Njihov je ne zna koliko će sadašnja kriza u svijetu potrajati, jer sve ovisi o tome do koje će se dubine ‘ispuhati’ veliki financijski balon. Zato je uvjerljivije računati s godinama nego s mjesecima. Kriza će se prelijevati i na hrvatsko gospodarstvo, a taj je proces već počeo. Privredna poduzeća sve teže dolaze do kredita; produljuje se vrijeme naplate potraživanja; usporeno je zapošljavanje; prijeti i nelikvidnost prema inozemnim obvezama, budući da je sve teže obnoviti prijašnje kredite; HBOR i Hrvatske ceste nisu, kako je objavljeno, uspjeli obnoviti prijašnje kreditne linije ni uz državnu garanciju i tako redom.
Znači li to da i malom gospodarstvu, u kojem kod nas radi više od 83.000 tvrtki i 575.000 zaposlenih, predstoje teški dani? Tema je to o kojoj razgovaramo s jednim od najstaknutijih domaćih ekonomista dr. Žarkom Primorcem, čije analize i prognoze u pravilu imaju najveći odjek upravo u krugu hrvatskih poduzetnika.
-
Naravno da će krizu najviše osjetiti male tvrtke, odnosno malo gospodarstvo – ističe Primorac. One su i najosjetljivije, budući da ovise o situaciji u velikim poduzećima, posebno izvoznicima, a nemaju ni velikih financijskih i drugih rezervi da bi neutralizirale negativne udare na svoje poslovanje. Pritom valja reći da je oko 11.000 tvrtki maloga gospodarstva locirano u preradivačkoj industriji.
-
Naša je privredna struktura specifična zbog nepovoljnih procesa u posljednjih dvadesetak godina. Proizvodni je sektor vrlo slab, a posebno izvozna privreda. Istovremeno smo veoma izloženi vanjskim šokovima: zbog visoke vanjske zaduženosti, visokog udjela turizma u formiranju deviznog priljeva iz usluga kao i nejake industrije. Zato će nas kriza jači pogoditi nego zemlje koje su razvile robustan proizvodni sektor, kao Slovénija na primjer, ili Slovačka, Češka, pa čak i Mađarska, koja je pretrpjela prvi udar. Naši najizloženiji, dakle i najugroženiji sektori su turizam, građevinarstvo i cijeli izvozni sektor, a posebice brodogradnja i tekstilna industrija.
-
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj su se pojavile brzorastuće tvrtke, posebno u nekim oblastima. Od tisuću tvrtki u Hrvatskoj u 10 do petnaest posto ukupan je prihod rastao stopama većim od 50 posto na godinu. Takva dinamika rasta tvrtki bila je razumljiva. Istodobno su se rastojavale i propadale ‘stare’, socijalističke tvrtke i izrastala je nova ekonomskog struktura, koju su predstavljale te brzorastuće tvrtke. Tako je bilo i na drugim područjima u razvoju, ali je kod nas taj proces bio sporiji nego u naprednijim tranzicijskim zemljama. Sigurno će se proces izrastanja brzorastućih tvrtki i obnavljanja ekonomskih struktura usporiti u kriznim godinama. No neće se potpuno zastaviti. Uvijek ima privednika s idejama, onih koji su spremniji riskirati, a i kriza je izazov. Barem najhrabrijima.
-
Za svladavanje krize sve bi tvrtke – pa i najmanje – morale imati svoje programe. Kriza dovodi sve tvrtke u teži položaj: neke gube tržište za svoje proizvode; druge imaju teškoća u opskrbi repromaterijalima; trećima ponostaje novca za financiranje aktivnosti; četvrte ne mogu naplatiti svoje potraživanje na vrijeme i slično. Mnogo se problema i teškoća može svladati ako se na vrijeme poduzimaju pravi koraci. Zato ne treba čekati da kriza dobi u zamahu kada rješavanje problema postaje teže i neizvjesnije. Tu dolazimo na teren planiranja u poduzećima. Ta je funkcija dosta zanemarena i u velikim poduzećima, a vrlo je važna za održavanje privredne dinamike i razvojnog procesa u svakom poduzeću.
