Hrvatske tvrtke traže 1,46 milijardi kuna za refinanciranje vrijednosnih papira

Većina tvrtki kojima u sljedećoj godini dospijevaju dužnički vrijednosni papiri još razmatra način na koji će refinancirati svoje obveze. U HNB-u tvrde da banke imaju dovoljno novca za refinanciranje, ali banke su pomoću uvjeta kreditiranja.

U sljedećoj godini hrvatskim tvrtkama dospijeva ukupno 1,46 milijardi kuna duga koje će morati isplatiti vlasnicima svojih dužničkih vrijednosnih papira – korporativnih obveznica i komercijalnih zapisa. Budući da nitko još ne može sa sigurnošću utvrditi u kojem se smjeru razvija financijska kriza i kako bi kamatne stope mogle izgledati u sljedećim mjesecima, kompanije nisu sigurne kako će refinancirati dospjele obveze, pogotovo stoga jer su se banke djelomično iscrpale kupujući od države te iste dužničke vrijednosne papire posljednjih nekoliko mjeseci.

Zaduživanje tvrtki na tržištu novca u posljednjih je nekoliko godina sve popularnije, no još je daleko od toga da bismo ga mogli nazvati razvijenim. Izdavajući dužničke vrijednosne papire tvrtke si olakšavaju kreditnu poziciju jer za to nije potreban nikakav kolateral kao kad je riječ o običnom kreditu, nego tvrtka, slično kao i država kad izdaje istu vrstu vrijednosnih papira, odgovara za dug ugledom i snagom.

Analogno tomu, cijena i prinos koji jamče ti dužnički papiri ovise o rejtingu kompanije. Kamata na potencijalno rizičnije tvrtke veća je nego kod sigurnijih.

Unatoč tomu što je Američka središnja banka početkom ovog tjedna spustila referentne kamatne stope do neslučućenih niskih razina, pa se može reći da za plasman svježeg novca traži doista simboličnu kamatu kako bi u uzdrmani financijski sustav ulila što veće iznose, kamatne stope u Hrvatskoj sve više rastu. Najveća je prijetnja da se hrvatske tvrtke u potrazi za kapitalom moraju boriti s mnogo jačim protivnikom – državom. Naime, da bi popunila vlastite rupe u proračunu i refinancirala tranše inozemnog duga koje u 2009. dospijevaju na naplatu, Vlada se na tržištu novca zadužila za novih pet milijardi kuna izdajući trezorske zapise, a ovih dana finalizirat će se i sindicirani kredit u otprilike istom iznosu koji će državi odobriti konzorcij od deset domaćih banaka.

Iako same banke tvrde da novca za kreditiranje gospodarstva ima dovoljno, posljednjih mjeseci svjedočimo svojevrsnoj kontrakciji kreditora, što se obično događa kao posljedica svake krize i što samo gura gospodarstvo u još veću neizvjesnost. Naime, u doba cvjetanja gospodarstva, tako govori teorija, a potvrđila je i nedavna praksa, banke su pune kapitala koji žele plasirati na tržište, pa su njihovi uvjeti za dužnike mnogo blaži. Danas se događa upravo suprotno – pretjerana opreznost banaka očituje se u mnogo višim kamatnim stopama nego prije godinu ili dvije.

Kreditni se ‘spread’ u posljednje vrijeme znatno proširio. Za usporedbu, hrvatski petogodišnji CDS-ovi (Credit Default Swaps) povećali su se više od pet puta u odnosu na isto razdoblje prije 12 mjeseci. Taj kreditni ‘spread’ dodaje se na referentne kamatne stope, tako da je povoljno zaduživanje u eurima trenutačno otprilike ispod osam posto – kažu u riznici Hypo Alpe-Adria-Banke. Tvrtke koje žele refinancirati svoje obveze još kalkuliraju s potencijalnim opcijama i svaka za sebe traži najbolje rješenje.

