što ga je i odvelo u daleke kutke planeta od Tajlanda, gdje je Timothy završio srednju školu u Bangkoku, Indije, do Zimbabvea. Djedica s majčine strane je, pak, bio savjetnik predsjednika Eisenhowera i potpredsjednik Forda, a ni ujak nije bio neka bezveznjačina, služio je u ministarstvima pravosuđa, obrane i vanjskih poslova te kao ambasador pri UN-u. Iako je možda Timothy izabrao nekonvencionalan put prema uspjehu, to si je očito mogao i priuštiti. Uspjeh, naime, traži njega, ne obrnuto. Mladi Timothy pohađao je Dartmouth, poput svog oca i svog prethodnika Henryja Paulsona, gdje je zaradio diplomu iz upravljanja i azijskih studija. Tijekom školovanja studirao je kineski i proveo dva ljeta u Pekingu. Nije, naravno, sve bilo samo škola i učenje jer je našao vremena na sveučilištu upoznati i svoju buduću ženu, Carole Sonnefeld. Po završetku, upisao je magisterij iz međunarodne ekonomije na Johns Hopkins sveučilištu, a iz hobija japanski.

Život u inozemstvu izložio je Timothyja ljudima različitih podneblja, naučio ga raditi s osobama različitih interesa i naći zajednička rješenja uz kompromise i međusobno uvažavanje. Dar zlata vrijedan u trenutačnoj situaciji, koji će nesumnjivo biti ekstenzivno testiran kada navale svi mogući lobiji, tvrtke, skupine, stranke i društva i krenu tražiti svoj dio kolača u Washingtonu, potencirano krizom na n-tu. Nakon tako uspješno završenog školovanja, Geithner je bio spreman stupiti u svijet ozbiljnih ljudi, ali ne baš od dna kao obični ljudi, pa se zapošljava u uredu tadašnjeg ministra vanjskih poslova, poznatog mirotvorca i zasluženog nobelovca Henryja Kissingera, gdje ostaje tri godine da bi prešao u ministarstvo financija, kojem će posvetiti narednih petnaest godina svog života.

Počevši na mjestu pomoćnika ataša u Japanu, brzo se probija te radi u uredu tadašnjih ministara financija Larryja Summersa (službenog mentora) i Roberta Rubina (navodno njegov pravi zaštitnik). Tamo igra ključnu ulogu u zauzimanju azijskih kriza potkraj 90-ih godina. Po završetku kratkog izleta u omraženi Međunarodni monetarni fond, u svojstvu direktora za razvojne politike i reviziju, vraća se u američku administraciju, na mjesto šefa njujorškog Feda, 2003. godine. Ta je banka jedna od ukupno 12 odgovornih za implementaciju monetarne politike smišljene u središtu Feda, u Washingtonu, što uključuje i održavanje kamatnih stopa koje banke jedna drugoj određuju za prekonoćna posuđivanja. Važan detalj s obzirom na to da se upravo u tome nalazi velik dio trenutačne kreditne stiske. U toj je ulozi Geithner bio ključna osoba u komunikaciji Wall Streeta i Središnje banke. Tijekom posljednje financijske krize zaradio je poštovanje mnogih tvrdokornih menadžera investicijskih banaka, iako nema doktorat iz ekonomije ili magisterij iz poslovne administracije, i nije radio nikad na Wall Streetu, ali baš bi to mogla biti njegova najveća prednost i garantija da nije riječ o još jednom financijskom mužjatoru.

Poput Obame i on je napredovao izvan uobičajenih puteva k uspjehu, koji ga nekako ipak nije zaobišao. Krug ljudi u koje se uzda uključuje mnoga jaka imena poput bivših predsjednika Feda Alana Greenspana i Paula Volckera, bivših ministara financija Larryja Summersa i Roberta Rubina, šefa Merrill Lyncha Johna Thaina, a na kavici je i s uglednim financijskim liderom i suosnivačem moćnog private equity fonda Blackstonea Peteom Petersonom, s kojim koji put i doručkuje. Kao za vrag, baš je taj Peterson bio šef odbora zaduženog za imenovanje šefa njujorškog Feda, ali je otklonio svaku sumnju da zajednički doručci imaju s tim veze izjavom da je u procesu izbora i imenovanja kandidata postalo jasno da osim ‘izvrsnih i nedvosmisleno pozitivnih referenci’ Geithnerovi kolege i šefovi vjeruju da je ‘osoba koja misli i govori jasno u krizi’. Sljedeći put kada netko zausti nešto o nepotizmu, ortačkim, rodbinskim i kumskim vezama u hrvatskoj javnoj upravi, trebao bi dvaput razmisli. Harvardski profesor i nekadašnji Geithnerov suradnik u MMF-u Ken Rogoff potvrđuje da je riječ o sjajnom izboru za mjesto ministra financija.

  • Tim će biti sjajan, hladnokrvan, iskusni i dovoljno fleksibilan za poduzimanje potrebnih koraka u trenutačnoj ekonomskoj katastrofi. Mislim da je važno izbjeći potpuno gušenje privatnog sektora, a Tim je centrist koji će biti osjetljiv na to pitanje – kaže Rogoff.

