Novokomponirani ruski bogataši i menadžeri obožavaju Brionijeva odijela, ali ne samo oni. Odijela Brioni godinama su zaštitni znak svih koji žele potvrditi svoj ukus i prestiž. Sve je počelo 1945. kad su Nazareno Fonticoll, glavni krojač u Satosu, i menadžer Gaetano Savini odlučili pokrenuti svoj posao u ratom iscrpljenoj Italiji.
Prema najavama, u Zagreb će tako stići talijanski krojači koji će domaćim prodavačima prenijeti ‘know-how’ kuće i naučiti ih kako uslužiti goste koji su spremni ‘iskreširati’ najmanje tri tisuće eura za jedno klasično, muško odijelo kakvo nose glumci, državnici i milijarderi. U čemu je tajna, zapitajte se prosječni čitatelj koji svoje potrošačke navike temelji na filozofiji ‘best value for money’. Vrijedi li Brioni tog novca?
Vrijedi, reći će Perrone. Štoviše, prisjetit će se izjave klijenta koji je svojedobno izjavio da si ne može priuštiti ništa osim Brionija.
Priča o Brioniju zapravo je počela 1945. godine, kad je Italiju, dobrano iscrpljenu zbog ratnih zbivanja, zapuhnuo dašak optimizma. Kao što izvještavaju kroničari toga doba, u to je vrijeme Rim bio na koljenima, građani su trgovali čime se god moglo zamisliti, a istodobno, s vjeron u bolju budućnost, i voditi računa o svom vanjskom izgledu, potajno posjećivati krojače i butike. Modno osviješteni Rimljani znali su i za tajne lokacije na kojima su se mogli pronaći najfiniji materijali prošvercani iz neke zemlje u kojoj je vladalo veće blagostanje.
Poslijeratno vrijeme donijelo je i poslijeratne trendove, tako da su se i obična odijela šivala prema uzoru na britanske uniforme, pomalo uštojene i neinventivne.