U 2009. na naplatu dolazi 1,46 milijardi kuna. Većina domaćih kompanija na pitanje kako misle refinancirati obveze po kratkoročnim (komercijalni zapisi) i dugoročnim (obveznice) dužničkim vrijednosnim papirima odgovara da još uvijek razmatra najpovoljnije varijante, neke od njih imaju konkretne planove i djelomično osiguran novac, a neke su odlučile takve informacije za sada zadržati za sebe. Grđevinari, kao industrija koja se gotovo potpuno temelji na bankovnom kreditiranju, potencijalno su u najvećim problemima, pa tako i nije čudno što ni jedna tvrtka iz sektora na postavljenje pitanje kako planira refinancirati vlastite obveze nije željela odgovoriti.

Vrlo je vjerojatno da ćemo, ako ne 2009., onda svakako 2010., ugovoriti novi program izdavanja komercijalnih zapisa jer je financiranje njima vrlo dobro za društvo s obzirom na to da nema dodatnih kolateral. Pretpostavljamo da ćemo zadržati ili blago povećati razinu financiranja tim instrumentom ovisno o povećanju poslovne aktivnosti društva. Riječ je o fantastičnoj mogućnosti financiranja tvrtki u ovakvim vremenima otežanog financiranja bankovnim kreditima. Osjećamo da smo u velikoj prednosti pred konkurencijom, koja nema tu mogućnost – kaže predsjednica Uprave HGspota Alma Curl, dodajući da su planovi o širenju dokapitalizacijom ili sekundarnom javnom ponudom trenutačno obustavljeni zbog situacije na tržištu.

U međuvremenu razmatramo i mogućnost mezanin-financiranja, koje nude strani mezanin-fondovi – dodaje Curl. Malo su neodređeniji u King ICT-u i M SAN-u, tvrtkama koje posluju u sličnoj djelatnosti.

U ovom trenutku vrlo je nezahvalno govoriti o bilo kakvim planovima refinanciranja. Obje tvrtke svakako su zainteresirane za refinanciranje postojećih tranši ako uvjeti na tržištu to dopuste, odnosno bude li poslovanju bila potrebna takva vrsta kratkoročnog financiranja – smatra Dušan Banović, voditelj financija dviju kompanija i dodaje: Uz maksimalnu kontrolu troškova, bolju kontrolu zaliha i naplate, dodatnih dana odgode plaćanja od principala, veće iskorištavanje alternativnih izvora financiranja poput faktoringa i leasinga mogu se stvoriti dodatne zalihe internog kapitala uz pomoć kojih se mogu nadomjestiti trenutačno nedostupni ili preiskupi vanjski izvori financiranja.

U Digitelu, kojemu u srpnju dospijeva 50 milijuna kuna komercijalnih zapisa, kažu da neće imati problema s otplatom duga jer očekuju izrazito dobru poslovnu godinu u svim segmentima poslovanja: Uлагаči koji nas prate u poslovnom razvoju su vodeće financijske institucije. Vjerujemo da ćemo uspjeti zadržati njihovo povjerenje. A novo refinanciranje, ako ga bude, bit će onoliko koliko ćemo procijeniti da je uopće potrebno i oportuno – kaže Hrvoje Bošnjak, financijski direktor Digitel komunikacija.

Ovih se dana pojavio i prijedlog o HNB-ovu angažmanu u refinanciranju korporativnih vrijednosnih papira. Kad je riječ o količini novca u optjecaju i likvidnosti cijeloga monetarnog sustava, njega zasad ima sasvim dovoljno i HNB čini sve da tako i ostane.

U sadašnjim okolnostima, kad je trezorskih zapisa sve više, HNB po gotovo ne vidi razloga da prihvaća njihove zadaće koje se upravo zahvaljujući takvoj politici Središnje banke ne nalaze u sličnim problemima kao njihovi zapadni kolege. Kako će i po kojoj cijeni taj novac plasirati tvrtkama, ovisi o odluci poslovnih banaka i situaciji na tržištu, a na tvrtkama je da se, ako to već nisu učinile, malo bolje brinu o troškovima i pripreme se na tešku poslovnu godinu.