Inina bitka kod El Alameina

Pogledom pratimo put nafte koja cijevima obojenim u različite boje putuje od bušotine do stotinjak metara udaljenih četiriju velikih tankova od nekoliko tisuća litara.

Iz bušotine nafta najprije dolazi do reduktora, gdje se od nje odvajaju plin, koji se odmah spaljuje, i voda, koja odlazi u nedaleki površinski bazen i tamo isparava, a potom se sprema u posebne tankove koje vidite u daljini. Kad se tankovi napune, otprilike svaka tri do četiri dana, nafta se cjevovodom transportira do luke odavde udaljene svega nekoliko kilometara. Zasad je na reduktor spojena samo jedna cijev iz jedine bušotine na tom nalazištu, ali na njemu vidite i još pet praznih mjesta. Nadamo se da ćemo sljedeću priključiti početkom iduće godine, i to iz bušotine koju upravo pripremamo za početak eksploatacije, a ostale zasad ipak samo potvrđuju koliko vjerujemo u ovo polje koje ćemo eksploatirati idućih 25 godina, na koliko smo za njega dobili koncesiju za vodenje nafte.

Dok slušamo Sanju Jovović, mladu zamjenicu glavnog direktora za naftne radove u operativnoj kompaniji Marina Petroleum, koja nam temperamentno objašnjava proces crpljenja nafte na bušotini u blizini El Alameina u Egiptu, pogledom pratimo put nafte koja cijevima obojenim u različite boje putuje od bušotine, a iznad nje je montirana tek metar visoka crpka, preko tek nešto većeg reduktora, do stotinjak metara udaljenih četiriju velikih tankova od nekoliko tisuća litara. Nekoliko stotina metara dalje grupica radnika s obveznim šljemovima na glavi uz pomoć dizalice premeće i poslaguje na zemlji razbacane cijevi. Gotovo je nevjerojatno da će samo nekoliko sati poslije na tom mjestu niknuti desetak metara visok to ranj kakav susrećemo na svim slikama naftonosnih polja, i gdje će za koji dan početi bušenje i potraga za novim naftnim izvorom. Krene li sve prema planu, on bi trebao proraditi u veljači iduće godine, a istraživački bi se toranj premjestio na novu lokaciju, već precizno ucrtanu na velikoj karti koja zauzima gotovo cijeli zid jedne od soba glavnoga Ininog ureda u Kairu.

Bušotina Sidi Rahman dio je 49 četvornih kilometara velikoga koncesijskog polja East Yidma u egipatskom dijelu saharske pustinje, na čiju je eksploataciju idućih 25 godina dobila pravo kompanija Marina Petroleum, u zajedničkom vlasništvu Ine i njemačke tvrtke RWE.

• Na natječaju koji u Egiptu uvijek raspisuje Egipatska naftna kompanija, u konkurenciji s uglavnom svim većim svjetskim naftnim kompanijama, Ina je prije nekoliko godina dobila koncesiju za istraživanje i potragu za naftom na tom prostoru. Nakon opsežnih prethodnih geoloških analiza, ali i samo nekoliko pokušnih bušotina, nafta je ubrzo i pronađena, a samo devet mjeseci poslije, što je rekord u Egiptu, u rujnu prošle godine počeli smo i s proizvodnjom, i dosad samo ovdje proizveli 240.000 barela kvalitetne nafte – dodaje Srečko Leustek, zamjenik rukovoditelja Inine poslovne jedinice u Egiptu i direktor istraživanja.

Istraživanjima i proizvodnjom nafte u Egiptu Ina se bavi već više od desetak godina. U prošloj godini, uz ulaganja od 36,7 milijuna dolara, proizvodnja nafte u Egiptu povećala se 18,2 posto, čime su dostignuti prihodi od 69 milijuna dolara i zarada od 32,4 milijuna dolara. A ove će se godine proizvesti rekordnih milijun barela ili oko 159 milijuna litara nafte, na koji je način nevelika hrvatska kolonija od devetorice stručnjaka postala najuspješnijom inozemnom poslovnom jedinicom, odnosno najvećom Ininom proizvodnjom nafte u inozemstvu. No, ta nafta ne odlazi u Hrvatsku, kao što bi netko laički mogao pomisliti, već se prodaje na svjetskom tržištu. I tu, zbog svoje kvalitete, postiže iznimno dobru cijenu.