Eto zašto je Wall Street ‘odlijepio’ na njegovo imenovanje. Osim te, još je jedna važna činjenica koja objašnjava euforiju Wall Streeta. Neki zli jezici predbacaju potencijalan sukob interesa Geithneru, koji je osobno sudjelovao u spašavanju financijskih institucija i koji je vrlo blisko povezan s Fondom za olakšavanje problematičnih sredstava (engl. TARP), fondom zaduženim za upravljanje sa 700 milijardi dolara državne pomoći. Financijaši očito očekuju nježno milovanje od strane novog ministra koji ‘razumije tržište’. Trebali bi se, doduše, upitati hoće li im iskazati isto razumijevanje koje je pokazao Lehman Brothersu. Razloge transa na Wall Streetu nije baš sasvim lako objasniti logikom i zdravim razumom, ali to odavno i nisu kriteriji kojima se tamo vodi, pogotovo imajući u vidu da su mjesto ministra financija u prošlosti uglavnom upražnjavali relativno anonimni ljudi koji su ga tako i shvaćali. Bush je u svoja dva mandata imao trojicu: Paula O’Neill, Johna Snowa i sadašnjeg Henryja Paulsona. Prva dvojica bili su potpuno nevidljivi, dok Paulson, pak, svoju popularnost više duguje činjenici da se, ni kriv ni dužan, našao usred jedne od najgorih kriza ikada, nego svojoj sposobnosti i povučenim potezima. Kao suprotnost, šefovi Feda, svojevrsne središnje banke Amerike, oduvijek su privlačili relevantnije ekonomske talente i legendarnu imena, poput Paula Volckera ili Alana Greenspana, time postavši središte vodenja mnogih ekonomskih politika u SAD-u. Paulson je pokazao sposobnost za kontrolu štete, ali je veliko pitanje bi li taj čovjek bio u stanju pružiti viziju oporavka da je kojim slučajem ostao ministar. Stječe se dojam da je Paulsonu zapravo pripala uloga onog koji će priopćiti lošu vijest i zadržati vrata kad svjetina navali.

Geithner je s jedne strane, uredio spas Bear Stearnsa i AIG-a, dok je s druge pustio Lehman.

Pred Geithnerom su tri osnovna izazova: razvijanje boljeg plana za oživljavanje ekonomije, stvaranje nove regulative za nadzor financijske industrije i uspostavljanje novih trgovinskih politika sa stranim partnerima. Kriza iskustva koja je stekao 90-ih u Brazilu, Meksiku, Indoneziji, Južnoj Koreji i Tajlandu, uparena s kozmopolitskim duhom razvijenim od rane mladosti, bit će sigurno vrijedan kapital u poslu koji će obavljati. Koliko će se nametnuti pitanje je na koje utječe koliko njegova osobnost i ambicija, toliko i vanjski čimbenici, odnosno utjecaj ‘vijeća mudraca’ sastavljenog od snažnih i iskusnih imena, poput Summersa, Rubina, Christine Romer, direktorice Vijeća ekonomskih savjetnika, i Melody Barnes, direktorice Vijeća za unutarnju politiku. Njegov stav o potrebi jačanja uloge ministarstva financija i veće mogućnosti eksperimentiranja s rješenjima krize sugerira proaktivno shvaćanje njegove buduće uloge. Ministar na odlasku, Paulson, opisuje ga riječima: ‘Neobično talentiran mladić koji shvaća funkcionaliranje vlasti i tržišta’.

Na putu prema slavi, osim tih ljudi, pred njime će stajati tri osnovna izazova: razvijanje bolje koordiniranog plana za oživljavanje ekonomije, stvaranje nove regulative za nadzor financijske industrije u suradnji s Kongresom te uspostavljanje novih trgovinskih politika sa stranim partnerima, posebice Kinom. U svim navedenim poglavljima upravo je Geithner vjerovatno i najbolje opremljen. Ima iskustvo spašavanja institucija iz prve ruke, radio je s Kongresom, poznaje kineski jezik i ima iskustva u trgovinskim pregovorima.

Osim toga, morat će pomoći Obami ispuniti ambiciozno obećanje o 2,5 milijuna radnih mjesta do početka 2011. godine, ali i sudjelovati u za Ameriku krajnje neobičajenom eksperimentu – okretanju vlade prema srednjoj klasi i građanstvu, odnosno okretanju cijele ekonomije nečemu što zapravo nikad nije postojalo u Americi. Sve to trebalo bi prema procjenama koštati dodatnih 700 milijardi dolara u narednih dvije godine. Očito je kako svi smatraju da će Geithner biti jezičac na vragi koji će držati privatne i javne interese u ravnodušnosti, iako nije jasno zašto upravo to javnost gotovo jednoglasno misli.

Zasad je sudjelovao u nekoliko odluka o spašavanju, i nespašavanju, financijskih institucija, uz prijašnje iskustvo u kriznim situacijama, ali nikada u ulozi glavnog i odgovornog. Osim toga, ne postoje neke važnije reference, pogotovo ako isključimo spomenuta spašavanja koja tek trebaju pokazati jesu li bila pametna ideja ili ne. Kriza se u međuvremenu toliko proširila da će zahtijevati daleko veću razinu kreativnosti i odlučnosti kako bi se američku ekonomiju barem malo izvuklo iz opće letargije u kojoj je trenutačno. U svakom slučaju, zasad su sva imena tigrovi od papira koji se tek moraju dokazati i koji svoju popularnost duguju općoj euforiji počev od Obame pa do Geithnera.