U Egiptu Ina eksploatira četiri koncesije, uglavnom u saharskoj pustinji i kod Sueskog zaljeva, i proizvodi naftu iz 21 bušotine. Ni na jednom od polja Ina nije sama, već naftu proizvodi zajedno s partnerima. Zapravo, samo na koncesiji East Yidma ima 50-postotni vlasnički udjel u kompaniji koja je operater na tom području (preostalih 50 posto ima njemačka kompanija RWE), dok je na ostalim poljima samo 25-postotni vlasnik operativnih kompanija. Dakako, sukladno vlasničkom udjelu, raspoređena su i ulaganja u pripremu eksploatacije, ali i dobit od izvadene nafte.

Uobičajeno je, zapravo, da kompanije koje se izbore za koncesiju podijele troškove istraživanja i pripreme polja za eksploataciju s partnerima iz drugih kompanija, ali sukladno tome i eventualnu ostvarenu dobit. Izuzetak od toga su samo najveće svjetske naftne kompanije, koje te troškove i istraživački rizik mogu podnijeti same. Naime, koliko god izgledalo da na tim područjima nafta izvire gdje god se malo jače zakopa, istina je potpuno drugačija.

• U Egiptu, kao uostalom i u drugim zemljama Bliskog istoka i većeg dijela Afrike, zapravo više i nema prostora na kojima dosad nije bilo istraživanja. No, iz raznih razloga, od toga da su istraživanja radena prije mnogo godina sa za-

Posao na naftnim postrojenjima u Egiptu iznimno je težak, posebno ljeti, kada, za razliku od sadašnjih zimskih ugodnih 20-ak stupnjeva, saharski pijesak zagrijava i više od 40 stupnjeva Celzijusovih. No, posao na lokaciji East Yidma i iznimno je opasan. Naime, na tim se prostorima prije više od 60 godina odvijala najveća bitka na afričkom teritoriju u Drugome svjetskom ratu, u kojoj su Englezi, predvođeni generalom Montgomeryjem, teškom mukom i uz više tisuća poginulih, zaustavili ‘pustinjsku lisicu’, njemačkoga generala Romela i njegove tenkove. Pri čemu je, ironijom sudbine, general Romel zaustavljen tek kad mu je ponestalo – naftu. Iz tog je vremena diljem pustinje ostalo razasuto oko 28 milijuna mina koje i danas povremeno razotkrive pustinjski vjetar, a onda postanu smrtonosno oružje i stalna prijetnja svima koji se ne vole voziti utabanim pustinjskim putovima. U saharskoj pustinji stradalo je i nekoliko Ininih transportnih vozila ali, nasreću, bez ljudskih žrtava. To je i razlog da su radna područja na koncesijskim poljima uglavnom ograđena i svi zaposleni vrlo rijetko izlaze izvan tog prostora.

Zaposlenici su uglavnom Egipćani. Naime, zakonom je određeno da na svakoga stranog radnika mora biti zaposleno i devet egipatskih. Usto, zapošljavanje je i hijerarhijski propisano, tako da i među rukovodećim i stručnim osobljem mora biti određen broj Egipćana. No, to više i nije veliki problem, jer sve je više domaćih vrlo stručno i sposobljeno za obavljanje svih i najsluženijih poslova.

• O planovima u tom poslu teško je govoriti, jer nikad ne znate kad ćete otkriti novi izvor ili kad će postojati presušiti. No, u svakom slučaju, iduće godine ćemo u Egiptu sigurno proizvesti više od milijun barela nafta, uz osposobljavanje barem još nekoliko novih bušotina. Posebno velike nade polažemo u lokaciju Risk, na kojoj još obavljamo istraživanja, ali svi pokazatelji upućuju na to da bi to moglo biti iznimno bogato nalazište – dodaje Zdenko Dvorščak, koji već gotovo 20 godina predvodi istraživanja i eksploataciju nafta na Inim nalazištima širom svijeta.